Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-7354/18 (H. A.)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7354/18
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-7354/18, rješavajući zahtjev Hasana Abdića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Hasana Abdića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Hasan Abdić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bužima, kojeg zastupa Hamdija Veladžić advokat iz Bihaća, podnio je, 10. decembra 2018. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 18 0 P 017187 18 Gž od 27. septembra 2018. godine i presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 18 0 P 017187 12 P od 28. februara 2018. godine. Apelant je takođe, 26. jula 2019. godine podnio dopunu apelacije kojom je apelacione navode proširio i protiv rješenja Općinskog suda broj 18 0 V 041924 18 V od 11. jula 2019. godine te podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje zaključka Općinskog suda broj 18 0 P 017187 19 I od 19. jula 2019. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda broj 18 0 P 017187 12 P od 28. februara 2018. godine (koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 18 0 P 017187 18 Gž od 27. septembra 2018. godine) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obavežu tuženi poimenično navedeni u presudi, da mu predaju u posjed dijelove parcela preciziranih u presudi kao dio zauzetih nekretnina apelanta označenih lokacijskim skicama lica mjesta sačinjenim po vještaku geodetske struke koja se smatra sastavim dijelom ove presude (stav 1.). Presudom je djelimično usvojen protivtužbeni zahtjev tuženih poimenično navedenih u presudi u dijelu u kojem je traženo da se utvrdi su tuženi vlasnici parcela preciziranih u presudi a da sastavni dio presude čini nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke zajedno sa skicama snimanja sačinjenom na licu mjesta prema pokazivanju tuženih i da se u javnim knjigama nekretnina izvrši brisanje upisa postojećeg vlasništva apelanta uz istovremeni upis tuženih (stav 2.). Presudom je odbijen protivtuženi zahtjev tuženih u dijelu u kojem je traženo da se utvrdi da je tužena poimenično navedena u presudi vlasnica parcela preciziranih u presudi. Obavezan je apelant da tuženim naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.535,00 KM dok je zahtjev tuženih za naknadom troškova preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan.
3. U obrazloženju je navedeno da je na osnovu provedenih dokaza utvrđeno da su nakon stupanja na snagu novog katastra, nekretnine označene k.č.br.511/1 i k.č.br.511/2 upisane kao vlasništvo apelanta sa dijelom 1/1 zk.ul.br.5 k.o. Lubarda i da apelant nesporno drži u posjedu dio parcela k.č.br.511/1 u površini od 1230 m2 i dio k.č.br.511/2 u površini od 590 m2. Utvrđeno je da je u postupku izlaganja nekretnina Komisija za izlaganje podataka o nekretnina i utvrđivanje prava na nekretninama SO Bosanska Krupa 22. februara 1988.godine donijela rješenje precizirano u presudi kojim je utvrdila sadržaj nekretnina u opisnom listu br.5 k.o. Lubarda koje se sastoji od, između ostalih nekretnina, i k.č.br.511/1 i 511/2 i na kojima utvrđena svojina sa dijelom 1/1 u korist apelanta. U postupku je utvrđeno da tuženi nisu znali za navedeno rješenje komisije a niti apelantov upis u zemljišne knjige kao vlasnika spornih nekretnina sve do preuzimanja podataka katastra nekretnina od strane zemljišno knjižnog ureda. Također je utvrđeno da je vještak geometar sačinio nalaz i dopunu nalaza i skicu snimanja sačinjenu na licu mjesta na osnovu pokazivanja stranaka, izvršio identifikaciju predmetnih nekretnina pa je utvrđeno da nekretnine koje su predmet tužbenog i protutužbenog zahtjeva, odgovaraju parcelama starog premjera 1/68-1, 1/68-3, 1/68-4, 1/68-5 i k.č.br. 1/68-6 a koje su označene na skici snimanja brojevima od 1-5 koja je sastavni dio prijavnog lista br.26/83, na osnovu kojeg je 5. decembra 1983. godine izvršeno cijepanja matične parcele k.č.br. 1/68-1 k.o. Lubarda i izvršen upis na ime apelanta.
4. Prema utvrđenju redovnih sudova nakon postupka prediobe navedenih nekretnina između apelanta i njegove braće, ista je realizirana kroz zaključene darovne ugovore i to: Ov.br. 19/84 od 10. januara 1984. godine kojim je apelant poklonio bratu Hašimu (prednik tuženog Ahmeta) u cijelosti parcelu označenu k.č.br. 1/68, ugovor o darovanju broj 22/84 kojim je tužitelj bratu Muhamedu (predniku tužene Saće Abdić) poklonio u cijelosti parcelu k.č.br. 1/68-5, te ugovorom o darovanju broj 21/84 kojim je apelant poklonio tuženom Mehi Abdiću u cijelosti parcelu k.č.br. 1/68-6. Utvrđeno je i da je Općinski sud donio rješenja o polaganju isprave navedenih ugovora radi sticanja prava vlasništva i da apelant od cijepanja matične parcele k.č.br. 1/68-1 k.o. Lubarda nije bio u faktičkom posjedu dijelova predmetnih nekretnina a koje u posjedu drže tuženi. U postupku je utvrđeno i da je iz vještačenja po vještaku grafologu utvrđeno da je apelant potpisao navedene darovne ugovore odnosno da se radi o apelantovom potpisu na predmetnim ugovorima. Iz provedenih dokaza je utvrđeno i da su tuženi od januara 1984. godine i zaključenja ugovora o darovanju, u kontinuiranom nesmetanom posjedu nekretnina na koje se odnosi protutužbeni zahtjev i koje je prvostepeni sud usvojio a da je apelant tek 2010.godine, kada je već proteklo 26 godina savjesnog i zakonitog posjeda tuženih, prvi put doveo u pitanje savjesnost posjeda tuženih.
5. Iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da je prvostepeni sud na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja zaključio, a Kantonalni sud prihvatio taj zaključak, da su tuženi dosjelošću shodno čl.32 i čl.35 Zakona o vlasničkopravnim o odnosima stekli pravo vlasništva na dijelovima parcela k.č.br.511/1 i k.č.br.511 k.o. Lubarda a što je vještak geometar utvrdio po pokazivanju na terenu i koji su u cijelosti po lokaciji i obliku saobrazni skici premjeravanja po prijavnom listu br.26/83 pa da je time prestalo apelantovo vlasništvo na tim dijelovima predmetnih nekretnina Imajući u vidu navedeno redovni sudovi su donijeli presude kao u dispozitivima.
6. Nakon toga Općinski sud je u izvršnom postupku koji se po prijedlogu tuženog Mehe Abdića vodi protiv apelanta radi naplate troškova predmetnog parničnog postupka, između ostalog, donio zaključak o zapljeni i procjeni pokretnih stvari izvršenika/apelanta broj 18 0 I 017187 19 I od 19. jula 2019. godine koja se ima izvršiti 16. septembra 2019. godine a radi namirenja potraživanja tražitelja izvršenja,
7. Također, Općinski sud je donio rješenje broj AP-18 0 V 041924 18 V od 11. jula 2019. godine kojim je, u vanparničnom postupku koji se vodio po prijedlogu apelanta, odbacio kao neuredan prijedlog apelanta od 19. novembra 2018. godine za uređenje međa te obavezao apelanta da protupredlagaču plati troškove postupka u iznosu preciziranom u rješenju jer apelant nije u određenom roku uredio prijedlog za uređenje međa na način da navede između kojih se parcela traži uređenje te da označi vlasnike i posjednike tih parcela.
8. Apelant smatra da su mu osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje navedenog prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Navodi da je nesporno u toku postupka dokazao da su tuženi bili nesavjesni posjednici spornih nekretnina jer su svo vrijeme bili sa apelantom u zavadi, oko 30 godina, zbog spornih nekretnina i čak je policija intervenirala u vezi toga zbog čega nije bilo moguće da steknu sporne nekretnine dosjelošću. Navodi i da su, s tim u vezi, redovni sudovi proizvoljno cijenili provedene dokaze jer nisu uzeli u obzir da je nesporno da na prijavnom listu nakon cijepanja spornih nekretnina nije bilo ne samo potpisa apelanta već nije bilo ni potpisa bilo kojeg od tuženih što navedeni prijavni list čini nezakonitim i zbog čega takav prijavni list nije mogao proizvesti promjene katastarskog stanja.
9. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant traži da Ustavni sud obustavi izvršni postupak odnosno provođenje zaključka Općinskog suda broj 18 0 I 017187 19 I od 19. jula 2019. godine vezanog za naplatu troškova postupka od apelanta pljenidbom njegovih pokretnih stvari a do donošenja odluke po apelaciji. Apelant u zahtjevu ne navodi nikakve razloge za donošenje privremene mjere.
10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
11. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
13. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
14. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere kojim apelant traži da Ustavni sud obustavi provođenje izvršenja odnosno zaključka o zapljeni i procjeni pokretnih stvari apelanta od 19. jula 2019. godine dozvoljenog po prijedlogu tražitelja izvršenja, Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o zaključku donesenom u okviru izvršnog postupka čiji je predmet naplata troškova parničnog postupka na koje je apelant obavezan. Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske presude, pa i u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, povodom koje je doneseno i rješenje o izvršenju od strane redovnog suda, mora sadržavati razloge i argumente iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava i obustavi izvršenje.
15. Ustavni sud zapaža da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere ne obrazlaže nikakvim argumentom niti tvrdnjom već da samo traži da Ustavni sud zaustavi pljenidbu pokretnih stvari u njegovoj kući. Ustavni sud smatra da navedeno ne može biti opravdan razlog za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere odnosno da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, ukazivali da donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. Zbog toga Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
16. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević