Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2588/19 (S. M. i D. M.-B.)
Odluka donesena 28. 01. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2588/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-2588/19, rješavajući apelacije Svjetlane Mirnić i Dijane Marković-Bajalović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijele:
Svjetlana Mirnić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 Rs 020566 19 Rsvlž od 19. aprila 2019. godine;
Dijana Marković-Bajalović protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 029103 18 Gvlž od 28. marta 2019.
godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2588/19
1. Svjetlana Mirnić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Radmila Plavšić advokat iz Banjaluke, podnijela je 19. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 Rs 020566 19 Rsvlž od 19. aprila 2019. godine
2. Rješenjem Okružnog suda broj 73 0 Rs 020566 18 Rsvl od 30. novembra 2018. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 73 0 Rs 020566 19 Rsvlž od 19. aprila 2019. godine, odbijen je prijedlog apelantice za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Okružnog suda broj 73 0 Rs 020566 15 Rsž od 26. aprila 2016. godine. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da se pitanje pravilne primjene materijalnog prava u odlukama sudova preispituje pred višim sudovima, na osnovu zakonom propisanih pravnih lijekova, te da navedeno nije razlog za ponavljanje pravosnažno završenog postupka u smislu člana 255. stav (1) Zakona o parničnom postupku.
2. AP-2674/19
3. Dijana Marković-Bajalović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Republike Srbije, koju zastupa Nenad Maglajlić advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 1 P 029103 18 Gvlž od 28. marta 2019. godine.
4. Rješenjem Okružnog suda broj 89 1 P 029103 18 Gvl od 25. septembra 2018. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 89 1 P 029103 18 Gvlž od 28. marta 2019. godine, odbijen je prijedlog apelantice za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Okružnog suda broj 89 1 P 029103 17 Gž od 21. juna 2017. godine. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da prijedlog za ponavljanje postupka ne sadrži razloge zbog kojih se postupak može ponoviti, shodno odredbama člana 255. stav (1) tačka 3. i člana 259. Zakona o parničnom postupku, naročito jer apelantica nije učinila vjerovatnim da bi u ponovljenom postupku mogla za apelanticu biti donesena povoljnija odluka.
Spajanje postupka
5. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2588/19.
Apelacioni navodi
6. Apelantice smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencije). U predmetu AP-2588/19 apelantica smatra da su joj povrijeđena i prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, člana 13. Evropske konvencije, člana 14. Evropske konvencije, člana 7. tačka i) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i člana 23. stav 2. Opšte deklaracije o pravima čovjeka.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o prijedlozima za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantica. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u predmetnim postupcima nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantica iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Nadalje, u odnosu na predmet AP-2588/19, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnom pitanju, nije odlučivalo o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantice, u predmetu AP-2588/19, o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornnih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o apelantičinim pravima iz član 7. tačka i) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i člana 23. stav 2. Opšte deklaracije o pravima čovjeka, slijedom čega su i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević