Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2107/19 (D. S., D. P., D. K., P. B., M. D., B. V., M. K., S. B., D. D., M. K. i R. G.)

Odluka donesena 30. 10. 2019.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2107/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-2107/19, rješavajući apelaciju Duška Senića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Duško Senić, Dragan Pušara, Dragan Košutić, Petar Beatović, Miodrag Doder, Bojo Vuković, Milan Kovačević, Saša Bošković, Dragan Drašković, Milivoje Krtolica i Radenko Govedarica protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 95 0 Rs 044652 18 Rev od 1. aprila 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Duško Senić, Dragan Pušara, Dragan Košutić, Petar Beatović, Miodrag Doder, Bojo Vuković, Milan Kovačević, Saša Bošković, Dragan Drašković, Milivoje Krtolica i Radenko Govedarica protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 044652 17 Rsž od 30. avgusta 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Duško Senić, Dragan Pušara, Dragan Košutić, Petar Beatović, Miodrag Doder, Bojo Vuković, Milan Kovačević, Saša Bošković, Dragan Drašković, Milivoje Krtolica i Radenko Govedarica (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Gacka, koje zastupa Mihajlo Šipovac, advokat iz Nevesinja, podnijeli su 15. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 95 0 Rs 044652 18 Rev od 1. aprila 2019. godine, te Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 Rs 044652 17 Rsž od 30. avgusta 2017. godine.

2. Ustavni sud ukazuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-3537/17 od 27. februara 2018. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju, zavedenu pod brojem AP-4970/17, a koju su apelanti podnijeli protiv Rješenja Okružnog suda broj 95 0 Rs 044652 17 Rsž od 30. avgusta 2017. godine, jer su apelanti protiv navedenog rješenja Okružnog suda izjavili reviziju Vrhovnom sudu o kojoj nije bilo odlučeno.

3. Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) od 9. decembra 2016. godine tuženi (MH Elektroprivreda RS Trebinje – ZP „Rudnik i termoelektrana Gacko“ a.d. Gacko) je obavezan da apelantima, kao tužiteljima, na ime umanjenja koeficijenta osnovne plate za period od 1. februara 2013. godine do 31. maja 2016. godine isplati određene novčane iznose (pobliže opisano u izreci presude), te da obračun narednih plata počev od 1. juna 2016. godine, pa nadalje, vrši po koeficijentima utvrđenim ugovorima o radu (pobliže označenim u izreci presude), sve u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude, uz obavezu tuženog da u istom roku apelantima nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.

4. Rješenjem Okružnog suda od 30. avgusta 2017. godine, žalba tuženog je uvažena, presuda Osnovnog suda od 9. decembra 2016. godine je ukinuta i tužba apelanata odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da su apelanti u tužbi naveli da su 5. marta 2013. godine sa tuženim zaključili aneks ugovora o radu kojim su se saglasili da im se plata za redovan rad smanjuje za 10% počev od 1. februara 2013. godine, te da nije sporna činjenica da su apelanti pristali i potpisali anekse ugovora o radu, kao ni činjenica da su apelanti tužbu za ostvarenje svog prava u predmetnoj parnici podnijeli nadležnom sudu 4. avgusta 2016. godine. Pri tome, Okružni sud je istakao da su apelanti imali saznanje o umanjenju koeficijenta osnovne plate, a koji se u konkretnom slučaju pojavljuje kao predmet spora. Nadalje, da se dan saznanja za povredu može cijeniti samo prema danu saznanja za umanjenje koeficijenta osnovne plate koje je proizašlo iz zaključenih aneksa ugovora o radu, te da su danom dobivanja ponude za zaključenje aneksa ugovora o radu apelanti objektivno bili u mogućnosti da zatraže sudsku zaštitu. S tim u vezi, Okružni sud je zaključio da su apelanti tužbu za zaštitu svog prava podnijeli nakon isteka šestomjesečnog roka za podnošenje tužbe, u smislu odredbe člana 201. Zakona o radu.

5. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv rješenja Okružnog suda od 30. avgusta 2017. godine, Vrhovni sud je donio osporeno rješenje kojim je predmetnu reviziju odbacio. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da vrijednost drugostepene presude u odnosu na svakog od apelanata (koji su u konkretnom slučaju obični-formalni suparničari na aktivnoj strani, te svaki od njih predstavlja samostalnu stranku) ne prelazi iznos propisan odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Osim toga, Vrhovni sud je istakao da apelanti nisu naveli razloge iz kojih bi proizlazilo da je rješavanje o reviziji važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te da se ničim ne ukazuje da nižestepeni sudovi različito sude u sličnoj situaciji ili da ovakvih i sličnih predmeta ima u broju koji bi opravdao odlučivanje o inače nedozvoljenoj reviziji.

Apelacioni navodi

6. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

I.Dopustivost ratione materiae (u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 95 0 Rs 044652 18 Rev od 1. aprila 2019. godine)

8. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem, kojim je odbačena kao nedozvoljena njihova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja, povrijeđeno pravo na pravično suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluku donesenu u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. procesnoj dopustivosti "pravnog lijeka" koji su apelanti koristili. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama apelanata» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

II.Neiscrpljivanje (u odnosu na Rješenje Okružnog suda broj 95 0 Rs 044652 17 Rsž od 30. avgusta 2017. godine)

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da su u konkretnom slučaju apelanti propustili da u propisanom roku nadležnom sudu podnesu tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa, a u skladu sa odredbom člana 201. stav 4. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16) kojom je propisano da: „Tužbu za zaštitu prava radnik može da podnese najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja za povredu prava ili dana učinjene povrede.“ Ustavni sud zapaža, dakle, da je tužba apelanata odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelanti nisu u zakonom propisanom roku podnijeli tužbu nadležnom sudu, čime su propustili da iscrpe djelotvorne pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2107/19 (D. S., D. P., D. K., P. B., M… | Sudska praksa | Aktio