Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3170/19 (M.S.)

Odluka donesena 27. 11. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Određivanje privremene mjere / mjere obezbjeđenja
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3170/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3170/19, rješavajući apelaciju M. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. S. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Pr 063890 19 Pžp 2 od 5. jula 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. M. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 1. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 Pr 063890 19 Pžp 2 od 5. jula 2019. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 8. aprila 2019. godine apelantu, kao učiniocu nasilja u porodici (na način pobliže opisan u izreci rješenja), na osnovu člana 9. stav 1. tač. 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 20/13) izrečene su zaštitne mjere, i to, pod tačkom 1. zabrana približavanja žrtvi nasilja u porodici (zabrana ulaska u stubište zgrade gdje je žrtva trenutno nastanjena, kao i zabrana prilaska žrtvi nasilja na javnom mjestu na udaljenosti ne manjoj od pet metara), pod tačkom 2. zabrana uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju (zabrana praćenja i uhođenja žrtve nasilja kako lično, tako i zloupotrebom druge osobe, putem sredstava komunikacije na daljinu, kao i uhođenje i uznemiravanje žrtve nasilja korištenjem tehničkih sredstava ili drugih pomagala), te je pod tačkom 3. apelantu određen obavezan psihosocijalni tretman, a u cilju otklanjanja negativnog nasilničkog ponašanja. Predmetnim rješenjem određeno je da se zaštitne mjere pod tač. 1. i 2. izriču u trajanju od 12 mjeseci od dana donošenja rješenja, a da će izrečena zaštitna mjera trajati do prestanka razloga zbog kojeg je određena, a najduže dvije godine, dok trajanje zaštitne mjere počinje teći od dana donošenja predmetnog rješenja. Osim toga, određeno je da će izrečene zaštitne mjere pod tač. 1. i 2. provoditi PU Konjic, PS Konjic, dok će se izrečena zaštitnu mjeru pod tačkom 3. provoditi u JU Dom zdravlja Konjic, Centar za mentalnu rehabilitaciju. Apelant je obavezan da se javi u JU Dom zdravlja Konjic, Centar za mentalnu rehabilitaciju odmah po donošenju predmetnog rješenja, koja je obavezana da prati izvršenje zaštitnih mjera iz predmetnog rješenja i da o tome obavještava sud svakih dva mjeseca. U konačnici, određeno je da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava.

3. Rješenjem Općinskog suda od 13. maja 2019. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 5. jula 2019. godine, odbačena je žalba advokata Jerka Čilića, izjavljena protiv rješenja Općinskog suda od 8. aprila 2019. godine, jer je izjavljena od neovlaštene osobe. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je advokat Jerko Čilić Općinskom sudu 15. aprila 2019. godine dostavio žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 8. aprila 2019. godine u kojoj je naveo da zastupa apelanta, ali da uz žalbu nije dostavio potrebnu punomoć za zastupanje osobe za koju izjavljuje žalbu, te da je prvostepeni sud potpuno ispravno odbacio predmetnu žalbu kao žalbu izjavljenu od neovlaštene osobe. Pri tome, Kantonalni sud je istakao da je odredbom člana 53. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, a koja odredba se primjenjuje i u prekršajnom postupku u skladu sa odredbom člana 18. stav 2. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine, propisano da branitelj mora predati punomoć za zastupanje prilikom prve radnje u postupku, a da je u konkretnom slučaju prva radnja advokata Jerka Čilića bila upravo predaja žalbe na rješenje prvostepenog suda. U konačnici, Kantonalni sud je zaključio da su žalbeni navodi neosnovani, zbog čega je žalba odbijena, a rješenje prvostepenog suda potvrđeno.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

7. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom predmetu rješenjem suda apelantu izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u porodici, zabrana uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju, te mu je određen obavezan psihosocijalni tretman, a u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Ustavni sud, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, treba utvrditi da li se konkretni postupak smatra postupkom u kojem se odlučivalo o «krivičnoj optužbi» protiv apelanta u okviru autonomnog značenja koje ovaj pojam ima prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, kojim se svakom garantira da prilikom utvrđivanja […] osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

8. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) , kao i svoju praksu, da je «krivična optužba» autonomni koncept, tj. neko djelo koje u domaćem zakonu nije klasificirano kao krivično djelo može ipak pokrenuti pitanje «krivične optužbe» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ako je suštinski karakter legislative, po svojoj prirodi, prije krivični nego građanski – da bi se osiguralo da država ne može izbjeći obavezu osiguravanja pravičnog saslušanja (vidi Evropski sud, Engel protiv Holandije (broj 1), presuda od 8. juna 1976. godine, serija A, broj 22; Oztürk, presuda od 27. maja 1984. godine, serija A, broj 73, st. 46-50). Da bi se odredilo je li suštinski karakter legislative krivični mora se razmotriti čitav niz faktora, uključujući posebno: (a) je li cilj ili jedan od ciljeva relevantnih zakona sprječavanje ili kažnjavanje određenog ponašanja; (b) ako postoji cilj sprječavanja ili kažnjavanja, implicira li ponašanje koje treba biti spriječeno ili kažnjeno krivicu (pitanje vinosti) i (c) koja visina kazne se može nametnuti.

9. Ustavni sud primjećuje da su u konkretnom slučaju apelantu izrečene „zaštitne mjere“ zabrane približavanja žrtvi nasilja u porodici, zabrana uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju, te mu je određen obavezan psihosocijalni tretman, a u skladu sa odredbama člana 9. stav 1. tač. 2), 3) i 4) Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primijeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da je već razmatrao identično pravno pitanje. U odnosu na navedeno, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj odluci broj AP-2813/13 od 12. februara 2014. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), zaključio da postupak izricanja zaštitnih mjera, u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici ne uživa garancije prava na pravično suđenje, budući da se u predmetnom postupku ne odlučuje o „krivičnoj optužbi“ protiv apelanta, jer je svrha tih mjera preventivna i ne uključuje pitanje vinosti, jer se ne odlučuje o krivici počinioca nasilja, niti mu se u tom postupku izriče sankcija. Stoga, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda vezanih za kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije poziva na obrazloženje i razloge navedene u spomenutoj odluci broj AP-2813/13. Na osnovu iznesenog, Ustavni sud smatra da predmetni postupak, u kojem je donesena osporena odluka, ne uživa garancije prava na pravično suđenje, te da su stoga apelantovi navodi o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević