Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1381/19 (M. G. i H. A.)

Odluka donesena 15. 10. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1381/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-1381/19, rješavajući apelaciju Mejre Gavranović i Hatidže Alšantir, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mejre Gavranović i Hatidže Alšantir podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 021388 18 Gž 4 od 16. oktobra 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mejra Gavranović i Hatidža Alšantir (u daljnjem tekstu: prvoapelantica i drugoapelantica, odnosno apelantice), podnijele su 26. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 P 021388 18 Gž 4 od 16. oktobra 2018. godine. Uvodne napomene

2. Rješenjem Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 P 021388 94 P od 12. novembra 2014. godine odbačena je kao neuredna tužba tužitelja (prvoapelantice, N. B., H. S., Dž. Š., drugoapelantice, Z. K. i S. Ć.) podnesena protiv tuženog S. T., radi predaje u posjed.

3. Rješenjem Općinskog suda od 28. aprila 2015. godine odbačena je kao neblagovremena žalba prvoapelantice i Dž. Š. izjavljena protiv navedenog rješenja Općinskog suda od 12. novembra 2014. godine.

4. Odlučujući o žalbama prvoapelantice, drugoapelantice, H. S., Dž. Š. i N. B. izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda od 28. aprila 2015. godine, Kantonalni sud je donio rješenje od 21. avgusta 2015. godine kojim su predmetne žalbe odbijene i potvrđeno rješenje Općinskog suda od 28. aprila 2015. godine.

Osporeni postupak

5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 33 0 P 021388 17 Gvl od 26. marta 2018. godine odbačen je kao neblagovremen prijedlog tužiteljica Dž. Š. i H. S. za ponavljanje postupka pravomoćno završenog Rješenjem Općinskog suda broj 33 0 P 021388 94 P od 12. novembra 2014. godine.

6. Odlučujući o žalbama prvoapelantice, Dž. Š. i H. S. izjavljenim protiv rješenja Kantonalnog suda od 26. marta 2018. godine, Kantonalni sud je donio osporeno rješenje od 16. oktobra 2018. godine, kojim je predmetne žalbe odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju, zbog prirode spora, tužitelji imaju položaj jedinstvenih materijalnih suparničara, te da je o žalbama, izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda od 28. aprila 2015. godine, pravosnažno odlučio Kantonalni sud rješenjem od 21. avgusta 2015. godine, kao i da su svi tužitelji predmetno rješenje primili u 2015. godini, dok su tužiteljice Dž. Š. i H. S. prijedlog za ponavljanje postupka podnijele 23. avgusta 2017. godine. S tim u vezi, Kantonalni sud je istakao da je za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka protekao subjektivni zakonski rok od 30 dana, a koji propisuje odredba člana 257. stav 1. tačka 2. i stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Apelacioni navodi

7. Apelantice smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kao i pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelantice pozvale u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantica. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantica iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se osporenoj odluci odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantica iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantica o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Imajući u vidu da su navodi apelantica o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o pravima apelantica na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, slijedom čega su i navodi apelantica o kršenju ovih prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1381/19 (M. G. i H. A.) | Sudska praksa | Aktio