Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2037/19 (R. K.)

Odluka donesena 15. 10. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Propisano zakonom
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2037/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 10. 2019.

Tekst odluke

sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-2037/19, rješavajući apelaciju Radovana Kasagića, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Radovan Kasagić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 001491 18 Gži 3 od 29. januara 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Radovan Kasagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Razboja Lijevče, kojeg zastupa Rafaela Ljubojević-Đurić, advokat iz Gradiške, podnio je 10. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 001491 18 Gži 3 od 29. januara 2019. godine.

2. Osnovni sud u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je rješenjem o izvršenju od 3. decembra 2009. godine dozvolio predloženo izvršenje u izvršnom postupku tražioca izvršenja (D. K.) protiv apelanta, kao izvršenika, na osnovu izvršne isprave - presude Osnovnog suda broj CMS- 1491/07-P od 1. septembra 2008. godine i Presude Okružnog suda broj CMS-1491/09-Gz od 9. jula 2009. godine.

3. Odlučujući o apelantovom prigovoru izjavljenom protiv rješenja o izvršenju od 3. decembra 2009. godine, Osnovni sud je donio rješenje od 1. decembra 2010. godine kojim je predmetni prigovor odbio u cijelosti, te je rješenje o izvršenju održano na pravnoj snazi.

4. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 1. decembra 2010. godine, Okružni sud je donio rješenje od 29. novembra 2011. godine kojim je apelantova žalba odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.

5. Rješenjem o dosudi Osnovnog suda od 27. jula 2018. godine, a koje je potvrđeno osporenim rješenjem Okružnog suda od 29. januara 2019. godine, određeno je da se apelantove nekretnine (pobliže označene u izreci rješenja) dosuđuju i predaju kupcu – tražiocu izvršenja za iznos od 8.622,25 KM. Osim toga, naloženo je Zemljišnoknjižnoj kancelariji Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Područne jedinice Srbac da u z.k. ulošku (označenom u izreci rješenja) po pravosnažnosti predmetnog rješenja u B-vlasničkom listu izvrši brisanje prava suvlasništva sa imena apelanta, odnosno da u p.l. (označenom u izreci rješenja) izvrši brisanje upisa suposjednika na zemljištu u katastarskom operatu sa imena apelanta, te da izvrši upis prava vlasništva na ime kupca – tražioca izvršenja. Također, određeno je da se u C-teretnom listu predmetnog z.k. uloška brišu svi tereti, kao i sve upisane zabilježbe.

6. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da od izvršenja nisu izuzeti porodični objekti kao ni privredne zgrade, te da oni mogu biti predmet izvršenja, zbog čega donošenjem osporenog rješenja nisu povrijeđene odredbe člana 79. stav 1. Zakona o izvršnom postupku. Također, Okružni sud je naveo da su neosnovani apelantovi prigovori da je povrijeđena odredba člana 82. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, koja propisuje da će u postupku izvršenja na suvlasničkom dijelu iz člana 69. istog zakona, zaključak o prodaji sadržavati odvojene podatke i za cjelokupnu nekretninu i za suvlasnički dio koji je predmet izvršenja, kao i napomenu da će sud o konačnom predmetu prodaje odlučiti u skladu sa stavom 3. člana 90. istog zakona. Budući da nije bilo zahtjeva tražioca izvršenja, niti apelanta da se na prodaju ponudi cjelokupna nekretnina u skladu sa odredbom člana 69. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, Okružni sud je istakao da Osnovni sud nije trebao odrediti u rješenju o izvršenju da će se na prodaju ponuditi cjelokupna nekretnina i suvlasnički dio koji je predmet izvršenja, niti je morao pribaviti izričit pristanak suvlasnika nekretnine koji nije izvršenik i u rješenju o izvršenju zaključkom iz člana 90. Zakona o izvršnom postupku odlučiti da li je predmet prodaje cjelokupna nekretnina ili samo njen suvlasnički dio. Pri tome, Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno proveo postupak izvršenja na suvlasničkom dijelu apelantovih nekretnina, u skladu sa odredbom člana 69. stav 3. tačka a) Zakona o izvršnom postupku i donio zaključak o prodaji od 13. juna 2018. godine u skladu sa odredbom člana 90. stav 6. Zakona o izvršnom postupku, kojim nije učinjena povreda izvršnog postupka. Okružni sud je zaključio da nije povrijeđeno ni apelantovo pravo na imovinu, jer apelantove nekretnine koje su predmet izvršenja nisu izuzete od izvršenja u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku.

Apelacioni navodi

7. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostaloga, navodi da nisu ispunjeni uslovi za provođenje izvršenja na nekretnini koja predstavlja imovinu stečenu tokom trajanja bračne zajednice, odnosno da je to jedina imovina koju apelant ima i koja je proizašla iz udjela zajednički stečene imovine tokom trajanja bračne zajednice, te je istakao da je osporenim rješenjem povrijeđena odredba člana 79. stav 1. Zakona o izvršnom postupku.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2037/19 (R. K.) | Sudska praksa | Aktio