Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-350/19 (J. A.)
Odluka donesena 19. 09. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-350/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-350/19, rješavajući apelaciju Jasminke Amidžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasminke Amidžić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 013366 18 Gž od 17. maja 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasminka Amidžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Sanil Hasić, advokat iz Bosanske Krupe, podnijela je 23. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Dn 013366 18 Gž od 17. maja 2018. godine. Uvodne napomene
2. Odlukom o dopustivosti broj AP-5945/18 od 19. decembra 2018. godine odbačena je kao preuranjena apelacija koju je apelantica podnijela 25. oktobra 2018. godine protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 01 0 Dn 013366 18 Gž od 17. maja 2018. godine, zbog toga što u vrijeme donošenja odluke o toj apelaciji nije bio okončan postupak pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) povodom izjavljene revizije protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda.
3. Apelantica je shodno uputama iz naprijed navedene odluke broj AP-5945/18 nakon donošenja odluke o reviziji Vrhovnog suda, koji je Rješenjem broj 70 0 Dn 006880 18 Rev od 16. novembra 2018. godine apelantičinu reviziju odbacio, u roku propisanom članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda podnijela novu apelaciju u kojoj je navela prethodnu odluku Ustavnog suda kojom je apelacija odbačena kao preuranjena, čime je osigurala mogućnost podnošenja nove apelacije nakon odluke Vrhovnog suda i u slučaju kada navedeni sud donese procesnu odluku, kao u predmetnom slučaju (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2370/10 od 19. novembra 2013. godine, tačka 27, dostupna na www.ustavnisud.ba).
Osporeni postupak
4. Rješenjem Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 018-0- Dn-06-000 130 od 9. novembra 2006. godine, na osnovu ugovora o poklonu koji je sačinjen 30. septembra 1996. godine na zapisnik Općinskog suda pod brojem R.1196/19, dozvoljeno je polaganje isprava radi sticanja prava vlasništva na nekretninama (pobliže opisanim u izreci rješenja) koje su u suvlasništvu darodavca (V. T.), a sve u korist M. T..
5. Rješenjem Općinskog suda, Odjeljenje za zemljišnoknjižne poslove broj 018-0-Dn-06- 000130 od 1. februara 2018. godine odbijen je zahtjev apelantice i S. B. za ispravku rješenja Općinskog suda od 9. novembra 2006. godine.
6. Odlučujući o žalbi apelantice i S. B. izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda, Odjeljenje za zemljišnoknjižne poslove od 1. februara 2018. godine, Kantonalni sud je donio osporeno rješenje od 17. maja 2018. godine kojim je predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. Osim toga, odbijen je zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 290,00 KM. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je rješenjem čija se ispravka traži odlučeno o polaganju isprave (ugovora o poklonu koji su zaključili V. T. i M. T.), te da nikakav ugovor o diobi nekretnina nije bio predmet odlučivanja navedenim rješenjem. Pri tome, Kantonalni sud je istakao da zemljišnoknjižni ured suda vrši upis prava prema sadržaju isprave i da ne može vršiti upis onog što nije navedeno u toj ispravi, kao i da sud ne može vršiti ispravke grešaka koje su učinjene u samoj ispravi koja se upisuje u zemljišnu knjigu i utvrđivati stvarnu volju stranaka iz te isprave, a što, prema navodima žalbe i prijedloga za ispravku, stranke traže. Osim toga, Kantonalni sud je istakao da iz spisa predmeta proizlazi da je rješenje od 9. novembra 2006. godine postalo pravosnažno istog dana, dok je bila živa prednica podnosilaca zahtjeva (V. T.), a koja tada nije tražila ispravku greške suda, već da je zahtjev podnesen tek 30. oktobra 2013. godine. U konačnici, Kantonalni sud je zaključio da navodi žalbe nisu osnovani, zbog čega je odlučeno kao u izreci na osnovu člana 235. stav l. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa članom 76. stav 3. Zakona o zemljišnim knjigama.
7. Odlučujući o reviziji apelantice i S. B. izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 17. maja 2018. godine, Vrhovni sud je donio rješenje od 16. novembra 2018. godine kojim je predmetnu reviziju odbacio. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom člana 76. Zakona o zemljišnim knjigama kao pravni lijek protiv rješenja zemljišnoknjižnog suda propisana isključivo žalba, dok je članom 83. istog zakona propisano da se na pitanja postupka koja nisu regulisana ovim zakonom primjenjuju odgovarajuće odredbe općeg dijela Zakona o vanparničnom postupku. Nadalje, da odredbama općeg dijela Zakona o vanparničnom postupku nije propisano da je za predmetnu pravnu stvar dopuštena revizija kao vanredni pravni lijek, zbog čega je Vrhovni sud istakao da je primjenom odredbe člana 247. u vezi sa članom 254. stav 4. Zakona o parničnom postupku reviziju valjalo odbaciti.
Apelacioni navodi
8. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava). Također, apelantica smatra da je prekršen princip vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. U pogledu apelantičinih navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na apelantičin slučaj.
11. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje da li je osporenom odlukom odlučivano o apelantičinim građanskim pravima i obavezama. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je rješenjem Općinskog suda od 9. novembra 2006. godine, u zemljišnoknjižnom predmetu, a na osnovu ugovora o poklonu zaključenog između V. T. i M. T., dozvoljeno polaganje isprava radi sticanja prava vlasništva. Budući da se osporeno rješenje (koje je doneseno povodom zahtjeva apelantice i S. B. za ispravku rješenja od 9. novembra 2006. godine), ne odnosi na novo i posebno određivanje građanskih prava, u odnosu na odluku donesenu u navedenom zemljišnoknjižnom predmetu, Ustavni sud smatra da su apelacioni navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Također, Ustavni sud ukazuje da se osporenim rješenjem nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelantice o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da član 17. Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i apelantičini navodi o kršenju člana 17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Konačno, Ustavni sud ukazuje da osporena odluka ni na koji način ne pokreće pitanje poštovanja principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, slijedom čega su i ovi navodi apelantice ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević