Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2031/19 (M.F.)
Odluka donesena 19. 09. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Prekršaj
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2031/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. rujna 2019. godine, u predmetu broj AP-2031/19, rješavajući apelaciju M. F., na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio M. F.
protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 42 1 Pr 013644 19 Pžp od 13. ožujka 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 1 Pr 013644 19 Pr od 27. prosinca 2018.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. M. F. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, kojeg zastupa Dževad Hrnjić, odvjetnik iz Žepča, podnio je 9. svibnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 42 1 Pr 013644 19 Pžp od 13. ožujka 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 1 Pr 013644 19 Pr od 27. prosinca 2018. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, apelant je proglašen odgovornim da je u vrijeme, mjesto i na način bliže opisan u izreci pobijanog rješenja (u 18,10 sati u naseljenom mjestu, upravljajući vlastitim PMV, prouzročio prometnu nezgodu na način što se kretao lokalnim putem, te dolaskom u neposrednu blizinu kuće S.M., nije prilagodio brzinu kretanja vozila uvjetima i stanju puta, te atmosferskim prilikama, gdje je tom prilikom prednjom desnom stranom vozila ostvario kontakt sa betonskim stubom ograde M.S., nakon čega se udaljio s lica mjesta prometne nezgode, a oko 19,37 sati nakon pronalaska apelanta od strane službenika PS Maglaj odbio se podvrgnuti alkotestiranju, te svim ostalim metodama utvrđivanja stupnja alkohola u organizmu) počinio prekršaje iz članka 43. stavak 1., članka 158. stavak 2. i članka 220. stavak 1. i 2. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon o bezbjednosti saobraćaja), te je apelantu izrečena jedinstvena novčana kazna u određenom novčanom iznosu. Uz novčanu kaznu, apelantu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ,,B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci i određena su mu ukupno 4 kaznena boda.
3. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je odredbama članka 43. stavak 1. Zakon o bezbjednosti saobraćaja propisano da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju puta, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, gustini prometa, prometnim znakovima i drugim prometnim uvjetima, tako da vozilo može blagovremeno zaustaviti pred svakom preprekom koju pod navedenim uslovima može da predvidi. Kantonalni sud je naveo da je neosnovan žalbeni navod da nije pravilno utvrđen pojam neprilagođenosti brzine stanju i uvjetima puta, jer je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi na takav način da vozilo može blagovremeno zaustaviti pred svakom preprekom koju pod gore navedenim uvjetima može predvidjeti. Osim toga, ukoliko je odbrana smatrala da se brzina trebala utvrđivati metodom prometno-tehničkog vještačenja, imala je mogućnost u pripremi odbrane i na usmenom pretresu predložiti provođenje tog dokaza. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani žalbeni navodi u kojima se tvrdi da nije bilo prometne nezgode, da šteta nije nastala, da je ona samo 20,00 KM jer se radi o oštećenju ograde, te da nije bilo potrebe da policija izlazi na lice mjesta a sve u vezi sa članom 158. Zakona o bezbjednosti saobraćaja, jer i sa prouzročenom manjom materijalnom štetom, vozači ne smiju napustiti mjesto saobraćajne nezgode. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je neosnovan žalbeni navod u pogledu prekršaja iz članka 220. stavak 1. i 2. Zakona o bezbjednosti saobraćaja, kojim se prigovara da nije dokazano da je apelant odbio alkotestiranje. Naime, iz izvedenih materijalnih dokaza, a pogotovo izjava svjedoka M.M. i S.K., nesporno je utvrđeno da je apelant odbio podvrgavanje alkotestiranju, jer su iskazi svjedoka suglasni, uvjerljivi i nisu dovedeni u pitanje navodima odbrane.
Apelacioni navodi
4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević