Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2651/19 (R. S. i drugi)
Odluka donesena 19. 09. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Propisano zakonom
- Nematerijalna šteta
- Zastara
- Naknada štete
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Ratna šteta
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2651/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2651/19, rješavajući apelacije Refika Sinanovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Refik Sinanović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 341850 17 Rev od 21. maja 2019. godine;
Fatima Jahić i Mirfeta Jahić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 123891 17 Rev od 9. aprila 2019. godine;
Mustafa Veledar protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 53 0 P 046737 18 Rev od 21. maja 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 046737 13 Gž od 19. januara 2017. godine;
Edin Mešanović, Ljerka Beze, Belma Goralija i Zarudina Karamehmedović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 215711 19 Rev od 9. aprila 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 215711 14 Gž od 4. januara 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 215711 11 P od 10.
januara 2014. godine, Remzija Memić, Mevleta Smajić, Senada Sačević, Safet Memić i Sulejman Memić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 112062 16 Rev od 9. aprila 2019. godine;
Jasna Soljankić, Mevlida Suljić, Zumra Sejdinović i Halida Numanović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 112064 17 Rev od 9. aprila 2019. godine;
Božica Živković protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 236507 18 Rev od 13. maja 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 236507 13 Gž od 13. oktobra 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 236507 12 P od 3. decembra 2012. godine;
Fatima Mišić, Ziba Kliničar i Lejla Hamza protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 320536 17 Rev od 16.
aprila 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 320536 15 Gž od 15. jula 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 320536 13 P od 29. maja 2015. godine;
Maja Škorić, Jasmina Hodžić, Irnis Delija, Vermina Hadžihasanović i Delila Dedić-Stanković protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 215714 19 Rev od 18. aprila 2019.
godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 215714 16 Gž od 4. oktobra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 215714 11 P od 30. decembra 2014. godine;
Ibrima Gušić, Himzad Gušić, Hazim Gušić, Mersa Malagić r. Gušić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 260232 18 Rev od 14. maja 2019. godine;
Hata Gabeljić i Jasmina Gabeljić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 187806 17 Rev od 13. maja 2019.
godine;
Alija Rahić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 53 0 P 045591 18 Rev od 14. maja 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 045591 13 Gž od 26. aprila 2017. godine;
Merka Ibrahimović, Dževad Ibrahimović, Remzija Muhić i Razija Omerović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 396228 18 Rev od 10. juna 2019. godine;
Durija Kadrić, Esmir Kadrić, Adem Kadrić i Ševko Kadrić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 362350 17 Rev od 27. juna 2019. godine;
Muniba Hajdarević, Edina Smajlović-Hajdarević i Enisa Žigić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 126 0 P 138037 18 Rev od 21. maja 2019. godine;
Hajra Ćatić i Nermin Ćatić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 220675 19 Rev 2 od 28. maja 2019.
godine;
Vladimir Aljetić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 272711 19 Gž od 23. maja 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 272711 17 P od 22. januar 2019. godine;
Rifet Ikić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 206225 19 Rev od 13. maj 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 206225 12 Gž od 22. avgusta 2018.
godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 206225 11 P od 25. juna 2013. godine;
Edin Curić, Elvedin Curić, Samka Rovčanin, Elmedin Rovčanin, Vahidin Rovčanin, Salko Kekić, Larisa Kekić, Šeća Kolar, Edin Kolar, Edina Arslanović i Rasema Ališehović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 216456 19 Rev od 16. maja 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 216456 14 Gž od 4. oktobra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 216456 11 P od 14. novembra 2013.
godine i Željka Košćo r. Barić, Dubravko Košćo i Dubravka Sedak r. Košćo protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 51 0 P 089003 17 Rev od 13. juna 2019. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2651/19
1. Refik Sinanović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Senija Poropat advokat iz Vogošće, podnio je 25. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 341850 17 Rev od 21. maja 2019. godine.
2. AP-2676/19
2. Fatima Jahić i Mirfeta Jahić (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Suad Kumrić advokat iz Tuzle, podnijele su 26. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 123891 17 Rev od 9. aprila 2019. godine.
3. AP-2694/19
3. Mustafa Veledar (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Zajednički odvjetnički ured "Josip Krešić, Bojan Krešić i Franjo Barbarić" iz Čapljine, podnio je 28. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 53 0 P 046737 18 Rev od 21. maja 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 046737 13 Gž od 19. januara 2017. godine.
4. AP-2718/19
4. Edin Mešanović, Ljerka Beze, Belma Goralija i Zarudina Karamehmedović (u daljnjem tekstu: apelanti), kojeg zastupa Galiba Hrvačić - Karačić advokat iz Sarajevo, podnijeli su 3. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 215711 19 Rev od 9. aprila 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 215711 14 Gž od 4. januara 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 215711 11 P od 10. januara 2014. godine.
5. AP-2753/19
5. Remzija Memić, Mevleta Smajić, Senada Sačević, Safet Memić i Sulejman Memić (u daljnjem tekstu: apelanti), kojeg zastupa Suad Kumrić advokat iz Tuzle, podnijele su 4. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 112062 16 Rev od 9. aprila 2019. godine.
6. AP-2754/19
6. Jasna Soljankić, Mevlida Suljić, Zumra Sejdinović i Halida Numanović (u daljnjem tekstu: apelantice), kojeg zastupa Suad Kumrić advokat iz Tuzle, podnijele su 4. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 112064 17 Rev od 9. aprila 2019. godine.
7. AP-2768/19
7. Božica Živković (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Svetozar Ivetić advokat iz Banjaluk, podnijela je 6. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 236507 18 Rev od 13. maja 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 236507 13 Gž od 13. oktobra 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 236507 12 P od 3. decembra 2012. godine.
8. AP-2841/19
8. Fatima Mišić, Ziba Kliničar i Lejla Hamza (u daljnjem tekstu: apelanti), kojeg zastupa Galiba Hrvačić - Karačić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 12. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 320536 17 Rev od 16. aprila 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 320536 15 Gž od 19. jula 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 320536 13 P od 29. maja 2015. godine.
9. AP-2842/19
9. Maja Škorić, Jasmina Hodžić, Irnis Delija, Vermina Hadžihasanović i Delila Dedić- Stanković (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Galiba Hrvačić - Karačić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 12. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 215714 19 Rev od 18. aprila 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 215714 16 Gž od 4. oktobra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 215714 11 P od 30. decembra 2014. godine.
10. AP-2869/19
10. Ibrima Gušić, Himzad Gušić, Hazim Gušić, Mersa Malagić r. Gušić (u daljnjem tekstu: apelanti), kojeg zastupa Senija Poropat advokat iz Vogošće, podnijeli su 15. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 260232 18 Rev od 14. maja 2019. godine.
11. AP-2870/19
11. Hata Gabeljić i Jasmina Gabeljić (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Senija Poropat advokat iz Vogošće, podnijele su 15. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 187806 17 Rev od 13. maja 2019. godine.
12. AP-2874/19
12. Alija Rahić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured "Josip Krešić, Bojan Krešić i Franjo Barbarić" iz Čapljine, podnio je 12. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 53 0 P 045591 18 Rev od 14. maja 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 045591 13 Gž od 26. aprila 2017. godine.
13. AP-3006/19
13. Merka Ibrahimović, Dževad Ibrahimović, Remzija Muhić i Razija Omerović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Senija Poropat advokat iz Vogošće, podnijeli su 23. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 396228 18 Rev od 10. juna 2019. godine.
14. AP-3038/19
14. Durija Kadrić, Esmir Kadrić, Adem Kadrić i Ševko Kadrić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Senija Poropat advokat iz Vogošće, podnijeli su 25. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 362350 17 Rev od 27. juna 2019. godine.
15. AP-3123/19
15. Muniba Hajdarević, Edina Smajlović-Hajdarević i Enisa Žigić (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Suad Kumrić advokat iz Tuzle, podnijele su 30. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 126 0 P 138037 18 Rev od 21. maja 2019. godine.
16. AP-3125/19
16. Hajra Ćatić i Nermin Ćatić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Suad Kumrić advokat iz Tuzle, podnijeli su 30. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 220675 19 Rev 2 od 28. maja 2019. godine.
17. AP-3180/19
17. Vladimir Aljetić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ljiljana Božičić-Popović advokat iz Banjaluke, podnio je 5. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 272711 19 Gž od 23. maja 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 272711 17 P od 22. januar 2019. godine.
18. AP-3343/19
18. Rifet Ikić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Galiba Hrvačić - Karačić advokat iz Sarajeva, podnio je 20. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 206225 19 Rev od 13. maja 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 206225 12 Gž od 22. avgusta 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 206225 11 P od 25. juna 2013. godine.
19. AP-3345/19
19. Edin Curić, Elvedin Curić, Samka Rovčanin, Elmedin Rovčanin, Vahidin Rovčanin, Salko Kekić, Larisa Kekić, Šeća Kolar, Edin Kolar, Edina Arslanović i Rasema Ališehović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Galiba Hrvačić - Karačić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 21. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 216456 19 Rev od 16. maja 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 216456 14 Gž od 4. oktobra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 216456 11 P od 14. novembra 2013. godine.
20. AP-3355/19
20. Željka Košćo r. Barić, Dubravko Košćo i Dubravka Sedak r. Košćo (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Berina Krnjić advokat iz Travnika, podnijeli su 22. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 51 0 P 089003 17 Rev od 13. juna 2019. godine.
Spajanje predmeta
21. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2651/19.
22. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
23. U konkretnim slučajevima, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojima su tražili da se obavežu tužene (Bosna i Hercegovina i/ili Republika Srpska (Vlada RS) i/ili Federacija Bosne i Hercegovine (Vlada FBiH)) da im isplate određene novčane iznose na ime naknade nematerijalne štete (po osnovu pretrpljenih duševnih bolova, zbog povrede slobode i prava ličnosti, zbog progona iz doma, nehumanog postupanja, razdvajanja od supruga odnosno oca, neobavještenja o pogubljenju supruga i oca, zbog smrti bliskog srodnika, zbog umanjenja životne sposobnosti, fizičkih bolova, pretrpljenog straha, naruženosti, zbog duševnih i fizičkih bolova usljed zarobljavanja i ranjavanja, povrede ugleda, časti, sloboda i prava ličnosti, zbog ranjavanja i/ili boravka u logoru, zbog gubitka dijela tijela, zbog straha od granatiranja i snajperskog djelovanja, protivpravnim lišenjem slobode), odnosno u nekim slučajevima i na ime naknade materijalne štete. Osporenim odlukama odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata zbog zastarjelosti potraživanja, uz obrazloženje da se na konkretne slučajeve primjenjuju odredbe člana 376. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), koje propisuju opšte rokove zastare za potraživanje naknade štete, a ne odredbe člana 377. ZOO, koje se primjenjuju ukoliko je šteta pričinjena krivičnim djelom.
24. U obrazloženju osporenih odluka Vrhovnog suda ili u pojedinim prvostepenim i drugostepenim odlukama je ukazano, između ostalog, da su određene osobe (npr. Novak Đukić, Stanislav Galić, Dragomir Milošević, Mario Matić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Radislav Krstić, Vujadin Popović i drugi, Milorad Trbić i Momir Nikolić itd) pravosnažno osuđene za krivična djela ratnih zločina protiv civilnog stanovništva, krivično djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, krivična djela kršenja zakona i običaja rata i zločina protiv čovječnosti. U vezi s tim ukazano je na odredbe člana 377. ZOO kojima je propisano da kad je šteta prouzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu štete prema odgovornom licu zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastarjelost krivičnog gonjenja. Međutim, istaknuto je da se citirana zakonska odredba primjenjuje kada jepravosnažnom presudom u krivičnom postupku utvrđeno da je šteta uzrokovana krivičnim djelom i to prema izvršiocu krivičnog djela koji je pravosnažno oglašen krivim za krivično djelo čija je posljedica bila nastanak štete. Dakle, zastarjelost potraživanja naknade štete pričinjene krivičnim djelom odnosi samo na izvršioca krivičnog djela, a ne i na državni organ, državu ili pravno lice koje odgovara za štetu umjesto štetnika koji odgovara po osnovu krivice. Budući da navedeni uvjeti u konkretnim slučajevima nisu ispunjeni u obrazloženjima osporenih odluka je zaključeno da nema mjesta za primjenu člana 377. ZOO-a.
Apelacioni navodi
25. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da su u predmetnim pravnim stvarima proizvoljno primijenjene odredbe ZOO kojima je regulisano pitanje zastarjelosti potraživanja, te ukazuju da su se trebale primijeniti odredbe kojima su propisani duži zastarni rokovi, odnosno član 377. ZOO, bez obzira da li se naknada potražuje od lica koje odgovara za štetu neposredno ili posredno. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih prava (pravo na život, zabrana mučenja, zabrana ropstva i prinudnog rada, pravo na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku, djelotvoran pravni lijek, zabrana diskriminacije itd.) ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Pored toga, neki od apelanta traže naknadu troškova sastavljanja apelacija. Osim toga, neki apelanti u pojedinačnim apelacijama smatraju da je došlo i do povrede prava na suđenje u razumnom roku, te traže naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupaka.
26. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
27. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
28. Ustavni sud zapaža da kršenje navedenih prava, na koja su se pozvali u predmetnim apelacijama, u suštini, apelanti vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, konkretno odredaba člana 376. ZOO, koje propisuju opšte rokove zastare za potraživanje naknade štete, jer smatraju da je u konkretnim slučajevima trebalo primijeniti odredbe člana 377. ZOO, koja propisuje posebne rokove zastare ukoliko je šteta prouzrokovana krivičnim djelom.
29. U vezi sa spornim pitanjima koja se postavljaju predmetnim apelacijama, Ustavni sud zapaža da je o sličnom činjeničnom i pravnom pitanju u sličnim činjeničnim i pravnim okolnostima sa aspekta primjene materijalnog prava raspravljao u predmetu broj AP 4288/11 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4288/11 od 9. decembra 2014. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ). U navedenoj odluci, tačka 29., Ustavni sud je ukazao U vezi sa odredbama člana 377. ZOO na kojima je apelant tokom postupka insistirao, redovni sudovi su ocijenili da nisu primjenjive. Naime, redovni sudovi su u vezi s tim pojasnili da se rok zastarjelosti potraživanja naknade štete, propisan članom 377. ZOO, može primijeniti ako je krivično djelo utvrđeno u krivičnom postupku, a izuzetno i u parničnom postupku, pod određenim okolnostima, koje u konkretnom slučaju nisu nastupile. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud iz datih obrazloženja redovnih sudova ne vidi proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, jer dato obrazloženje u cijelosti korespondira sa obrazloženjem datim u citiranoj odluci (op. cit., AP 4264/11) u kojoj Ustavni sud nije ustanovio proizvoljnost redovnih sudova u primjeni materijalnog prava. Ustavni sud posebno naglašava da u citiranoj odluci Ustavni sud nije ustanovio proizvoljnost redovnih sudova u stavu da se odredba člana 377. ZOO može primijeniti samo prema učinitelju krivičnog djela, a ne i prema trećem licu koje, inače, odgovora za štetu umjesto faktičkog učinitelja krivičnog djela, pa se, stoga, na to treće lice mogu primijeniti samo odredbe člana 376. ZOO. Iz navedenog proizlazi da su rokovi iz odredaba člana 377. ZOO primjenjivi samo prema učinitelju krivičnog djela, koji za štetu odgovora po principu subjektivne odgovornosti, a ne i prema trećoj osobi koja za štetu odgovora umjesto stvarnog učinitelja krivičnog djela, po principu pretpostavljene odgovornosti, što je upravo stav identičan onom koji je u tom pravcu iznio Okružni sud u konkretnom slučaju. Slijedom toga, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da osporenim presudama nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada su redovni sudovi odbili apelantov tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog zastarjelosti potraživanja, shodno odredbama člana 376. ZOO, uz jasno obrazloženje zašto u konkretnom slučaju nije bilo moguće primijeniti odredbe člana 377. ZOO.
30. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP 4288/11 u cjelosti odnose i na ovu odluku, te da se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu navoda apelanata poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. U odnosu na navode pojedinih apelanata o dužini trajanja predmetnih postupaka, Ustavni sud zapaža da apelanti, osim što su naveli da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, te zatražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka, nisu posebno obrazlagali te navode, dakle, nisu ponudili argumente i dokaze kojima bi potkrijepili te svoje navode, tako da Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja, smatra da su navodi apelanata izneseni u tom pravcu očigledno (prima facie) neosnovani. S obzirom na navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
31. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. U odnosu na zahtjeve pojedinih apelanata za naknadu troškova sastavljanja apelacija, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, iz čega proizlazi da troškovi sastavljanja apelacije padaju isključivao na teret apelanata.
33. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević