Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3200/19 (M. K.)
Odluka donesena 19. 09. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3200/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3200/19, rješavajući apelaciju Milana Komljenovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka
a) i 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Milan Komljenović zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 I 272587 18 I 2, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Komljenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trna, kojeg zastupa Dane Končar advokat iz Banjaluke, podnio je 7. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 I 272587 18 I 2 odnosno zbog nesprovođenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci po novom rješenju o izvršenju broj 71 0 I 272587 18 I 2 od 4. avgusta 2018. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, ne precizirajući u čemu se sastoji razlog za donošenje privremene mjere.
2. Ustavni sud je 28. avgusta 2019. godine zatražio informacije od Ministarstva finansija Republike Srpske o provođenju predmetnog rješenja o izvršenju, koji je dostavio svoju informaciju istog dana.
Uvodne napomene
3. Apelant je podnio 24. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u predmetu broj 071-0-I-07-000129, odnosno zbog nepreduzimanja izvršnih radnji u postupku u kojem je doneseno rješenje o izvršenju, koja je zavedena pod brojem AP-4937/16.
4. Ustavni sud je u odluci AP-4937/16 od 15. februara 2017. godine, između ostalog, naložio Osnovnom sudu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, po hitnom postupku okonča postupak koji se vodi pod brojem broj 071-0-I-07-000129.
Predmetni postupak
5. Osnovni sud je 27. januara 2017. godine obavijestio apelanta da prema izvještajima sudskog izvršioca izvršenik (Republika Srpska) ne posjeduje predmete navedene u rješenju o izvršenju broj 071-0-I-07-000129 od 14. novembra 2007. godine. Naime, navedenim rješenjem od 14. novembra 2007. godine sud je, na osnovu pravosnažnog rješenja tog suda broj K-6/06 od 22. marta 2006. godine, naložio izvršeniku da apelantu vrati privremeno oduzete predmete (konjak i rakije) i to razliku količine koja nije vraćena po izvršnoj ispravi, bliže označene u premetnom rješenju o izvršenju.
6. Apelant je 2. februara 2017. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog da se naloži izvršeniku da isplati iznos od 7.641,94 KM na ime protuvrijednosti oduzetih predmeta.
7. Osnovni sud je dopisom pozvao izvršenika da se izjasni da li prihvata procjenu oduzetih stvari i da li je saglasan da sud odredi vještačenje po vještaku radi određivanja njihove vrijednosti. Svojim dopisom od 18. jula 2017. godine izvršenik je obavijestio sud da prihvata vrijednost oduzetih stvari u iznosu od 7.641,94 KM. Uvidom u spis Osnovni sud je utvrdio da nije potrebno vršiti vještačenje, te je donio rješenje broj 071-0-07-000129 od 14. avgusta 2017. godine kojim je naložio izvršeniku da apelantu na ime oduzetih predmeta (bliže označeni u izreci navedenog rješenja) isplati na transaksijski račun protivvrijednost u iznosu od 7.641,94 KM.
8. Osnovni sud je u nastavku postupka, a na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja Osnovnog suda od 14. avgusta 2017. godine, a povodom prijedloga apelanta od 18. januara 2007. godine, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 7.641,94 KM odredio izvršenje rješenjem o izvršenju 71 0 I 272587 18 I 2 od 4. jula 2018. godine i to zapljenom i prenosom na novčanim sredstvima koja se vode na trezoru Republike Srpske, tako što se nalaže Ministarstvu finansija Resor za Trezor da novčano potraživanje za koji je određeno izvršenje prenese sa sredstava budžeta na račun apelanta.
Apelacioni navodi
9. Apelant smatra da mu je zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažne sudske odluke odnosno zbog nepreduzimanja izvršnih radnji prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je njegov punomoćnik poslije ponovnog određivanja izvršenja, urgirao zbog dužine trajanja postupka i poslije Odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP-4937/16 od 15. februara 2017. godine kojom je utvrđeno kršenje apelantovih prava.
10. Ministarstvo finansija Republike Srpske je dostavilo informaciju i dokaz o izvršenoj isplati (12. avgust 2019. godine) potraživanja po izvršnom sudskom rješenju broj 71 0 I 272587 18 I 2 od 4. jula 2018. godine.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).
14. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se apelant obratio Ustavnom sudu zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažne sudske odluke, pa slijedi da je predmetni postupak od značaja za apelanta jer nastoji da realizuje potraživanje određeno sudskom odlukom, pri tome je predmetni postupak hitan po zakonu, te se zbog nemogućnosti povrata pokretnih stvari određenih rješenjem o izvršenju radi o nešto složenijem postupku. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je odgovornost javne vlasti da u izvršnom postupku postupa efikasno i bez okljevanja. Takođe, Ustavni sud uočava da je Osnovni sud nakon donošenja odluke Ustavnog suda nastavio da postupa u cilju provođenja predmetnog rješenja o izvršenju, međutim u nastavku postupka je nastupila objektivna smetnja, jer izvršenik nije imao kod sebe pokretne stvari čiji povrat mu je predmetnim rješenjem naložen, što je dovelo do nemogućnosti izvršenja predmetnog rješenja, o čemu je sud obavijestio apelanta, te je apelant podnio Osnovnom sudu prijedlog da se naloži izvršeniku da isplati iznos od 7.641,94 KM na ime protuvrijednosti oduzetih predmeta. Osnovni sud je procesuirao njegov prijedlog, donio rješenje broj 071-0-07-000129 od 14. avgusta 2017. godine, te je nakon pravosnažnosti i izvršnosti navedenog rješenja, odredio izvršenje rješenjem o izvršenju broj 71 0 I 272587 18 I 2 od 4. jula 2018. godine i to zapljenom i prenosom novčanih sredstava koja se vode na trezoru Republike Srpske. Ustavni sud uočava da iz informacije Ministrastva finansija Republike Srpske proizilazi da su apelantu isplaćeni iznosi utvrđeni predmetnim rješenjem o izvršenju od 4. jula 2018. godine. Dakle, nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu, predmetno rješenje o izvršenju je sprovedeno i apelant je namiren 12. avgusta 2019. godine. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku nije bilo neopravdane neaktivnosti Osnovnog suda, što je u konačnici rezultiralo da je predmetni postupak okončan odnosno apelant je namirio svoja potraživanja. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević