Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1607/19 (Mlin,,Blagojević" d.o.o. Bijeljina)

Odluka donesena 15. 10. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Radni spor
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Otkaz
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1607/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-1607/19, rješavajući apelaciju Mlin ,,Blagojević" d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mlin ,,Blagojević" d.o.o. Bijeljina protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 080985 18 Rsž od 29. oktobra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mlin ,,Blagojević" d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miodrag Stojanović advokat iz Bijeljine, podnio je 9. aprila 2019 godine. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 Rs 080985 19 Rev od 6. marta 2019. godine i Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 Rs 080985 18 Rsž od 29. oktobra 2018. godine.

2. Ustavni sud ukazuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-95/19 od 13. februara 2019. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv Presude Okružnog suda 29. oktobra 2018. godine. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv osporene presude Okružnog suda, Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju bila neefektivan pravni lijek, te da je stoga navedena presuda Okružnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari

3. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, poništeno je kao nezakonito apelantovo rješenje o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 6. septembra 2016.godine i obavezan apelant da tužitelja (V.I.) vrati na rad i rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti, te da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka.

4. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je tužitelj zasnovao radni odnos kod apelanta (ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. marta 2013. godine) sa srednjom stručnom spremom na radnom mjestu mlinar. Zatim, da je Fond PIO RS, Filijala Bijeljina obavijestio apelanta 13. novembra 2015. godine da kod tužitelja postoji invalidnost i da ne može obavljati poslove mlinara, te da je apelant obavijestio Fond PIO RS 23. novembra 2015. godine da nije u mogućnosti obezbijediti odgovarajuće radno mjesto tužitelju sa smanjenom radnom sposobnošću. Okružni sud je dalje naveo da iz Nalaza, ocjene i mišljenja Fonda PIO RS od 5. jula 2016. godine proizlazi da kod tužitelja postoji invalidnost, te da i dalje ne može obavljati poslove radnog mjesta mlinar, a sa preostalom radnom sposobnošću može s punim radnim vremenom obavljati poslove drugog radnog mjesta koji ne zahtijevaju rad u nepovoljnim mikroklimatskim uslovima. Takođe, Okružni sud je naveo da je apelant otkazao tužitelju ugovor o radu (rješenje o otkazu ugovora o radu od 16. septembra 2016. godine). S tim u vezi, Okružni sud je naveo da apelant nije ni pokušao da prilagodi poslove tužitelju, da izmijeni raspored radnog vremena, niti da preduzme bilo koje druge mjere da mu obezbjedi odgovarajući posao (član 117. stav 1. i 2. Zakona o radu), što apelantovo rješenje o otkazu ugovora o radu čini nezakonitim. Okružni sud je naveo da nije mogao prihvatiti navode apelantovog zakonskog zastupnika da ne postoji odgovarajuće radno mjesto zbog prisutnosti čestica koje narušavaju zdravlje tužitelja, jer te činjenice ničim nisu dokazane niti je apelant pokušao preduzeti mjere kojima bi se poboljšali uslovi rada i određeno radno sto prilagodilo preostaloj radnoj sposobnosti tužitelja. Nadalje, Okružni sud je naveo da je apelant morao iznijeti činjenice i dokaze iz kojih bi se izveo izvjestan zaključak da tužitelju nije mogao obezbjediti drugi odgovarajući posao, odnosno prilagoditi poslove sposobnostima radnika (član 187. Zakona o radu), te naglasio da činjenice ukazuju da je postojala mogućnost raspoređivanja tužitelja na neko drugo radno mjesto koje odgovara njegovim stručnim i radnim sposobnostima.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno primijenjeno procesno pravo. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentovao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeno procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, imajući u vidu da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o radu, u osporenoj odluci dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, Ustavni sud ne nalazi da je primjena zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1607/19 (Mlin,,Blagojević" d.o.o. Bijeljina) | Sudska praksa | Aktio