Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1375/19 (F. B.)
Odluka donesena 19. 09. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1375/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-1375/19, rješavajući apelaciju Faruka Balijagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Faruka Balijagića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 024169 19 Kž 23 od 27. februara 2019.
godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu 09 0 k 024169 16 Kv od 7. aprila 2016. godine, u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Faruka Balijagića podnesena protiv rješenja Vrhovnog sud Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 024169 19 Kž 23 od 27. februara 2019.
godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu 09 0 k 024169 16 Kv od 7. aprila 2016. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Faruk Balijagić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Opatije, Republika Hrvatska, kojeg zastupa Belma Balijagić Džuho advokatica iz Tuzle, podnio je 27. marta 2019 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 024169 19 Kž 23 od 27. februara 2019. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 024169 16 Kv od 7. aprila 2016. godine. Apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru i poništi rješenja koja su osporena apelacijom (Kantonalnog suda i Vrhovnog suda) o određivanju mjere pritvora apelantu, „te se isti ima pustiti na slobodu odmah“.
2. Kantonalni sud je donio rješenje broj 09 0 K 024169 16 Kv od 7. aprila 2016. godine kojim se prema apelantu, koji je u bjekstvu, određuje pritvor koji po ovom rješenju može trajati dva mjeseca, a isti će se računati od dana lišenja slobode apelanta.
3. Vrhovni sud je odlučujući po žalbi apelanta protiv navedenog rješenja donio rješenje, broj 09 0 K 024169 19 Kž 23 od 27. februara, kojim je odbačena kao nedopuštena žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda od 7. aprila 2016. godine. Iz obrazloženja proizilazi da je apelant već ranije izjavio žalbu putem svojih advokata i lično, te da je rješenje postalo pravosnažno, te je sud cijenio da je bez uticaja nastojanje apelanta da uspostavi novi rok za žalbu od dana dostave rješenja (23. novembra 2018. godine).
4. Apelant u apelaciji navodi povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelant osporava navedena rješenja ukazujući da je obavijestio Kantonalni sud da je u Republici Hrvatskoj, na navedenoj adresi i da je podvrgnut operativnom zahvatu, te komplikacijama koje su uslijedile. Apelant je naveo da je sud bez dostavljanja poziva apelantu na navedenu adresu (u skladu sa članom 138. Zakona o krivičnom postupku), odredio pritvor apelantu te mu je rješenje dostavljeno tek nakon dvije i po godine, te je izjavio žalbu (nakon dostavljanja rješenja apelantu u Hrvatskoj) koja je odbačena osporenim rješenjem Vrhovnog suda, što apelant problematizira u apelaciji.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
l) apelacija je preuranjena;» Dopustivost u odnosu na pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije
8. U konkretnom slučaju, apelant je lice kojem je na osnovu rješenja Kantonalnog suda od 7 aprila 2016. godine određen pritvor, dok je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 27. februara 2019. godine odbačena žalba apelanta kao nedozvoljena, te zbog toga apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na slobodu ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
9. Međutim, kako iz apelacije i osporenih rješenja nesporno proizilazi apelant nije lišen slobode odnosno, ne nalazi se u pritvoru i u rješenju Kantonalnog suda je navedeno da mu se pritvor određuje u trajanju od dva mjeseca, „a isti će se računati od časa lišenja slobode. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz osporenih rješenja, da apelant nije "pod prinudom zadržan na određenom mjestu", već da samo postoji formalni akt na osnovu kojeg bi apelant mogao biti lišen slobode, dakle, koji ukazuje da takva mogućnost postoji (vidi Odluka o dopustivosti AP- 2989/16, od 15. septembra 2016. godine, tač. 10. i 11., dostupna na www.ustavnisud.ba). Zbog navedenog u konkretnom slučaju se ne mogu primijeniti garancije iz člana 5. Evropske konvencije - da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode, zbog čega proizilazi da je u odnosu na apelantove navode, koji se tiču povrede prava na slobodu ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, predmetna apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Dopustivost u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije
10. Ustavni sud podsjeća da se apelacija može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su rješenje Kantonalnog suda od 7. aprila 2016. godine, kojim je apelantu (koji je u bjekstvu) određen pritvor, odnosno rješenje Vrhovnog suda kojim je njegova žalba protiv rješenja od 7. aprila 2016. godine odbačena kao nedopuštena.
11. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant, odnosno da li će imati, pravičan postupak pred sudom ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje poštivanja principa pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imajući u vidu složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, broj 38/03).
12. U apelantovom slučaju, osporena rješenja, koja se pobijaju apelacijom, ne predstavljaju odluke koje su rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega, već su osporene odluke proceduralne odluke donijete u jednoj fazi postupka, te su navodi koji se tiču povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije preuranjeni (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 785/08 od 31. januara 2009. godine, tač. 28-29 dostupna na www.ustavnisud.ba).
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević