Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2108/19 (J. K.)

Odluka donesena 30. 10. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2108/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-2108/19, rješavajući apelaciju Jovanke Kabanica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovanke Kabanica podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 491261 17 Gvlž od 7. avgusta 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jovanka Kabanica (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kopra, koju zastupa Mirza Telalović, advokat iz Tuzle, podnijela je 16. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 491261 17 Gvlž od 7. avgusta 2017. godine.

Uvodne napomene

2. Odlukom o dopustivosti broj AP-4633/17 od 20. decembra 2017. godine odbačena je kao preuranjena apelacija koju je apelantica podnijela 8. novembra 2017. godine protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 491261 17 Gvlž od 7. avgusta 2017. godine, zbog toga što u vrijeme donošenja odluke o toj apelaciji nije bio okončan postupak pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) povodom izjavljene revizije protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda.

3. Apelantica je shodno uputama iz naprijed navedene odluke broj AP-4633/17 nakon donošenja odluke o reviziji Vrhovnog suda, koji je Rješenjem broj 65 0 P 491261 18 Rev 2 od 10. januara 2019. godine apelantičinu reviziju odbacio, u roku propisanom članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda podnijela novu apelaciju u kojoj je navela prethodnu odluku Ustavnog suda kojom je apelacija odbačena kao preuranjena, čime je osigurala mogućnost podnošenja nove apelacije nakon odluke Vrhovnog suda i u slučaju kada navedeni sud donese procesnu odluku, kao u predmetnom slučaju (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2370/10 od 19. novembra 2013. godine, tačka 27, dostupna na www.ustavnisud.ba).

Osporeni postupak

4. Rješenjem Kantonalnog suda od 27. marta 2017. godine, a koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 7. avgusta 2017. godine, odbijen je apelantičin prijedlog za ponavljanje postupka (okončanog presudom Općinskog suda u Sarajevu od 16. novembra 2007. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 24. maja 2013. godine), kao i zahtjev tuženih (Kablovska televizija „HS“ d.o.o. Sarajevo, E. H., „Satelit“ d.o.o.) za naknadu troškova za sastav odgovora na prijedlog.

5. Odlučujući o apelantičinoj reviziji izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 7. avgusta 2017. godine, Vrhovni sud je donio rješenje od 10. januara 2019. godine kojim je predmetnu reviziju odbacio. U obrazloženju predmetnog rješenja Vrhovni sud je naveo da je na sjednici Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda od 18. jula 2014. godine usvojen Zaključak prema kojem nije dopuštena revizija protiv rješenja drugostepenog suda kojim je potvrđeno prvostepeno rješenje o odbijanju prijedloga za ponavljanje pravomoćno okončanog parničnog postupka. Vrhovni sud je istakao da je navedeni zaključak zasnovan na dva pravna stava i to prvom, da sporno rješenje drugostepenog suda ne predstavlja rješenje kojim se postupak pravomoćno završava, kojeg ima u vidu odredba člana 254. stav (1) Zakona o parničnom postupku, i drugom, da je protivno principu efikasnosti i pravne sigurnosti dopustiti izjavljivanje vanrednog pravnog lijeka (revizije) protiv odluke o drugom vanrednom pravnom lijeku (prijedlogu za ponavljanje postupka). Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je istakao da je reviziju apelantice valjalo odbaciti primjenom odredbe član 247. stav (1) u vezi sa članom 254. stav (4) Zakona o parničnom postupku.

Apelacioni navodi

6. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelantica poziva u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o njenom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2108/19 (J. K.) | Sudska praksa | Aktio