Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3092/19 (M. J.)

Odluka donesena 19. 09. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršaj
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Prekršajni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3092/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3092/19, rješavajući apelaciju Mire Janjetović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Mira Janjetović protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 76 0 Pr 027966 19 Pžp od 15. jula 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 Pr 027966 18 Pr od 18. februara 2019.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mira Janjetović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Novog Grada, koju zastupa Svetozar Ivetić, advokat iz Banjluke, podnijela je 26. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 76 0 Pr 027966 19 Pžp od 15. jula 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 Pr 027966 18 Pr od 18. februara 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, apelantica je oglašena odgovornom da je počinila prekršaj iz člana 33. stav 2. tačka 1. Odluke o lokalnim i nekategorisanim putevima i ulicama na području opštine Novi Grad (u daljnjem tekstu: Odluka), pa je kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM.

3. U obrazloženju prvostepenog rješenja prvostepeni sud je naveo da je na osnovu izvedenih dokaza nesporno utvrđeno da je apelantica zapriječila bodljikavom žicom javni nekategorisani put koji se vodi kao put trećeg reda, posjed DS putevi Novi Grad, a koji prolazi kroz njeno dvorište, čime je spriječila nesmetano korištenje javnog puta. Prvostepeni sud je naveo da je na ove okolnosti saslušano više svjedoka (komunalni policajac, saobraćajni inspektori i komšija apelantice S.Š.) i da su svi potvrdili opisano činjenično stanje, kao i da su izjavili da je apelantica i ranije blokirala put na isti ili sličan način. Osim toga, saslušan je i svjedok odbrane G.B., kao i apelantica koja je svjedočila u svoju korist, te da je sud cijenio i njihove iskaze. Prvostepeni sud je naveo da ovako utvrđeno činjenično stanje potvrđuju i izvedeni materijalni dokazi iz kojih proizilazi da se radi o lokalnom putu koji je upisan kao društvena svojina i koji mještani tog sela koriste unazad godinama, a koji prolazi kroz dvorište apelantice. Slijedom iznesenog, prvostepeni sud je naveo da se apelantica brani činjenicom da je put njeno vlasništvo i da je to njeno dvorište, što taj sud nije mogao prihvatiti iz razloga što nije ponudila nikakav materijalni dokaz koji bi upućivao na zaključak da se radi o privatnom vlasništvu. Nasuprot tome predstavnik ovlaštenog organa je izveo dokaze iz kojih proizilazi da je predmetni put u posjedu DS putevi opština Novi Grad sa dijelom 1/1, dok se iz katastarskog plana vidi da predmetni put prolazi između kuća, što upućuje na zaključak da eventualno prolazi i kroz dvorišta pojedinih kuća kao i kuće apelantice.

4. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da su pred prvostepenim sudom izvedeni dokazi predstavnika ovlaštenog organa kao i dokazi apelantice, te je, prema ocjeni tog suda, prvostepeni sud sadržajno i decidno analizirao izvedene dokaze te dao argumentovano obrazloženje u pogledu odlučnih činjenica, zbog čega nisu osnovane tvrdnje apelantice da je prvostepeni sud odluku donio isključivo na slobodne ocjene dokaza i slobodnog sudijskog uvjerenja, te da je izostala logička i psihološka analiza izvedenih dokaza. Osim toga, Okružni sud je naveo da je u pogledu odluke o sankciji utvrdio da je u okviru opštih pravila o odmjeravanju prekršajne sankcije propisanih odredbama člana 45. Zakona o prekršajima prvostepeni sud pravilno utvrdio sve okolnosti od uticaja na visinu sankcije, te je dao iscrpne razloge za okolnosti i visinu prekršajne sankcije. Okružni sud je naveo da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi mogle dovesti do ublažavanja kazne, niti je ublažavanje moguće, imajući u vidu da je uvidom u Registar novčanih kazni utvrđeno da apelantica ima evidentiran dug po osnovu neplaćene novčane kazne, pa je taj sud stava da je za ostvarenje svrhe kažnjavanja u konkretnom slučaju nužno izricanje efektivne novčane kazne.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da sudovi nisu ispravno cijenili dokaze, kao i da su izjave svjedoka međusobno kontradiktorne. Takođe ističe da je nadzor od strane komunalne policije obavljen nezakonito, te da sporni prolaz prelazi preko njene privatne nekretnine i da nije nekategorisani put. Apelantica prigovara i na odluku o kazni ističući da je previsoko odmjerena.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tih sudova. Naime, Ustavni sud zapaža da apelantica u predmetnoj apelaciji ponavlja navode koje je isticala u žalbi, a koje navode je razmotrio Okružni sud prilikom donošenja osporene odluke, te jasno i detaljno obrazložio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3092/19 (M. J.) | Sudska praksa | Aktio