Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3058/19 (F. R.)

Odluka donesena 15. 10. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3058/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-3058/19, rješavajući apelaciju Fahire Ramić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fahire Ramić podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 073081 19 Gvlž od 19. juna 2019. godine i Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 073081 19 Gvlž 2 od 19. juna 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Fahira Ramić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa Slobodan Stajić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 25. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 P 073081 19 Gvlž od 19. juna 2019. godine i Rješenja Okružnog suda broj 85 0 P 073081 19 Gvlž 2 od 19. juna 2019. godine.

2. Rješenjem Okružnog suda broj 85 0 P 073081 18 Gvl od 22. novembra 2018. godine, koje je potvrđeno osporenim Rješenjem Okružnog suda broj 85 0 P 073081 19 Gvlž od 19. juna 2019. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelantice za ponavljanje postupka pravosnažno završenog Presudom Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P. 963/90 od 17. maja 1991. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je utvrđeno da je prijedlog za ponavljanje postupka neosnovan, s obzirom da nisu ispunjeni zakonski uslovi iz člana 255. stav 1. tačka 2) Zakona o parničnom postupku, zbog kojih bi se dozvolilo ponavljanje postupka. Nadalje, da je u obrazloženju pobijanog rješenja Okružni sud decidno naveo da je apelantica aktivno učestvovala u postupku čije ponavljanje traži i da je na prvostepenu presudu izjavila žalbu. Pri tome, ako bi se cijenilo da parnični postupak pred osnovnim sudom broj P.963/90 nije pravosnažno okončan, kao što se to ističe u žalbi, Okružni sud je istakao da bi se navedeni prijedlog mogao odbaciti kao nedozvoljen, s obzirom da se samo postupak koji je odlukom suda pravosnažno završen može po prijedlogu stranke ponoviti. Osim toga, Okružni sud je istakao da je apelantica bila dužna da dokaže da joj, kao stranci u postupku vođenog kod Osnovnog suda pod brojem „963/90“, nezakonitim postupanjem nije bila data mogućnost da raspravlja pred sudom, te da je imala mogućnost, kao stranka koja ima opravdan interes, podnijeti zahtjev za donošenje naredbe za obnovu navedenog spisa, s obzirom da je predmetni spis uništen uslijed poplava. U konačnici, Okružni sud je istakao da je u konkretnom slučaju Okružni sud prilikom donošenja pobijanog rješenja cijenio postojeće materijalne dokaze, dostavljene u toku postupka, na osnovu kojih je donio odluku.

3. Dopunskim rješenjem Okružnog suda broj 85 0 P 073081 18 Gvl od 5. februara 2019. godine, a koje je potvrđeno osporenim Rješenjem Okružnog suda broj 85 0 P 073081 19 Gvlž 2 od 19. juna 2019. godine, apelantica je obavezana da tužiteljici (H. A.) nadoknadi troškove postupka u iznosu od 658,60 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da su prilikom odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje postupka utvrđene odlučne činjenice ocjenom izvedenih dokaza, te da su ispunjeni uslovi iz člana

387. Zakona o parničnom postupku, kojim je propisano da će stranci biti priznati oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice. S tim u vezi, Okružni sud je istakao da je pravilnom primjenom odredbe člana 232a. stav 1. i člana 236. Zakona o parničnom postupku pravilno utvrđeno da je prijedlog protivnice predlagateljice za donošenje dopunskog rješenja osnovan, kao i da su sva potraživanja iz zahtjeva za naknadu troškova obračunata u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata.

Apelacioni navodi

4. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelantica pozvala u apelaciji odnose na odluke donesene u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, odnosno o troškovima postupka nastalih protivniku predlagača, povodom apelantičinog prijedloga za ponavljanje postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3058/19 (F. R.) | Sudska praksa | Aktio