Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5164/17 (O. H.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Otkaz
  • Radni spor
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5164/17

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5164/17, rješavajući apelaciju Omera Husića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Omera Husića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 127 0 Rs 039920 14 Rev od 12. septembra 2017. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 Rs 039920 13 Rsž od 20.

februara 2014. godine i Presude Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 Rs 039920 12 Rs od 10. maja 2013. godine zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Omer Husić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 7. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 127 0 Rs 039920 14 Rev od 12. septembra 2017. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 127 0 Rs 039920 13 Rsž od 20. februara 2014. godine i Presude Općinskog suda u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 127 0 Rs 039920 12 Rs od 10. maja 2013. godine zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog, Kantonalnog, Općinskog suda i tužene Industrije domo opreme „Helios“ d.d. Banovići (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 28. decembra 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni, Kantonalni i Općinski sud su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 11. do 21. januara 2019. godine, dok tužena nije dostavila odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 21. decembra 2011. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tužene kojom je tražio da se poništi Rješenje tužene o otkazu Ugovora o radu broj 01-1121/08 od 31. decembra 2008. godine i broj 01-P-2879/11 od 14. novembra 2011. godine. Nakon što je tužbu dostavio na odgovor tuženoj, Općinski sud je pripremno ročište zakazao i održao 12. februara 2013. godine, a ročište za glavnu raspravu 21. marta 2013. godine.

6. Presudom Općinskog suda broj 127 0 Rs 039920 12 Rs od 10. maja 2013. godine u cijelosti je usvojen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi rješenje o otkazu ugovora o radu preciznije označeno u izreci presude od 31. decembra 2008. i 14. novembra 2011. godine, da se obaveže tužena da apelanta vrati na radno mjesto u skladu s promijenjenom radnom sposobnošću, da uspostavi sva prava po osnovu navedenog ugovora o radu, isplati naknadu plaća u visini koju bi ostvario da je radio počev od 14. novembra 2011. godine i da mu naknadi troškove postupka u preciziranom iznosu. U obrazloženju presude je između ostalog navedeno da je tužena u konkretnoj pravnoj stvari pravilno primijenila odredbe Zakona o radu Federacije BiH (čl. 86, 88. i 90) jer je dokazala da je apelant počinio težu povredu radne dužnosti i da je za otkaz navedenog ugovora postojao razlog prema članu 91. istog zakona.

7. Tužena je protiv presude Općinskog suda podnijela žalbu 21. juna 2013. godine. Kantonalni sud je Presudom broj 127 0 Rs 039920 13 Rsž od 20. februara 2014. godine žalbu tužene usvojio i presudu Općinskog suda od 10. maja 2013. godine preinačio tako što je apelantov tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

8. Apelant je 26. marta 2014. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu protiv presude Kantonalnog suda. Općinski sud je apelantovu reviziju 8. aprila 2014. godine dostavio na odgovor tuženoj, koja je tom sudu odgovor dostavila 18. aprila 2014. godine. Općinski sud je 24. aprila 2014. godine predmetni spis dostavio Vrhovnom sudu radi postupanja po apelantovoj reviziji.

9. Vrhovni sud je Presudom broj 127 0 Rs 039920 14 Rev od 12. septembra 2017. godine reviziju odbio.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je u osporenim odlukama povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim je istakao da je tužba u predmetnom postupku podnesena 21. decembra 2011. godine, a da je postupak okončan tek presudom Vrhovnog suda 12. septembra 2017. godine. Navodi da je „razlog zbog kojeg predmet šest godina od podnošenja tužbe nije okončan, isključiva je krivica sudova koji nisu pravilno primijenili materijalno pravo i time je došlo do povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku“. Apelant traži da mu se dosudi naknada zbog dužine trajanja postupka za svaku godinu po 300,00 KM budući da se prema praksi Ustavnog suda u predmetima iz radnih odnosa dosuđuje nematerijalna šteta u tom iznosu, kao i da se naloži Kantonalnom sudu i Vladi TK da mu na ime sastavljanja apelacije isplate iznos od 900, 00 KM.

II.Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da apelantove navode smatra neosnovanim i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da u cijelosti ostaje pri činjeničnim i pravnim razlozima navedenim u presudi tog suda, iz kojih razloga predlaže da se apelantova apelacija odbije.

13. Općinski sud je također naveo da apelantove navode smatra neosnovanim jer je taj sud presudu donio u roku od godinu i šest mjeseci. Stoga predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 127 0 Rs 039920 14 Rev od 12. septembra 2017. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 19. oktobra 2017. godine, a apelacija je podnesena 7. decembra 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

Pravo na suđenje u razumnom roku

a) Relevantna načela

22. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

24. Predmetni postupak pokrenut je podnošenjem apelantove tužbe Općinskom sudu 21. decembra 2011. godine i okončan je presudom Vrhovnog suda od 12. septembra 2017. godine. Dakle, u konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak trajao pet godina, osam mjeseci i 21 dan i ta dužina postupka će biti predmet analize pred Ustavnim sudom.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju apelant je podnošenjem tužbe Općinskom sudu pokrenuo postupak radi poništenja rješenja tužene o otkazu ugovora o radu. Na osnovu onoga što je predočeno Ustavnom sudu ne može se zaključiti da je predmetni slučaj složen kako u pogledu činjeničnih tako i pogledu pravnih pitanja. Međutim, s obzirom na predmet spora, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak značajan za apelanta.

26. Apelant u apelaciji problematizira postupanje redovnih sudova tvrdeći da su ti sudovi uzrokovali da se predmetni postupak ne okonča u razumnom roku budući je okončan u roku od pet godina i osam mjeseci nakon što je apelant podnio tužbu prvostepenom sudu (21. decembra 2011. godine). Cijeneći ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da su ti sudovi preduzimali procesne radnje, te odluke u ovoj pravnoj stvari donosili u kontinuitetu. Ustavni sud posebno uočava da su u relevantnom periodu donesene ukupno tri meritorne odluke. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Općinski sud prvostepenu presudu donio u roku od jedne godine, četiri mjeseca i 20 dana (10. maja 2013. godine) od podnošenja tužbe ovom sudu, da je Kantonalni sud o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude odlučio u roku od oko devet mjeseci (20. februara 2014. godine), dok je Vrhovni sud osporenu odluku donio u roku od oko tri godine i četiri mjeseca (12. septembra 2017. godine) nakon što mu je prvostepeni sud dostavio spis predmeta na postupanje po izjavljenoj reviziji protiv drugostepene odluke (24. aprila 2014. godine). Dakle, evidentno je da je postupak najduže vođen pred Vrhovnim sudom. Međutim, sagledavajući postupak u cjelini, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja nalazi da je njegova dužina u ukupnom trajanju od oko pet godina i osam mjeseci na tri sudske instance, u okviru kojeg perioda su donesene tri meritorne odluke, u granicama razumnog trajanja. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su i ovi apelantovi navodi neosnovani. Ovo naročito imajući u vidu predmet spora te okolnost da apelant, iako je u konačnici odbijen s tužbenim zahtjevom, zapravo ne osporava suštinu odlučenja.

27. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Troškovi na ime sastavljanja apelacije

28. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova na ime sastavljanja apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, te stoga navedeni troškovi sastavljanja apelacije padaju isključivo na apelantov teret.

VIII.Meritum

29. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak povodom apelantove tužbe na tri sudske instance okončan za pet godina, osam mjeseci i 21 dan.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-5164/17 (O. H.) | Sudska praksa | Aktio