Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-316/19 ("PLINOMATIC" d.o.o. Kiseljak)
Odluka donesena 15. 10. 2019.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija preuranjena
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-316/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 10. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-316/19, rješavajući apelaciju "PLINOMATIC" d.o.o. Kiseljak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "PLINOMATIC" d.o.o. Kiseljak podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 026802 17 U od 12. novembra 2018. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "PLINOMATIC" d.o.o. Kiseljak podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 026802 17 U od 12. novembra 2018. godine, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. "PLINOMATIC" d.o.o. Kiseljak (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Franjo Marjanović, advokat iz Žepča, podnio je 18. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 026802 17 U od 12. novembra 2018. godine.
2. Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužena) od 4. septembra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Regionalnog centra Tuzla od 5. septembra 2016. godine, kojim su izmijenjeni podaci u carinskoj prijavi od 27. novembra 2013. godine CI Orašje i apelant obavezan da za robu ocarinjenu po navedenoj carinskoj prijavi na ime manje plaćenih uvoznih dažbina i zatezne kamate uplati ukupan iznos od 2.301,23 KM, i to na ime carine iznos od 1.399,10 KM, na ime poreza na dodatu vrijednost iznos od 237,84 KM i zatezne kamate iznos od 664,29 KM, u roku od 10 dana po prijemu rješenja, pod prijetnjom prinudne naplate uz obračun i naplatu zateznih kamata, te je apelantu, kao poreskom obvezniku, naloženo da izvrši izmjenu podataka u PDV prijavi (pobliže navedeno u izreci rješenja) u skladu sa predmetnim rješenjem u poreskom periodu kada ono postane izvršno.
3. Osporenom presudom Suda BiH od 12. novembra 2018. godine uvažena je apelantova tužba, osporeno rješenje tužene od 4. septembra 2017. godine i rješenje Regionalnog centra Tuzla od 5. septembra 2016. godine su poništeni i predmet vraćen na ponovno rješavanje. Osim toga, tužena je obavezana da apelantu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 340,00 KM u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da je, cijeneći zakonitost osporenog rješenja, u skladu sa odredbom člana 35. stav 1. Zakona o upravnim sporovima BiH, našao da u postupku koji je vođen nije na pravilan način utvrđen momenat dospjelosti plaćanja zatezne kamate na iznos utvrđen prvostepenim rješenjem (pobliže opisano na strani broj 4 osporene presude), zbog čega je osporeno rješenje nezakonito. Sud BiH je naveo da je zbog navedenog valjalo odlučiti kao u izreci primjenom odredbe člana 37. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima BiH, u vezi sa članom 34. stav 2. istog zakona. S tim u vezi, Sud BiH je istakao da će u ponovnom postupku carinski organi donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovoj pravnoj stvari, a imajući u vidu primjedbe na koje je ukazano presudom.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
l) apelacija je preuranjena;
I.U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti dijela apelacije koji se odnosi na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog, carinskog, odnosno javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. II.U odnosu na navode o povredi prava na imovinu
8. Prema citiranim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju, apelant je osporio presudu Suda BiH kojom je apelantova tužba uvažena, poništeno rješenje tužene i rješenje Regionalnog centra Tuzla, te predmet vraćen na ponovno rješavanje. Dakle, prema stanju spisa, postupak o predmetu apelacije je u toku pred nadležnim organom. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija preuranjena.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević