Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3380/19 (A.P.)

Odluka donesena 19. 09. 2019.

  • Protek roka
  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3380/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3380/19, rješavajući apelaciju A. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. a) i c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. P. podnesena protiv Dopisa Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070 0 KR1 19 000057 od 31. jula 2019. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. P. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 057372 09 Kž od 22. decembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. A. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 26. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Dopisa Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070 0 KR1 19 000057 od 31. jula 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 057372 09 Kž od 22. decembra 2009. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda, poništio „nepravomoćnu“ Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 K 057372 09 Kž od 22. decembra 2009. godine, a koje poništenje bi trajalo dok se ne donese rješenje o brisanju uvjetne osude po članu 424. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP F BiH).

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu od 3. marta 2009. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Kantonalnog suda od 22. decembra 2009. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela Nasilje u porodici iz člana 222. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, pa mu je izrečena uvjetna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko apelant u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo krivično djelo. Osim toga, oštećena (N. P.) je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnicu.

3. Dopisom Vrhovnog suda od 31. jula 2019. godine apelant je obaviješten o tome da Vrhovni sud u krivičnom postupku može postupati isključivo u procesnim situacijama koje su propisane odredbama ZKP F BiH. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da apelantu vraća podnesak naslovljen kao „Privremena mjera - poništenje presude 65 0 K 057372 09 Kž radi oslobađanja iz ropstva“, budući da se zahtjevi iz navedenog podneska ne odnose niti na jednu procesnu situaciju u kojoj je navedenim zakonom ovlašten da postupa Vrhovni sud.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na slobodu i sigurnost iz člana iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo lica da ne budu držana u ropstvu ili potčinjenosti ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

4. Evropske konvencije, pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava), kao i člana 7. Evropske konvencije (kažnjavanje samo na osnovu zakona). Osim toga, apelant navodi da mu je povrijeđen „Aneks I Ustava Bosne i Hercegovine, član 11.“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. a) i c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. a) i c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

I.Nenadležnost za odlučivanje (u odnosu na Dopis Vrhovnog suda broj 070 0 KR1 19 000057 od 31. jula 2019. godine)

6. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o predmetnoj apelaciji u ovom dijelu, jer osporeni akt Vrhovnog suda nema svojstvo presude, odnosno odluke u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-5489/15 od 6. decembra 2016. godine i Odluka dopustivosti broj AP-1380/16 od 7. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

II.Protek roka (u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 K 057372 09 Kž od 22. decembra 2009. godine)

8. S obzirom na to da je apelant u apelaciji naveo da je 5. februara 2010. godine zaprimio presudu Kantonalnog suda od 22. decembra 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 26. avgusta 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. a) i c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3380/19 (A.P.) | Sudska praksa | Aktio