Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5247/17 (I. A. i drugi)
Odluka donesena 19. 09. 2019.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5247/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-5247/17, rješavajući apelacije Irfana Ajanovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Irfan Ajanović, Edib Ajanović, Nadža Fejzić, Amela Memić, Amina Tokača, "Mack" d.o.o. Brčko distrikt BiH, Adnan Dževlan, Bogoljub Pivašević, Ibrahim Trumić, Šefika Smajić, N. V., Fatima Malkić, J. S., R. B., Muhamed Hodžić, Tehnički remontni zavod Hadžići d.d., A. Ć., S. H-Ć., Miroslav Janjetović, Piljo Filipović, Radovan Aničić, Faik Kavazović i N. M. zbog kršenja prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke redovnog suda u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
AP-5247/17
1. Irfan Ajanović, Edib Ajanović, Nadža Fejzić, Amela Memić i Amina Tokača (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 13. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Okružnim sudom u Doboju pod brojem 13 0 U 005327 19 U.
2. Apelanti su Okružnom sudu u Doboju podnijeli tužbu radi poništenja Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove broj 21.05/471-1/18 od 28. decembra 2018. godine. Iz stanja spisa proizilazi da je pred Okružnim sudom u Doboju predmetni upravni spor u toku.
AP-765/18
3. Mack d.o.o. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Drago Broćilo, zakonski zastupnik, podnio je 8. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetima koji se vode pred Osnovnim sudom Brčko distrikt BiH pod brojevima: 96 0 U 118011 18 U, 96 0 U 116763 18 U, 96 0 U 115823 18 U, 96 0 U 118790 18 U, 96 0 U 118280 18 U i 96 0 U 119933 18 U.
4. Apelant je dopunom apelacije od 2. avgusta 2019. godine zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će da se „obustave sve radnje u stečajnom postupku predmeta broj 96 0 St 121987 17 St do donošenja odluke po apelaciji broj AP 765/18, odnosno do donošenja pravosnažnih sudskih odluka u predmetima br. 96 0 U 118011 18 U, 96 0 U 116763 18 U, 96 0 U 115823 18 U, 96 0 U 118790 18 U, 96 0 U 118280 18 U i 96 0 U 119933 18 U“.
5. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant tužbama, koje je podnio Osnovnim sudom Brčko distrikta BiH pokrenuo upravne sporove, radi poništenja rješenja organa uprave kojima je apelant obavezan na plaćanje akciza. Iz stanja spisa proizilazi da su navedeni predmeti tj. upravni sporovi u toku pred Osnovnim sudom Brčko distrikt BiH.
AP-3100/19
6. Adnan Dževlan (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 29. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 58 0 P 141222 13 P.
7. Apelant je 28. oktobra 2013. godine Općinskom sudu u Mostaru podnio tužbu, protiv tužene Addiko Bank d.d. Sarajevo, radi utvrđenja i isplate. Općinski sud u Mostaru je donio presudu 30. avgusta 2017. godine protiv koje je apelant podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-3102/19
8. Bogoljub Pivašević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Milan Romanić, advokat iz Banjaluke, podnio je 25. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije BiH pod brojem 65 0 P 329550 13 P.
9. Apelant je Općinskom sudu u Sarajevu podnio tužbu, protiv tužene Federacije BiH, radi neispunjenja ugovora. Općinski sud u Sarajevu je donio presudu 19. aprila 2016. godine, koja je preinačena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 10. oktobra 2018. godine. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju, te iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Vrhovnim sudom Federacije BiH.
AP-3134/19
10. Ibrahim Trumić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 30. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli pod brojem 32 0 Rs 223900 15 Gž.
11. Apelant je 19. decembra 2014. godine Općinskom sudu u Tuzli podnio tužbu, protiv tuženog Tuzlanski kanton, MUP TK, radi naknade štete iz radnog odnosa. Općinski sud u Tuzli je donio presudu 30. septembra 2015. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli.
AP-3145/19
12. Šefika Smajić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Emir Kovačević, advokat iz Sarajeva, podnijela je 2. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 P 438170 14 P.
13. Robot general trading Co d.o.o. Sarajevo je 28. maja 2014. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnio tužbu protiv apelantkinje, radi duga. Općinski sud u Sarajevu je donio presudu 4. februara 2016. godine protiv koje je apelantkinja podnijela žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-3153/19
14. N. V. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, podnijela je 2. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 P 315563 12 P.
15. V. V. (apelantkinjin brat) podnio je Općinskom sudu u Sarajevu tužbu, protiv tužene Federacije BiH, Službe za zajedničke poslove organa i tijela F BiH Sarajevo, radi utvrđenja i sticanja prava na otkup stana. Općinski sud u Sarajevu je donio presudu 1. septembra 2014. godine, protiv koje je tužena podnijela žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je u apelantkinjin brat umro, te da je apelantkinja zakonski nasljednik iza svog umrlog brata. Nadalje, iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-3329/19
16. Fatima Malkić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Srebrenika, koju zastupa Mina Vikalo, advokat iz Srebrenika, podnijela je 20. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli pod brojem 32 0 Rs 197392 14 Rs.
17. Apelantkinja je 20. marta 2014. godine Općinskom sudu u Tuzli podnijela tužbu, protiv tuženih Tuzlanski kanton, MUP TK i Odbora državne službe za žalbe F BiH, radi poništenja rješenja, naknade plata, uplate doprinosa i isplate regresa. Općinski sud u Tuzli je donio presudu 23. septembra 2015. godine, protiv koje je apelantkinja podnijela žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli.
AP-3333/19
18. J. S. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mina Vikalo, advokat iz Srebrenika, podnio je 20. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli pod brojem 28 0 Rs 050969 15 Rs.
19. Apelant je 27. novembra 2014. godine Sudu BiH podnio tužbu, protiv tuženog Odbora državne službe za žalbe F BiH, radi poništenja rješenja. Iz stanja spisa proizilazi da je predmet, nakon odlučivanja o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti dostavljen Općinskom sudu u Gradačcu kao stvarno i mjesno nadležnom na postupanje. Općinski sud u Gradačcu je donio presudu 17. septembra 2018. godine, protiv koje je apelant podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli.
AP-3382/19
20. R. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vitkovaca, podnio je 23. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 09 0 U 029163 17 U.
21. Apelant je tužbom 4. avgusta 2017. godine pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor, radi poništenja Rješenja Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar od 30. juna 2017. godine i Zaključka Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar od 13. februara 2017. godine. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-3405/19
22. Muhamed Hodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 27. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli broj 33 0 Rs 064202 15 Rs.
23. Apelant je Općinskom sudu u Živinicama 17. aprila 2015. godine podnio tužbu, protiv tuženog, radi potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Živinicama je donio presudu 29. juna 2016. godine protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli.
AP-3411/19
24. Tehnički remontni zavod Hadžići d.d. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Elmir Jahić, advokat iz Sarajeva, podnio je 29. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Ps 576848 16 Ps.
25. Apelant je 18. maja 2016. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnio tužbu, protiv tuženog, radi naknade štete. Općinski sud u Sarajevu je donio presudu zbog propuštanja 23. avgusta 2016. godine protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-3412/19
26. Tehnički remontni zavod Hadžići d.d. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Elmir Jahić, advokat iz Sarajeva, podnio je 29. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Ps 451206 16 Pž.
27. Apelant je 4. avgusta 2014. godine Općinskom sudu podnio tužbu, protiv tuženog, radi neosnovanog bogaćenja. Općinski sud u Sarajevu je donio presudu 25. januara 2016. godine protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-3413/19
28. Tehnički remontni zavod Hadžići d.d. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Elmir Jahić, advokat iz Sarajeva, podnio je 29. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije BiH pod brojem 09 0 U 019585 13 U.
29. Apelant je 30. decembra 2013. godine tužbom pred Kantonalnom sudom pokrenuo upravni spor, radi poništenja rješenja Federalnog ministarstva finansija od 18. novembra 2013. godine. Kantonalni sud u Sarajevu je donio presudu 22. juna 2016. godine protiv koje je apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Vrhovnim sudom Federacije BiH.
AP-3422/19
30. A. Ć. i S. H-Ć. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadik Hota, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 29. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Mal 525037 15 Mal.
31. Apelanti su 16. septembra 2015. godine podnijeli tužbu, protiv tuženog, radi isplate duga. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Općinskim sudom u Sarajevu. AP-3472/19
32. Miroslav Janjetović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trnova, podnio je 4. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Sokocu, Odjeljenje u Istočnom Sarajevu pod brojem 89 1 P 023468 11 P. Apelant je predložio Ustavnom sudu da donese privremenu mjeru kojom će se „odgoditi nastupanje pravnih posljedica Rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj 89 1 P 026159 12 P od 27. novembra 2012. godine“.
33. Apelant je Osnovnom sudu u Sokocu, Odjeljenje u Istočnom Sarajevu podnio tužbu, radi utvrđenja. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Osnovnim sudom u Sokocu, Odjeljenje u Istočnom Sarajevu i da se vodi pod brojem 89 1 P 023468 11 P.
AP-3476/19
34. Piljo Filipović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa ZAK Enver Hogić i dr. iz Tuzle, podnio je 3. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 P 429982 14 P.
35. Apelant je 18. aprila 2014. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnio tužbu protiv tuženog Zavoda za platni promet F BiH, Središnji ured Sarajevo, u likvidaciji, radi isplate duga. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Općinskim sudom u Sarajevu. AP-3495/19
36. Radovan Aničić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srbca, podnio je 4. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Vrhovnim sudom RS pod brojem 11 0 U 021401 18.
37. Apelant je 17. jula 2018. godine Vrhovnom sudu RS izjavio reviziju protiv zaključka Gradske uprave Grada Banjaluke, Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu od 6. juna 2018. godine. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Vrhovnim sudom RS. AP-3496/19
38. Faik Kavazović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Edisa Peštek Zorlak, advokat iz Sarajeva, podnio je 6. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 P 430298 15 Gž. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se „naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku povodom žalbe suprotne strane izjavljenje na presudu Općinskog suda u Sarajevu od 2014. godine“.
39. Apelant je 24. aprila 2014. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnio tužbu protiv tužene M. G., radi isplate duga. Općinski sud u Sarajevu je donio presudu na osnovnu priznanja 10. jula 2014. godine, protiv koje je tužena podnijela žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da se predmetni postupak vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-3499/19
40. N. M. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Posušja, koju zastupa Davor Kovač, advokat iz Ljubuškog, podnijela je 5. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu pod brojem 64 0 Pr 026905 13 Pr.
41. PU Posušje je 2. januara 2013. godine protiv apelantkinje pokrenula prekršajni postupak zbog prekršaja iz člana 9. stav (1) točka a) Zakona o javnom redu i miru ŽZH. Općinski sud u Širokom Brijegu je rješenjem od 28. avgusta 2013. godine obustavio prekršajni postupak protiv apelantkinje i odredio da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret budžeta. Iz stanja spsia proizilazi da Općinski sud u Širokom Brijegu u predmetnom postupku nije odlučio o troškovima postupka, te da je u tom dijelu postupak i dalje u toku pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu. Postupak pred sudom
42. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 5247/17.
43. U predmetu AP 765/18 Ustavni sud je razmatrao postojanje razloga za izuzeće potpredsjednika Mate Tadića i zaključio da ne postoje razlozi za njegovo izuzeće u smislu člana 90. Pravila Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud je prihvatio prijedlog potpredsjednika Mate Tadića da on ne učestvuje u radu i odlučivanju u ovom predmetu.
Apelacioni navodi
44. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što redovni sudovi nisu donijeli odluke u razumnom roku.
45. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»
46. Ustavni sud prvenstveno konstatira da sve navedene apelacije pokreću identično pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku od strane redovnih sudova u postupcima koji su pred njima u toku, kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
47. Ustavni sud podjeća da je u odluci broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (kao i u nizu istvrsnih odluka donesenih nakon 10. maja 2017. godine) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Pored toga, Ustavni sud je zaključio da „zbog toga što nadležna javna vlast još nije pronašla adekvatan način da riješi ovaj očigledan problem na koji Ustavni sud godinama ukazuje, zatim zbog ograničene ustavne mogućnosti Ustavnog suda da odredi konkretne mjere ubrzanja u svakom konkretnom predmetu, ali i zbog stalnog povećanja broja apelacija koje se odnose na pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka, djelotvornost apelacije, kao pravnog lijeka koji je po ovom pitanju jedini dostupan apelantima, ozbiljno je dovedena u pitanje u smislu stvarnog i efikasnog okončanja sudskih postupaka, kako bi se suštinski ispunili zahtjevi suđenja u razumnom roku. Imajući sve ovo u vidu, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije“.
48. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede i određivanje naknade apelantima zbog kršenja ustavnih prava, već je naložio preduzimanje adekvatnih mjera s ciljem izvršenja ove odluke. Tako je zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirao VSTVBiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa, koji su ove mjere dužni izvršiti bez odlaganja, a najkasnije u roku od šest mjeseci od prijema odluke Ustavnog suda.
49. Dakle, ove odluke Ustavnog suda se trebaju posmatrati i shvatiti na način da su donesene po ugledu na ogledne/pilot presude koje donosi Evropski sud za ljudska prava. Ustavni sud potsjeća na novo Pravilo 61. Poslovnika Evropskog suda za ljudska prava iz 2011. godine, kojim su definisani ciljevi oglednog/pilot postupka: pomoći javnoj vlasti da riješi sistemske probleme, osigurati puno brže pojedincima otklanjanje posljedica kršenja prava i pomoći Evropskom sudu da se djelotvornije i brže nosi sa svojim zaostacima, reducirajući broj sličnih slučajeva koje je potrebno detaljno ispitivati.
50. Navedene odluke Ustavnog suda su bile odgovor na stalan i neprekidan rast broja neriješenih predmeta ali i na rast broja predmeta u kojima se utvrđuju tzv repetitivne povrede ustavnih prava u istovrsnim slučajevima, uzrokovane navedenim sistemskim problemom.
51. Cilj donošenja navedenih odluka Ustavnog suda je bio da umjesto da se ovakvi predmeti rješavaju na standardan način na individualnoj osnovi, pomoći stvaranju uvjeta u cijeloj Bosni i Hercegovini u svjetlu kojih će svi ti neriješeni ali i potencijalno novi istovrsni zahtjevi biti riješeni.
52. Dakle, u izvršenju navedenih odluka Ustavnog suda odgovorna vlast bi trebala obuhvatiti i sve ostale neriješene istovjetne zahtjeve ali i sve potencijalne buduće. Temeljna ideja je da se Ustavni sud oslobodi rješavanja svih tih istovjetnih neriješenih zahtjeva koji se prebacuju na odgovornu vlast i rješavaju pomoću sredstava koja će biti ustanovljena kao rezultat izvršenja odluka Ustavnog suda.
53. Ustavni sud je, razmatrajući posljednji Izvještaj o izvršenju odluka na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, konstatovao da su nadležni sudovi i organi u većini predmeta poduzeli radnje u skladu sa nalogom iz predmetnih odluka (nadležni sudovi u većini slučajeva okončali predmete, nadležne Vlade isplatile nematerijalnu štetu, poduzete druge radnje u cilju otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku). S tim u vezi, Vlada Federacije BiH je dopisom od 1. decembra 2017. godine obavijestila Ustavni sud o radnjama koje je poduzela u skladu sa nalogom iz predmetne odluke. U dopisu je navedeno da je Vlada FBiH na sjednici od 13. jula 2017. godine razmatrala Informaciju o statusu izvršenja odluka Ustavnog suda i tom prilikom donijela Zaključak kojim je, između ostalog, zadužila federalna ministarstva da, u cilju izvršenja odluka Ustavnog suda iz kojih proizilaze obaveze izmjene zakonodavstva u određenoj oblasti, u okviru svojih nadležnosti hitno predlože izmjene zakona u skladu sa stavovima izraženim u odlukama. Dalje, iz dopisa Federalnog ministarstva pravde proizilazi da se provođenje predmetne odluke može razmatrati samo po pitanju normativnog aspekta uvođenja prava na djelotvorni pravni lijek, kao i da treba zauzeti stav o načinu uvođenja prava na djelotvorni pravni lijek po pitanju dužine trajanja postupka pred sudom. Federalno ministarstvo pravde ističe da, pravo na djelotvoran pravni lijek podrazumijeva i nadoknadu štete koja bi se morala finansirati iz budžeta onog nivoa vlasti iz kojeg se finansira sud na koji se povreda odnosi (uglavnom kantonalni budžet) što za donošenje novog zakonskog rješenja predstavlja veliki problem, te smatra da je neophodno formirati Stručno radno tijelo koje bi zauzelo jedinstven stav u rješavanju ovog pitanja, obzirom na veliki broj subjekata koji su uključeni u izvršenje odluka Ustavnog suda. Također, VSTV BiH je dopisom od 14. decembra 2017. godine obavijestilo Ustavni sud o radnjama koje je poduzelo u skladu sa nalogom iz predmetne odluke. U dopisu je navedeno da je formirana radna grupa za izvršenje odluka Ustavnog suda u vezi sa kršenjem prava na suđenje u razumnom koja ima zadatak da razmatra pitanje izvršenja odluka Ustavnog suda kojima je VSTV BiH naloženo poduzimanje mjera iz svoje nadležnosti, kao i predlaganje mjera Vijeću koje je potrebno poduzeti u cilju izvršenja naloga Ustavnog suda. Osim toga, u dopisu je navedeno da je VSTV BiH, u skladu sa navedenim planom, poslalo dopis predsjednicima sudova da prioritetno poštuju rokove Ustavnog suda u rješavanju predmeta u kojima je podnesena apelacija, te je istaknuto da će VSTV BiH kao i do sada nastaviti da kontinuirano prati rješavanje predmeta u sudovima prema njihovoj starosti, kao i implementaciju Akcionog plana za ubrzavanje sudskih postupaka i sprečavanje daljeg kršenja prava stranaka na rješavanje predmeta u razumnom roku. Prema izvještaju VSTV od 20. jula 2018. godine, u periodu od 01. januara. Do 30. juna 2018. godine sudovi u Bosni i Hercegovini su riješili 98.289 najstarijih predmeta, realizirajući tako, u prvih šest mjeseci ove godine, 60% predmeta predviđenih planom rješavanja za 2018. godinu. U tekućoj godini, planom je predviđeno da se riješi 164.823 najstarijih predmeta. U ovom izvješaju je također navedeno da Stalna komisija za efikasnost i kvalitet sudova VSTV redovno vrši praćenje procesa rješavanja predmeta u okviru planova rješavanja predmeta. Svi sudovi u Bosni i Hercegovni imaju obavezu da sačine plan rješavanja predmeta u skladu sa odredbama Uputstva za izradu planova za rješavanje predmeta, koje je usvojeno na sjednici VSTV održanoj 21. i 22. januara 2015. godine. Zahvaljujući angažmanu VSTV i sudova, te podršci donatora, došlo je do smanjenja broja starih neriješenih predmeta, što je značajno doprinijelo povećanju efikasnosti sudova, a samim tim i pravosuđa u cjelini. Implementacija ove aktivnost je počela 2010. godine u okviru Projekta podrške pravosuđu financiranom iz sredstava IPA 2009 i IPA 2010 Evropske unije, a nastavljena je u okviru Projekta unapređenja efikasnosti pravosuđa kojeg financiraju Kraljevina Norveška i Kraljevina Švedska. Od 2010. godine do danas sudovi su u okviru planova riješili 905.333 najstarija predmeta, što je, u velikoj mjeri, uticalo na smanjenje ukupnog broja neriješenih predmeta u sudovima. U saopćenju VSTV za javnost od 29. augusta 2018. godine, navedeno je da je u Bosni i Hercegovini potrebno 25 posto sudija više nego što ih ima danas, a na osnovu kalkulacije potrebnog broja nosilaca pravosudne funkcije u sudovima radi postupanja u razumnom roku. Kalkulacija je izvedena na temelju Akcionog plana za provedbu odluka Ustavnog suda. Kalkulacija pokazuje da je za ažuran rad sudova, odnosno za rješavanje priliva predmeta potrebno 14 posto više redovnih sudijskih pozicija od ukupnog broja pozicija prema važećoj sistematizaciji, odnosno 25 posto redovnih sudijskih pozicija više od trenutne popunjenosti ovih pozicija u sudovima. Također, za brže smanjenje broja neriješenih predmeta tzv. zaostataka potrebna su i određena povećanja broja dodatnih sudija. Rezultate kalkulacije VSTV je dostavio svim nadležnim ministarstvima pravde u Bosni i Hercegovini, kako bi se poduzele mjere sistemskog karaktera na stvaranju uslova za postupanje sudova u razumnom roku.
54. Ustavni sud podsjeća da je u proteklom periodu, putem svojih odluka donesenih u okviru apelacione nadležnosti, značajno uticao na to da se problem donošenja odluka redovnih sudova u razumnom roku općenito počne efikasnije rješavati i da u tom pravcu postoje relevanti pokazatelji napretka. Također, ekspeditivnije su okončani pojedinačni postupci pred redovnim sudovima u kojima je Ustavni sud razmatrao pitanje donošenja odluke u razumnom roku.
55. Međutim, činjenica je da je i nakon donošenja navedenih odluka i mjera preduzetih od strane navedenih subjekata Ustavni sud i dalje suočen sa izuzetno velikim brojem zahtjeva da ispituje nove konkretne istovrsne slučajeve (u 2018. godini je Ustavni sud primio preko 1700 novih ovakvih predmeta). To jasno ukazuje da poduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, pogotovo što nije uspostavljen djelotvoran pravni lijek na koji je Ustavni sud ukazao u svojim odlukama, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud ističe da svaka osoba unutar određene skupine u načelu je ovlaštena podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja osnovanih ali istovremeno pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada i Ustavnog suda i redovnih sudova. Naime, i pored donošenja i realizovanja planova rješavanja zaostalih predmeta od strane redovnih sudova, oni ostaju u obavezi prioriteteno rješavati predmete u postupcima u kojima je Ustavni sud utvrdio kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Ovakva situacija redovnim sudovima otežava efikasnu realizaciju donesenih planova i generiše nove predmete pred Ustavnim sudom. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba poduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih osoba, a ne samo podnositelja zahtjeva.
56. Ustavni sud naglašava kako je svjestan da je u okviru domaćeg pravnog sistema podnošenje apelacije u slučajevima dugotrajnosti sudskih postupaka trenutno jedini djelotvoran pravni lijek. Međutim, pravo na djelotvoran pravni lijek također odražava ključnu ulogu koju domaći pravosudni sistem ima u ustavnom sistemu i sistemu Evropske konvencije kada se preventivne mjere pokažu neadekvatnim. U tom smislu, potrebno je naglasiti da Bosna i Hercegovina, osim obaveze da osigura postojanje djelotvornih pravnih lijekova u svjetlu prakse Ustavnog suda i Evropskog suda, ima i opću obavezu da riješi probleme koji su u osnovi povreda utvrđenih u odlukama Ustavnog suda. Ponovna masovna pojava sličnih predmeta pred Ustavnim sudom, nakon što su odlukama tog suda (posebno navedenim pilot/načelnim odlukama), date indikacije u pogledu općih mjera koje je potrebno poduzeti kako bi se izbjegle buduće povrede, općenito ukazuje na propust da se na domaćem nivou uspostavi djelotvoran pravni lijek. Od ključne je važnosti da Bosna i Hercegovina izvršava odluke Ustavnog suda u cjelosti i u utvrđenom roku. U suprotnom, kada nije osiguran djelotvoran pravni lijek građani su sistematski primorani da se obraćaju Ustavnom sudu zbog pitanja koje bi se moralo prije svega rješavati pred drugim organima u okviru domaćeg pravosudnog sistema. Dakle, na ovaj način se slabi sistem zaštite ljudskih prava uspostavljen apelacionom nadležnosti Ustavnog suda, jer se ovaj sud opterećuje prekomjernim brojem apelacija, podnesenim zbog pitanja koje bi se moralo efikasno rješavati drugim odgovarajućim pravnim lijekom.
57. Ustavni sud je, 25. oktobra 2018. godine, dobio informaciju od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine o poduzetim koracima u cilju uspostave djelotvornog pravnog lijeka u domaćem pravnom sistemu u pogledu zaštite prava na pravično suđenje u razumnom roku. U ovoj informaciji je, između ostalog, navedeno da je to ministarstvo, cijeneći inicijativu VSTV i zaključak Vijeća ministara BiH, uputilo poziv nadležnim institucijama svih niovoa vlasti (VSTV, entiteska ministarstva pravde, Pravosudna komisija Brčko Distrikta BiH, Sud BiH, entitetski vrhovni sudovi, Apelacioni sud Brčko Distrikta BiH) da imenuju predstavnike za rad u radnoj skupini koja bi trebalo da izradi prijedlog zakonskih odredaba za sprječavanje kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Radna skupina je kompletirana i u oktobru mjesecu 2018. godine je doneseno rješenje o njenoj uspostavi. Ministrasvo je istaklo uvjerenje da će njen rad polučiti jasna i usaglašena zakonska rješenja koja će spriječiti pretjerano duge sudske postupke i nedostatak pravnog lijeka.
58. Za Ustavni sud je nesporno da kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, kod zainteresovanih stranaka u postupku može za posljedicu imati i nastanak jednog vida nematerijalne štete, a time i potrebu kompenzacije takve štete odgovarajućom naknadom. Ustavni sud je u svojim Pravilima utvrdio da može odrediti naknadu nematerijalne štete samo u odlukama kojima usvaja apelacije. Međutim, Ustavni sud smatra da se prije svega, mora imati u vidu činjenica da su relevantni subjekti u svim segmentima javne vlasti napravili korake ka stvaranju uslova za postupanje redovnih sudova u razumnom roku ali da za efektivne rezultate tih mjera treba određeni vremenski period. Zatim, da nadležno tijelo VSTV redovno prati realizaciju planova za rješavanje predmeta od strane redovnih sudova i da redovni sudovi postupaju po tim planovima. Stoga, Ustavni sud zaključuje da bi bilo nesvrsishodno da nastavi odlučivati u novim pojedinim predmetima ove vrste i nalagati redovnim sudovima žurno postupanje u tim predmetima jer bi to stvaralo njihovu obavezu da postupaju mimo navedenih planova rješavanja predmeta, generisalo nove postupke pred Ustavnim sudom i drugim sudovima, te općenito ne bi vodilo ka efektivnoj zaštiti ljudskih prava, odnosno otklanjanju posljedica njihovog kršenja.
59. Imajući sve navedeno u vidu, Ustavni sud smatra da je potrebno ostaviti dodatni rok od jedne godine svim navedenim subjektima za potpuno i efektivno izvršenje mjera sistemskog karaktera koje se preduzimaju i koje je još potrebno preduzeti. Do isteka ovog roka Ustavni sud neće pojedinačno odlučivati o apelacijama koje pokreću pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka koji su u toku u Bosni i Hercegovini.
60. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o pitanju o kojem je već odlučivao, dakle o apelacijama u kojima apelanti pokreću pitanje kršenja prava na donošenje odluka u razumnom roku u predmetima koji u vrijeme podnošenja aplecija nisu bili okončani pred redovnim sudovima, te da nema osnova za ponovno odlučivanje sve do isteka roka ostavljenog navedenim subjektima za preduzimanje naloženih mjera. Nakon isteka ovoga roka Ustavni sud će razmotriti izvršenje naloga iz svojih odluka (vidi odluka Ustavnog suda, broj AP 1356/17 od 6. novembra 2018. godine dostupna na www.ustavnisud.ba i presuda Evropskog suda za ljudska prava Burmych protiv Ukrajine od 12. oktobra 2017. godine).
61. Ustavni sud će na odgovarajući način obavijestiti apelante o svim bitnim promjenama vezanim za ove predmete.
62. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
63. S obzirom na odluku Ustavnog suda kojom se navedene apelacije odbacuju kao nedopuštene, Ustavni sud neće posebno razmatrati navode za donošenje privremenih mjera u predmetnima br. AP 765/18, AP 3472/19 i AP 3496/19.
64. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević