Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3475/19 („SLAVONIJA DI“ d.o.o. Slavonski Brod)
Odluka donesena 15. 10. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Vlasničko-pravni odnosi
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3475/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 10. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-3475/19, rješavajući apelaciju „SLAVONIJA DI“ d.o.o. Slavonski Brod-Hrvatska, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „SLAVONIJA DI“ d.o.o. Slavonski Brod-Hrvatska protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 014492 17 Gž od 28. maja 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Čapljini broj 053-0-DN-16- 009 945 od 31. maja 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „SLAVONIJA DI“ d.o.o. Slavonski Brod-Hrvatska (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amila-Mimica Kunosić advokat iz Tuzle, podnio je 4. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 014492 17 Gž od 28. maja 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Čapljini broj 053-0-DN-16-009 945 od 31. maja 2017. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijena je uknjižba promjene oblika vlasništva i promjena titulara vlasništva na nekretnini, pobliže označenoj u dispozitivu prvostepenog rješenja, te brisane zabilježbe o otklanjanju nedostataka upisane pod rednim brojem 3 i 4 u zemljišnoknjižnom ulošku, označenom u dispozitivu prvostepenog rješenja.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je apelant zemljišnoknjižnom uredu prvostepenog suda podnio zahtjev za promjenu upisa tako da se na spornoj nekretnini upisano pravo korištenja u korist Preduzeća za impregnaciju drveta Slavonski Brod pretvori u pravo vlasništva u korist apelanta kao njegovog pravnog slijednika. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud (suprotno apelantovim navodima) jasno i potpuno obrazložio svoju odluku (utvrdio da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je apelant u stečajnom postupku nad Preduzećem za impregnaciju drveta Slavonski Brod kupio spornu nekretninu). Kantonalni sud je naveo da je nosilac prava korištenja na spornoj nekretnini Preduzeće za impregnaciju drveta Slavonski Brod, da je apelant osnovan 31. decembra 1992. godine od strane PBZ-Investholding d.o.o. Zagreb a osnivački ulog je kupljena imovina u stečaju preduzeća Slavonija drvna industrija (preduzeće u državnom vlasništvu, za proizvodnju, trgovinu, izvoz-uvoz s.p.o. u stečaju), te da je istog dana izvršeno brisanje preduzeća u stečaju. Kantonalni sud je naveo da je RO za impregnaciju drva p.o. poslovao u okviru SOUR-a Slavonija drvna industrija (proizvodnja, trgovina, izvoz-uvoz n.sol.o), da su vršena usklađivanja naziva preduzeća sa zakonskim odredbama pa je preduzeće s izmjenjenim nazivom ranije navedeno društvo u stečaju, te naglasio da je imovina koja je bila predmet prodaje (stečajna masa u stečajnom postupku) iskazana samo u finansijskoj vrijednosti (stanje i podaci iz bilanse bez oznake katastarske čestice i z.k. uloška). Kantonalni sud je naveo da nema dokaza da je apelant pravni slijednik Preduzeća za impregnaciju drveta Slavonski Brod, te naglasio da je apelant kupio imovinu društva u stečaju (u čijem sastavu je bio upisani nosilac prava korištenja na spornoj nekretnini) ali da nema podataka o tome koja je imovina stečajnog dužnika ušla u stečajnu masu i da je apelant sveopći pravni slijednik društva u stečaju (da je kupio svu imovinu).
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te ističe da su prvostepeni i drugostepeni sud „propustili da uopće uzmu u obzir ugovore o zakupu poslovnih prostorija prilikom odlučivanja“.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud u obrazloženju svoje odluke dao detaljne i jasne razloge za svoj zaključak da nema dokaza da je apelant pravni sljednik Preduzeća za impregnaciju drveta Slavonski Brod, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević