Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-776/19 (M.T. i M. O.)

Odluka donesena 30. 10. 2019.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-776/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-776/19, rješavajući apelacije M. T. i Marice Obrenović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

M. T. protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 203480 11 P od 31. oktobra 2012. godine;

Marica Obrenović protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 203480 11 P od 31. oktobra 2012. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP-776/19

1. M. T. (u daljnjem tekstu: prvoapelant) iz Aleksandrovca, podnio je 20. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 203480 18 Rev od 15. novembra 2018. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 203480 13 Gž od 5. jula 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 203480 11 P od 31. oktobra 2012. godine. Na zahtjev Ustavnog suda prvoapelant je 4. marta 2019. godine dopunio apelaciju. AP-1420/19

2. Marica Obrenović (u daljnjem tekstu: drugoapelantica) iz Aleksandrovca, podnijela je 30. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 P 203480 18 Rev od 15. novembra 2018. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 203480 13 Gž od 5. jula 2018. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 P 203480 11 P od 31. oktobra 2012. godine. Činjenično stanje

3. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 203480 11 P od 31. oktobra 2012. godine tuženi (prvoapelant, drugoapelantica, V. K. i D. Ć.) obavezani su da tužitelju („VOLKSBANK BH“ d.d. Sarajevo) solidarno plate iznos od 5.496,81 KM na ime glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. jula 2011. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, iznos od 757,63 KM na ime obračunate ugovorene redovne kamate na dan 21. avgust 2012. godine, iznos od 1.181,37 KM na ime ugovorene zatezne kamate na dan 21. avgust 2012. godine, kao i iznos od 175,00 KM na ime naknada za opomene, uz troškove parničnog postupka u iznosu od 583,19 KM, a sve u roku od 30 dana, nakon dostave prepisa presude.

4. Odlučujući o žalbama V. K. i D. Ć. izjavljenim protiv presude Općinskog suda od 31. oktobra 2012. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 P 203480 13 Gž od 5. jula 2018. godine kojom je predmetne žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu.

5. Odlučujući o reviziji drugoapelantice izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 5. jula 2018. godine, Vrhovni sud je donio rješenje od 15. novembra 2018. godine kojom je predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da revizija predstavlja vanredni pravni lijek koji se prema odredbi člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku može izjaviti protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu. Nadalje, da je pravomoćna presuda ona presuda kojom je odlučeno o zahtjevu tužbe ili protivtužbe, ako se ne može pobijati žalbom, kao i da je pravomoćna presuda donesena u drugom stepenu ona drugostepena presuda kojom je žalba odbijena i potvrđena prvostepena presuda ili presuda kojom je preinačena prvostepena presuda. Također, Vrhovni sud je naveo da reviziju može koristiti samo ona stranka koja je prethodno protiv prvostepene presude bezuspješno upotrijebila žalbu, koja je drugostepenom presudom odbijena ili na čiju je štetu po žalbi protivne stranke drugostepenom presudom preinačena prvostepena presuda. S tim u vezi, Vrhovni sud je istakao da stranka koja protiv prvostepene presude u dijelu u kojem nije uspjela u postupku nije izjavila žalbu, zbog čega je presuda u tom dijelu postala pravomoćna, nema pravo na reviziju. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da su tuženi u ovom postupku formalni suparničari, te da je svaki suparničar u parnici samostalna stranka i da njegove radnje ili propuštanja ne koriste niti štete drugim suparničarima. Vrhovni sud je zaključio da drugoapelantica nije podnijela žalbu protiv prvostepene presude, te da, samim tim, nije ovlaštena pobijati drugostepenu presudu revizijom.

Spajanje predmeta

6. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na iste osporene odluke, te da pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-776/19.

Apelacioni navodi

7. U navedenim apelacijama apelanti su izrazili neslaganje sa odlukama redovnih sudova, međutim, te ističu da nisu izjavili žalbu protiv prvostepene presude, jer su predmetnu presudu izgubili.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju rješenje Vrhovnog suda od 15. novembra 2018. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija drugoapelantice ( jer „nije podnijela žalbu protiv prvostepene presude“, a koja je u odnosu na nju postala pravosnažna). Ustavni sud ukazuje da, dakle, u konkretnom slučaju revizija, koju je izjavila drugoapelantica, nije bila efektivan pravni lijek, dok drugostepenom presudom, protiv koje je izjavljena revizija, nije odlučeno u odnosu na drugoapelanticu (jer nije izjavila žalbu protiv prvostepene presude). Osim toga, Ustavni sud zapaža da drugostepenom presudom nije odlučeno ni u odnosu na prvoapelanta, budući da ni prvoapelant nije izjavio žalbu protiv prvostepene presude, koja je i u odnosu na njega postala pravosnažna. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da su u predmetnom postupku apelanti propustili da iskoriste djelotvorni pravni lijek, odnosno da u skladu sa poukom o pravnom lijeku koju je sadržavala osporena presuda Općinskog suda od 31. oktobra 2012. godine, u ostavljenom roku protiv navedene presude izjave žalbu. Propustom da izjave žalbu apelanti su se lišili mogućnosti da dođu do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-776/19 (M.T. i M. O.) | Sudska praksa | Aktio