Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1811/19 (I. T.)

Odluka donesena 30. 10. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1811/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-1811/19, rješavajući apelaciju Ize Tankića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ize Tankića podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 024106 18 Uvp od 1. aprila 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Izo Tankić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 23. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 024106 18 Uvp od 1. aprila 2019. godine.

2. Odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV) od 14. decembra 2016. godine sudija R. D. imenovan je na poziciju predsjednika Suda BiH.

3. Presudom Suda BiH od 6. aprila 2018. godine odbijen je zahtjev apelanta, kao sudije, od 27. decembra 2016. godine za zaštitu sloboda i prava zagarantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine.

4. Odlučujući o zahtjevu VSTV za preispitivanje sudske odluke – Presude Suda BiH od 6. aprila 2018. godine, Sud BiH je donio presudu od 1. aprila 2019. godine kojom je predmetni zahtjev uvažen, preinačena presuda Suda BiH od 6. aprila 2018. godine, pa je apelantov zahtjev od 27. decembra 2016. godine za zaštitu sloboda i prava zagarantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine odbačen kao nedopušten. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je, između ostaloga, naveo da primjenljivost odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava u pogledu prava na pravičan postupak, prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza, zahtijeva da postoji spor oko prava i obaveza i da oni budu građanske prirode. Pri tome, Sud BiH je istakao da se pravo na sud proteže samo na „građanska prava i obaveze“ za koje se može reći da su priznata u domaćem pravu. U pogledu „građanske“ prirode prava, Sud BiH je podsjetio na izričito stanovište da pravo da neko konkuriše na određeno radno mjesto (predsjednik suda), odnosno obaveza za ustanovu (VSTV) da izabere takvog kandidata, ne spada u domen „građanskih prava“, zaštićenih Evropskom konvencijom. Osim toga, Sud BiH je naveo da u Bosni i Hercegovini ne postoji mogućnost sudskog preispitivanja odluka VSTV o imenovanju predsjednika sudova, pa da je samim tim član 6. Evropske konvencije i član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine neprimjenjiv na predmetnu pravnu situaciju. Također, Sud BiH je naveo da je ovakav stav istovjetan ranijoj praksi Suda BiH, ističući da akt o imenovanju nema karakter upravnog akta jer nije donesen u nekoj upravnoj stvari, niti ima karakteristike upravnog akta. Sud BiH je istakao da u postupku zaštite sloboda i prava zagarantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine, akti VSTV mogu biti meritorno razmatrani samo pod uslovom da je njima povrijeđeno neko ustavno pravo i sloboda. U konačnici, Sud BiH je zaključio da pravo na čiju se povredu apelant žali ne potpada pod „građanska prava i obaveze“ u okviru zaštite člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, zbog čega nije ni moglo doći do povrede navedenih prava apelanta.

Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojem je Sud BiH odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih uslova za izjavljivanje zahtjeva za zaštitu sloboda i prava zagarantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima ili obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1811/19 (I. T.) | Sudska praksa | Aktio