Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3136/19 (NM "Komerc" d.o.o. Mrkonjić Grad)

Odluka donesena 19. 09. 2019.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Materijalna šteta
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3136/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3136/19, rješavajući apelaciju NM "Komerc" d.o.o. Mrkonjić Grad, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio NM "Komerc" d.o.o. Mrkonjić Grad protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 190635 19 Gž 2 od 12. juna 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 190635 17 P 2 od 15.

oktobra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. NM "Komerc" d.o.o. Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Desimir Kevac i Velimir Kevac, advokati iz Banjaluke, podnio je 31. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 190635 19 Gž 2 od 12. juna 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 190635 17 P 2 od 15. oktobra 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev kojim je apelant tražio da se tuženi (Wiener osiguranje a.d. Banjaluka) obaveže da mu plati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom. Ujedno je obavezan tuženi da apelantu isplati zakonsku zateznu kamatu na precizirani novčani iznos, dok je zahtjev apelanta za isplatu zakonske zatezne kamate preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je predmet spora zahtjev apelanta za naknadu materijalne štete nastale na njegovom vozilu po osnovu zaključene police za kombinovano osiguranje motornih vozila kasko osiguranja. Okružni sud je naveo da između stranaka nije sporno da je šteta pričinjena na vozilu apelanta koje je bilo kasko osigurano kod tuženog, te da je apelantu prije utuženja isplaćen određeni novčani iznos na ime naknade materijalne štete na vozilu u skladu sa zaključenim ugovorom o kombinovanom osiguranju motornih vozila, shodno kasko polici i jedinstvenim kriterijumima za obračun štete. Sve u skladu sa cijenama prema predračunu za cijenu originalnih dijelova proizvođača, koji predračun je umanjen za iznos PDV-a, kao i za iznos učešća osiguranika - franšiza od 10% od priznate štete, te iznos štete umanjen za amortizaciju priznatih dijelova od 15% prema starosti vozila iz člana 21. stav 3. tačka 2. Uslova za kombinovano osiguranje motornih vozila tuženog (u daljnjem teksu: Uslovi). Okružni sud je dalje naveo da je u ponovnom postupku provedeno vještačenje po vještaku mašinske struke B.R. koji je izvršio vještačenje u skladu sa članom 21. Uslova uz primjenu učešća franšize i PDV, pa je utvrdio tri varijante obračuna štete, navodeći da treća varijanta proističe iz člana 21. Uslova. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud prihvatio treću varijantu cijeneći da je u vansudskom postupku tuženi apelantu isplatio novčani iznos veći od onoga što je sud utvrdio, pa da neosnovano apelant na ime osiguranja potražuje dodatni iznos, budući da je tuženi već preplatio načinjenu štetu. Ujedno je prvostepeni sud apelanu dosudio zakonsku zateznu kamatu za period od dana kad je tuženi pao u docnju s plaćanjem naknade, pa do isplate. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je, imajući u vidu da je predmetno vozilo proizvedeno 2007. godine, a da se saobraćajna nezgoda dogodila 2014. godine, prvostepeni sud pravilno zaključio da tuženi nema obavezu pokrivanja troškova za originalne dijelove koji su oštećeni u osiguranom štetnom događaju. Naime, Okružni sud je naveo da je članom 21. Uslova propisano da pri obračunu visine štete kod motornih vozila po kasko osiguranju starijih od šest godina, kod dijelova i sklopova predviđenih za zamjenu, troškovi nabavke dijelova se uzimaju kao vrijednost polovnih ili vrijednost neoriginalnih (zamjenskih dijelova), ali najviše de vrijednosti originalnih dijelova umanjenih stopom starosne amortizacije vozila u cjelini, osim u slučaju kad ovakvi dijelovi nisu dostupni na tržištu. Kako u konkretnom slučaju nije sporno da na tržištu BiH postoje originalni dijelovi za predmetno vozilo što proizlazi iz predračuna ovlaštenog servisa, a prema mišljenju vještaka mašinske struke na tržištu nema zamjenskih dijelova za predmetno vozilo, niti je ugradnja zamjenskih dijelova opravdana, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud donio ispravnu odluku.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi prihvatili pogrešno tumačenje Uslova za utvrđivanje visine štete od strane vještaka mašinske struke.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3136/19 (NM "Komerc" d.o.o. Mrkonjić Grad) | Sudska praksa | Aktio