Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5368/17 (H. Š.)

Odluka donesena 19. 09. 2019.

  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5368/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-5368/17, rješavajući apelaciju Halila Šehića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. a) i c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Halila Šehića podnesena zbog dužine trajanja postupka po apelantovom zahtjevu za isplatu razlike neisplaćene naknade za ličnu invalidninu, naknade za njegu i pomoć od strane drugog lica i naknade za ortopedski dodatak, koji je okončan Rješenjem JU Centar za socijalni rad Tuzla broj UPII- I-08-41-37 od 13. oktobra 2017. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Halila Šehića podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 013604 12 Gž od 11.

decembra 2012. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Halil Šehić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 19. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po apelantovom zahtjevu za isplatu razlike neisplaćene naknade za ličnu invalidninu, naknade za njegu i pomoć od strane drugog lica i naknade za ortopedski dodatak koji je okončan Rješenjem JU Centar za socijalni rad Tuzla (u daljnjem tekstu: Centar) broj UPII-I-08-41- 37 od 13. oktobra 2017. godine, te zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 013604 12 Gž od 11. decembra 2012. godine.

I.Postupak po tužbi radi isplate duga-parnični postupak

2. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 013604 08 P od 27. januara 2012. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, a među njima i apelanta, kojim su tražili da se obaveže tuženi da im isplati na ime duga, razlike neisplaćenih invalidnina, ortopedskog dodatka i njege i pomoći drugog lica, određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom, počev od dana podnošenja tužbe pa do dana isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 P 013604 12 Gž od 11. decembra 2012. godine uvažena je žalba tužitelja, a među njima i apelanta, pa je prvostepena presuda ukinuta i tužba odbačena.

4. Predmetno rješenje je apelantovom punomoćniku uručeno 21. decembra 2012. godine. II.Postupak po apelantovom zahtjevu za isplatu razlike neisplaćene naknade za ličnu invalidninu, naknade za njegu i pomoć od strane drugog lica i naknade za ortopedski dodatak

5. Rješenjem Centra broj UP-I-08-41-37 od 20. februara 2013. godine odbijen je apelantov zahtjev, od 8. januara 2013. godine, za isplatu razlike neisplaćene naknade za ličnu invalidninu, dodatka za njegu i pomoć drugog lica i naknade za ortopedski dodatak za određeni vremenski period.

6. Rješenjem Ministarstva za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP2-09/1-35-000183-13 od 11. aprila 2013. godine odbijena je apelantova žalba, podnesena protiv rješenja prvostepenog organa, kao neosnovana.

7. Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 U 010893 13 U od 30. maja 2014. godine, u upravnom sporu protiv navedenog rješenja Ministarstva, apelantova tužba je odbijena.

8. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 U 010893 14 Uvp od 17. augusta 2017. godine uvažen je zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje sudske odluke, pa je presuda Kantonalnog suda preinačena i riješeno je tako što je tužba uvažena, osporena rješenja Ministarstva od 11. aprila 2013. godine i Centra od 20. februara 2013. godine su poništena i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i rješavanje.

9. Rješenjem Centra broj UPII-I-08-41-37 od 13. oktobra 2017. godine apelantu, civilnoj žrtvi rata sa tjelesnim oštećenjem u visini od 100 %, potrebom za njegom i pomoći I grupe i ortopedskim dodatkom I stepena, priznato je pravo na isplatu razlike neisplaćene naknade za ličnu invalidninu, naknade za njegu i pomoć od strane drugog lica i naknade za ortopedski dodatak, sve pobliže precizirano u dispozitivu rješenja.

Apelacioni navodi

10. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja postupka kojim je tražio isplatu razlike neisplaćene naknade za ličnu invalidninu, naknade za njegu i pomoć od strane drugog lica i naknade za ortopedski dodatak, odnosno zbog dužine trajanja postupka radi isplate duga povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. a) i c) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. a) i c) Pravila Ustavnog suda glase:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

Nenadležnost

12. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj „Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini“.

13. Ustavni sud uočava da je apelant 19. decembra 2017. godine podnio apelaciju u kojoj tvrdi da mu je zbog dužine trajanja postupka u kojem je tražio isplatu razlike neisplaćene naknade za ličnu invalidninu, naknade za njegu i pomoć od strane drugog lica i naknade za ortopedski dodatak, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravičan postupak i pravo na imovinu.

14. Ustavni sud, podsjeća na svoj stav iz odluke broj AP-347/17 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-347/17 od 13. februara 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba) u kojem je navedeno da: „U odnosu na apelantove navode o dužini trajanja postupka, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantuje apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uslova neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred nadležnim organima, redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka“. U konkretnom slučaju Ustavni sud uočava da su odluka Centra kojom je odbijen apelantov zahtjev za isplatu razlike neisplaćene naknade za ličnu invalidninu, dodatka za njegu i pomoć drugog lica i naknade za ortopedski dodatak, te odluka Ministarstva kojom je žalba na ovu odluku odbijena, po zahtjevu za vanredno preispitivanje, ukinute i predmet vraćen Centru na ponovni postupak. Nakon toga, Rješenjem Centra od 13. oktobra 2017. godine, apelantu, civilnoj žrtvi rata sa tjelesnim oštećenjem u visini od 100 %, potrebom za njegom i pomoći I grupe i ortopedskim dodatkom I stepena, priznato je pravo na isplatu razlike neisplaćene naknade za ličnu invalidninu, naknade za njegu i pomoć od strane drugog lica i naknade za ortopedski dodatak u određenim iznosima. Iz spisa predmeta proizilazi da je Ministarstvo kao nadležni kantonalni organ uprave 1. novembra 2017. godine odobrilo isplatu putem trezora – Ministarstva finansija Tuzlanskog kantona na fakturu za predmetni novčani iznos na bankovni račun apelanta. Dakle, apelant protiv Rješenja Centra od 13. oktobra 2017. godine odluke niti je podnosio žalbu, niti je pokretao upravni spor pred Kantonalnim sudom, budući da je ovim rješenjem udovoljeno njegovom zahtjevu.

15. Imajući u vidu sve navedeno Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje u dijelu predmetne apelacije koja je podnesena zbog dužine trajanja postupka po apelantovom zahtjevu za isplatu razlike neisplaćene naknade za ličnu invalidninu, naknade za njegu i pomoć od strane drugog lica i naknade za ortopedski dodatak koji je okončan Rješenjem Centra od 13. oktobra 2017. godine jer navedeni akt kojim je okončan predmetni postupak nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Protek roka

16. Apelant tvrdi da mu je i zbog dužine trajanja postupka radi isplate duga povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje, te pravo na imovinu. Ustavni sud nalazi da je Kantonalni sud, odlučujući o žalbi tužitelja, a među njima i apelanta, svoje rješenje donio 11. decembra 2012. godine koje je apelant primio 21. decembra 2012. godine, a da je apelaciju podnio 19. decembra 2017. godine. Shodno tome, proizlazi da je apelacija u tom dijelu podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud nalazi da je apelacija u tom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana dostavljanja rješenja Kantonalnog suda.

17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. a) i c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5368/17 (H. Š.) | Sudska praksa | Aktio