Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1099/18 (B.M.)

Odluka donesena 19. 09. 2019.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1099/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-1099/18, rješavajući apelaciju B. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. M. podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 1 P 001371 18 Gž 5 od 21.

juna 2018. godine i rješenja Osnovnog suda u Trebinju, Odjeljenje u Nevesinju broj 95 1 P 001371 17 P 4 od 17. jula 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. B. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sardegne, Italija, podnijela je 20. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja: ostavinskog postupka koji je prekinut rješenjem Osnovnog suda u Trebinju, Odjeljenje u Nevesinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 095-1-O-06-000-145 od 28. decembra 2006. godine i parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio u tijeku pred Okružnim sudom u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), po žalbi koju je apelantica podnijela protiv rješenja Osnovnog suda broj 95 1 P 001371 17 P 4 od 17. jula 2017. godine. Apelantica je 15. novembra 2018. godine dopunila apelaciju na način da je dostavila rješenje Okružnog suda broj 95 1 P 001371 18 Gž 5 od 21. juna 2018. godine koje je osporila, kao i prvostupanjsko rješenje.

2. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP 480/17 od 13. februara 2019. godine odbacio kao nedopuštenu, između ostalih, i apelantičinu apelaciju podnesenu zbog kršenja prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke redovnog suda u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

3. Apelantica je 1. aprila 2019. godine Ustavnom sudu podnijela zahtjev za preispitivanje Odluke broj AP 480/17 u kojemu je istakla da su pogrešni navodi u osporenoj odluci da je postupak koji je osporio u apelaciji u tijeku s obzirom na to da je apelantica dostavila dopunu apelacije u kojoj je obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan, pa je osporila i konačno rješenje doneseno u parničnom postupku te apelacione navode, osim onih u pogledu dužine trajanja postupka, proširila i na odluke redovnih sudova donesene u parničnom postupku.

4. Ustavni sud je 24. aprila 2019. godine donio rješenje kojim je usvojen apelantičin zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda.

Odluke osporene apelacijom

5. Ostavinski postupak iza apelantičinog prednika prekinut je rješenjem Osnovnog suda broj 095-1-O-06-000-145 od 28. decembra 2006. godine budući da je između nasljednika došlo do spora oko dijela imovine ostavitelja i nasljednici su upućeni na parnicu.

6. Apelantica je 9. juna 2007. godine podnijela tužbu protiv O. M.. Tijekom parničnog postupka predmet je više puta vraćan na ponovni postupak.

7. Osnovni sud je rješenjem 95 1 P 001371 17 P 4 od 17. jula 2017. godine konstatirao da se tužba u ovom parničnom predmetu smatra povučenom. Istim je rješenjem apelantica obvezana tuženoj O. M. naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.982,00 KM.

8. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelantica nije došla na pripremno ročište zakazano za 17. juli 2017. godine, odnosno sudu je dostavila podnesak 17. jula 2017. godine u kojemu je navela da je sud 23. marta 2017. godine od suca osnovnog suda u Trebinju Dragana Puzića i advokata Jelene Crnjac saznao da apelantica mora raditi nalaze i terapiju, te je predložila da se ročište odloži dok se ne riješi sporno pitanje vezano za punomoć advokata Jelene Crnjac koja zastupa tuženu O. M., kao i da Osnovni sud zatraži od Vrhovnog suda Republike Srpske da se izjasni u vezi rješavanja spornog pitanja koje se odnosi na punomoć za zastupanje O. M.. Osim toga, apelantica je navela da će sudu naknadno dostaviti nalaz i mišljenje ljekara.

9. Dalje, navedeno je da je punomoćnica tužene predložila sudu da donese rješenje kojim se tužba smatra povučenom jer uredno pozvana tužiteljica-apelantica nije došla na pripremno ročište, a svoj izostanak nije opravdala. Osim toga, tužena je potraživala troškove postupka, zahtijevajući da se troškovnik koji je predat sudu na raspravi od 17. maja 2016. godine uveća za pristup na ročište od 18. maja 2017. godine i ročište od 17. jula 2017. godine.

10. Osnovni sud je naveo da je, s obzirom da apelantica nije došla na ročište i da nije opravdala svoj izostanak, jer se razlozi koje je navela u pismenom podnesku dostavljenom sudu 17. jula 2017. godine ne mogu smatrati opravdanima, a tužena nije tražila održavanje ročišta, na temelju odredbe člana 84. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu. ZPP) donio rješenje kojim je konstatirano da se tužba smatra povučenom.

11. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredbe člana 386. ZPP. Sud je detaljno naveo na šta se troškovi odnose i istakao da su troškovi specificirani u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (''Službeni glasnik Republike Srpske", broj 68/05; u daljnjem tekstu: Tarifa), tarifni br. 2, 9 i 12 i članom 8. Tarife.

12. Rješenjem Okružnog suda odbijena je apelantičina žalba kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda broj 95 1 P 001371 17 P 4 od 17. jula 2017. godine.

13. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantica žalbu protiv prvostupanjskog rješenja podnijela zbog povrede parničnog postupka, neutvrđenog i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te povrede Ustava BiH i čl. 6. Europske konvencije i Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Predložila je da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, ili, pak, da predmet proslijedi drugom prvostupanjskom sudu s područja Okružnog suda, ili da se odredi drugi postupajući sudac Osnovnog suda u Nevesinju za rad na predmetu.

14. Okružni sud je, dalje, opisao tijek postupka pred prvostupanjskim sudom i naveo da je stava da je odluka prvostupanjskog suda pravilna. Ukazano je na odredbu člana 84. stav 1. ZPP kojom je propisano da ako na pripremno ročište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, smatrat će se da je tužba povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi. S obzirom da je apelantica bila uredno obaviještena, a tužena nije zahtijevala da se ročište održi, postojali su uvjeti da prvostupanjski sud primijeni odredbu člana 84. st. 1. ZPP.

15. Nadalje, ukazano je da nisu od utjecaja na pravilnost odluke navodi u žalbi da broj pobijanog rješenja (faze postupka) nije točno naznačen, da prvostupanjski sud nije uz pobijano rješenje nije dostavio apelantici zapisnik od 17. jula 2017. godine, kao ni navod da u zaglavlju pobijane odluke nije navedeno tko je bio nazočan na raspravi, vrijeme početka rasprave, adrese stranaka i zastupnika, a ni naznake visine vrijednosti spora. Ukazano je da prema odredbi člana 209. stav 1. ZPP, koja se shodno primjenjuje i u postupku po žalbi protiv rješenja na osnovu odredbe člana 236. ZPP, povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona a to je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Međutim, u žalbi nije ukazano kako su navodne povrede postupka bile od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

16. Navedeno je da nije od utjecaja na pravilnost odluke navod u žalbi da je prvostupanjski sud trebao "najprije Vrhovnom sudu postaviti zahtjev za rješavanje spornog pravnog pitanja koje se pojavljuje u više predmeta suda u Nevesinju i u predmetu broj 95 0 P 027148 17 PZ suda u Trebinju, a u vezi valjanosti punomoći tužene O. M. za advokata N. D. i drugih iz kancelarije". Isto tako, nije od utjecaja na pravilnost odluke navod u žalbi da prvostupanjski sud nije zakazao raspravu u skladu sa odredbama ZPP, odnosno nije zakazao raspravu uz suglasnost sa apelanticom, budući da sud nema obvezu rasprave zakazivati "uz suglasnost sa tužiocem". Navedeno je da nije osnovan ni navod u žalbi da prvostupanjski sud "nije prepoznao" opravdan razlog apelantice za odgađanje ročišta.

17. Ukazano je da je apelantica prvostupanjskom sudu dostavila podnesak na kome je naznačeno da je pisan 28. juna 2017. godine ali je primljen u sudu 17. jula 2017. godine (na podnesku je stavljen prijemni štambilj suda da je podnesak primljen 17. jula 2017. godine), tj. isti dan za kad je zakazano pripremno ročište, u kome je predložila da se ročište odloži dok se ne riješe sporna pitanja u vezi sa punomoćni advokata Jelene Crnjac, koja zastupa tuženu. U tom je podnesku apelantica tvrdila da je državljanka Italije, a da je državljanka Bosne i Hercegovine samo po rođenju i da u Bosni i Hercegovini nema imovinu, pa advokat koji je zastupa u predmetima pred sudovima u Bosni i Hercegovini mora imati specijalnu punomoć ovjerenu od strane suda ili notara. Okružni sud je istakao da navedeno svakako nije zakonom propisan razlog za odlaganje ročišta.

18. Dalje, Okružni sud je naveo da nije osnovan navod u žalbi da je prvostupanjski sud povredom Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije i Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju spriječio apelantici pristup sudu donoseći odluku da se tužba smatra povučenom, s obzirom da su bili ispunjeni uvjeti iz člana 84. ZPP za takvu odluku.

19. Navedeno je da nije osnovan ni navod u žalbi u pogledu odluke prvostupanjskog suda o troškovima postupka. Nije točan je navod da tužena nije dostavila troškovnik, te da prvostupanjski sud nije naveo član zakona i tarifne brojeve koje je primijenio odlučujući o troškovima postupka. Okružni sud smatra da je prvostupanjski sud dovoljno obrazložio odluku o troškovima postupka navodeći na šta se pojedini troškovi postupka odnose. Osim toga, naveo je i da je odluku o troškovima postupka donio u skladu s odredbom člana 386. ZPP, a pozvao se i na tarifne brojeve 2., 12., 9. i čl. 8. Tarife.

20. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz čl. I/2, II/3. e) i k), II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 1., 6. stav 1., 8., 14. i 41. Europske konvencije, člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i člana 26. Međunarodnog pakta. Apelantica je iznijela kronologiju ostavinskog i parničnog postupka pred Osnovnim i Okružnim sudom i navela da traži zaštitu zbog: „Proizvoljna odlučivanja, te iluzoran postupak i neefikasni i pravni lijekovi; Povreda pristupa nepristrasnom sudu, povreda i čl. 26. Međunarodnog pakta; Nedonošenje meritorne odluke u zakonsko predviđenom roku i nakon odluke AP-2851/10; Povreda vladavine prava i diskriminacija prema apelantu te i psihička tortura od strane l. stepenog suda; Povreda principa ekonomičnosti postupka; Povreda materijalnog prava apelanta; […] Povreda u odnosu na imovinu i na nediskriminaciju ni po kom osnovu; "Propusti" u organizaciji i radu pravno-sudskog sistema kao cjeline; isti sudac od 2001.god.vodi postupak i u kontinuitetu pravi povrede postupka i zabranjuje; Pristup nepristrasnom sudu i apelant da bude pravilno saslušan.“

21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

22. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004.godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

23. Također, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred nadležnim organima, redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sami apelanti propuste pristupiti ročištu i time izgube mogućnost da dođu do konačne meritorne odluke u predmetnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelanti zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti, a to je konačna meritorna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira, odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojima apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Europske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-4265/14 od 19. aprila 2017. godine i AP-1749/17 od 17. jula 2018. godine, dostupne nawww.ustavnisud.ba).

24. U konkretnom slučaju, u odnosu na rješenja redovnih sudova kojima je konstatirano da se tužba smatra povučenom, Ustavni sud zapaža da apelantica nije ispoštovala proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku, odnosno nije pristupila na zakazano ročište, iako je uredno pozvana, niti je blagovremeno opravdala svoj izostanak. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala pristupiti zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno opravdati svoj izostanak. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

25. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1099/18 (B.M.) | Sudska praksa | Aktio