Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1032/19 (Z. B.)
Odluka donesena 15. 10. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1032/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 10. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-1032/19, rješavajući apelaciju Zdenka Baje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenka Baje podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 Pr 082502 19 Prvlz od 20. februara 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdenko Bajo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 7. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 Pr 082502 19 Prvlz od 20. februara 2019. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) od 2. avgusta 2017. godine apelant, kao okrivljeni, oglašen je odgovornim da je počinio prekršaje iz čl. 7. i 24. Zakona o javnom redu i miru (na način opisan u izreci predmetnog rješenja). Nakon što je prethodno utvrđena pojedinačna kazna za svaki od prekršaja (pobliže opisano u izreci predmetnog rješenja), apelantu je, primjenom odredbe člana 45. Zakona o prekršajima Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima) za počinjene prekršaje izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 1.700,00 KM. Osim toga, apelant je obavezan da na ime troškova prekršajnog postupka plati iznos od 150,00 KM, te na ime takse na zahtjev za izuzeće sudije iznos od 30,00 KM.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 2. avgusta 2017. godine, Okružni sud u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) donio je rješenje od 30. novembra 2017. godine kojim je djelimično usvojena apelantova žalba i preinačeno rješenje Osnovnog suda od 2. avgusta 2017. godine u odluci o troškovima prekršajnog postupka, te je na osnovu člana 99. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske i člana 105. Zakona o prekršajima, apelant oslobođen od obaveze naknade troškova prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 KM i određeno je da isti padaju na teret budžetskih sredstava. U preostalom dijelu prvostepeno rješenje je ostalo neizmijenjeno.
4. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za zaštitu zakonitosti podnesenom protiv rješenja Osnovnog suda od 2. avgusta 2017. godine i rješenja Okružnog suda od 30. novembra 2017. godine, Vrhovni sud je donio rješenje od 20. februara 2019. godine kojim je predmetni zahtjev odbacio kao nedozvoljen. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 225. stav 2. Zakona o prekršajima propisano da će protiv pravosnažnih sudskih odluka zahtjev podići republički tužilac, ako je povrijeđen zakon. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da je u konkretnom predmetu zahtjev podnio apelant, kao kažnjeni, koji u smislu citirane zakonske odredbe nije ovlašten za podnošenje ovog vanrednog pravnog lijeka, zbog čega je odlučeno kao u izreci. Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, kao i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Osim toga, apelant smatra da je povrijeđeno „pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom, po članu 16. Ustava Republike Srpske“.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretni slučaj. Dakle, potrebno je odgovoriti na pitanje li se osporenom odlukom Vrhovnog suda odlučivalo o „osnovanosti krivične optužbe“ protiv apelanata. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem odbačen kao nedozvoljen apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti korištenog pravnog lijeka, tj. ispunjenosti zakonskih uslova za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o "osnovanosti krivične optužbe" protiv apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Konačno, u pogledu navoda apelanta o povredi ostalih prava, Ustavni sud ukazuje da se osporena odluka ne može dovesti u vezu sa navedenim pravima, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević