Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1662/19 (JP "HORIZONTALA-ŽIVINICE" d.o.o. Živinice)

Odluka donesena 27. 11. 2019.

  • Javna vlast
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1662/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-1662/19, rješavajući apelaciju JP "HORIZONTALA-ŽIVINICE" d.o.o. Živinice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP "HORIZONTALA-ŽIVINICE" d.o.o. Živinice podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 U 011345 14 Uvp od 6. decembra 2018. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 011345 13 U od 15. avgusta 2014. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. JP "HORIZONTALA-ŽIVINICE" d.o.o. Živinice (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 12. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 U 011345 14 Uvp od 6. decembra 2018. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 011345 13 U od 15. avgusta 2014. godine.

2. Rješenjem apelanta od 18. decembra 2012. godine određena je naknada „BH Telecom“ d.d. Sarajevo, Direkcija Tuzla za korištenje javnih površina-javnih dobara u poslovne svrhe za potrebe izgrađenih podzemnih i nadzemnih telekomunikacionih instalacija-vodova na području općine Živinice za period od 1. januara do 31. decembra 2012. godine u ukupnom iznosu od 109.189,80 KM, sa uračunatim PDV-om. Osim toga, „BH Telecom“ d.d. Sarajevo, Direkcija Tuzla je obavezan da predmetnu naknadu plati najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema rješenja (na način pobliže opisan u izreci predmetnog rješenja), te je navedeno da će, ukoliko imenovani obveznik ne postupi na navedeni način, apelant u vršenju javnih ovlaštenja pokrenuti postupak ostvarivanja svojih potraživanja podnošenjem tužbe nadležnom sudu.

3. Rješenjem Općinskog vijeća Općine Živinice od 26. jula 2013. godine odbijena je kao neosnovana žalba „BH Telecom“ d.d. Sarajevo izjavljena protiv rješenja apelanta od 18. decembra 2012. godine.

4. U upravnom sporu tužioca („BH Telecom“ d.d. Sarajevo, Direkcija Tuzla), protiv rješenja tuženog (Općinsko vijeće Općine Živinice) od 26. jula 2013. godine, u upravnoj stvari određivanja naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta, Kantonalni sud je donio presudu od 15. avgusta 2014. godine kojom je predmetnu tužbu uvažio i poništio osporeno rješenje tuženog od 26. jula 2013. godine, kao i prvostepeno rješenje apelanta od 18. decembra 2012. godine.

5. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke - presude Kantonalnog suda od 15. avgusta 2014. godine, Vrhovni sud je donio rješenje od 6. decembra 2018. godine kojim je predmetni zahtjev odbacio. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da prema odredbama člana 41. Zakona o upravnim sporovima samo stranka može Vrhovnom sudu podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje odluke, te da apelantu nedostaje aktivna stranačka legitimacija za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje odluke Kantonalnog suda donesene u upravnom sporu. Vrhovni sud je istakao da apelant, kao donosilac prvostepenog upravnog akta, koji se (zajedno sa aktom tuženog) osporava tužbom, nije nosilac prava i obaveza o kojima je rješavano u predmetnoj upravnoj stvari, niti je upravnim aktom povrijeđen njegov neposredni lični interes zasnovan na zakonu. Kako apelant, kao prvostepeni organ, nije stekao ona svojstva stranke u upravnom sporu koja Zakon o upravnim sporovima propisuje za stranku, Vrhovni sud je istakao da nije ovlašten za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke. Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. S obzirom na to da apelant ima status javnog preduzeća, Ustavni sud podsjeća da on ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na ustavno pravo apelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Dakle, potrebno je odgovoriti na pitanje li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima ili obavezama apelanta. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine garantuje svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neko lice stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanta u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodnu povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1662/19 (JP "HORIZONTALA-ŽIVINICE" d.o.o… | Sudska praksa | Aktio