Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-20/18 (H.J. i A. H.)

Odluka donesena 30. 10. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-20/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-20/18, rješavajući apelacije H. J. i Abduselema Horića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koju su podnijeli:

H. J. zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Bugojnu kao predmet broj 46 0 Mal 036606 13 I (novi broj 46 0 I 036606 18 Kom 2) i Abduselem Horić zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši kao predmet broj 23 0 I 029224 16 I (novi broj 23 0 I 029224 18 I 2), zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-20/18

1. H. J. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mustafa Jusufbašić advokat iz Bugojna, podnio je 26. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 46 0 Mal 036606 13 I (novi broj 46 0 I 036606 18 Kom 2). Apelacija je registrovana u upisniku za 2018. godinu. Apelant je 7. januara 2019. godine dopunio predmetnu apelaciju.

2. Apelant je 19. februara 2013. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika A. R., na osnovu pravomoćne i izvršne presude istog suda broj 46 0 Mal 036606 12 Mal od 19. decembra 2012. godine, a radi namirenja novčanog potraživanja u određenom novčanom iznosu. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju na pokretnim stvarima izvršenika broj 46 0 Mal 036606 13 I od 21. februara 2013. godine. Protiv ovog rješenja izvršenik je 7. marta 2013. godine izjavio prigovor, a koji prigovor je prvostepeni sud rješenjem od 28. novembra 2013. godine odbio kao neosnovan. Na navedeno rješenje izvršenik je izjavio žalbu (17. decembar 2013. godine), koju je Kantonalni sud u Novom Travniku svojim rješenjem od 10. jula 2014. godine odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. Apelant je 8. januara 2015. godine tražio od Općinskog suda pribavljanje podataka od institucija o raspoloživoj imovini izvršenika i bankama o računima izvršenika, što je i učinjeno od strane suda. Iz spisa proizilazi da je Općinski sud 9. maja 2016. godine donio zaključak kojim je apelantu vratio prijedlog za izvršenje na ispravku i dopunu, na način da u istom odredi novi predmet i sredstvo izvršenja, iz razloga što izvršenje nije mogao da provede na predloženom predmetu i sredstvu izvršenja. Apelant je 17. maja 2016. godine postupio po navedenom zaključku i predložio da se odredi izvršenje na suvlasničnom dijelu nekretnina izvršenika. Apelant je više puta urgirao da sud postupi po uređenom prijedlogu za izvršenje. U nastavku postupka, Općinski sud odnosno postupajući sudija je 31. januara 2018. godine tražio hitno iznošenje spisa, te je donesen Zaključak o pljenidbi pokretnih stvari i rješenje o izvršenju je uz dopis dostavljeno zakupoprimcu radi izvršenja na novčanom potraživanju-zakupnini koju plaća izvršeniku. Općinskom sudu je dostavljen odgovor zakupoprimca na dopis, koji je dostavljen punomoćniku apelanta. Apelant je 3. aprila 2018. godine Općinskom sudu dostavio dopis na odgovor zakupoprimca gdje pristaje da mu se dug plaća na rate od po 100,00 KM, kao i podnesak od 28. decembra 2018. godine u kojem ističe da je izvršenik isplatio dug od 1.197,60 KM i traži isplatu ostataka duga, nakon čega je Općinski sud uputio dopis izvršeniku (22. februar 2019. godine) radi izjašnjenja o navedenom podnesku apelanta. Općinski sud je putem dopisa od 8. jula 2019. godine pozvao izvršenika da plati preostali dio duga, a punomoćnika apelanta pozvao da ostatak duga precizira. Apelant je više puta podnosio urgencije Općinskom sudu tražeći da sud postupi u konkretnom slučaju. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni izvršni postupak u toku.

2. AP-5503/18

3. Abduselem Horić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, podnio je 28. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 23 0 I 029224 16 I (novi broj 23 0 I 029224 18 I 2).

4. Apelant je 2. februara 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika A.P., na osnovu presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 017159 17 Gž 2 od 8. oktobra 2015. godine, radi isplate novčanog iznosa na predmetu izvršenja, izvršenika i to na nekretnini. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju 23. marta 2016. godine i zaključak o upisu zabilježbe izvršenja na nekretnini izvršenika, te je isto dostavio zemljišno knjižnom uredu i zemljišno knjižni ured je upisao zabilježbu rješenja o izvršenju na nekretninama izvršenika 15. decembra 2016.godine. Kako se kod suda vodio postupak u predmetu 23 0 P 017159 15 P, i kako je predloženo spajanje, Općinski sud je 23. marta 2016. godine zaključkom spojio ovaj predmet sa navedenim predmetom jer se u ovom drugom predmetu tražilac izvršenja vodio kao izvršenik, a radi predaje u posjed predmetne nekretnine. Kako je punomoćnik izvršenika istakao da ne zastupa izvršenika u ovom predmetu, Općinski sud je zaključkom od 15. juna 2016. godine, ponovo izvršio razdvajanje ovog predmeta iz predmeta u koji je spojen, ranijim zaključkom od 23. marta 2016. godine. Apelant je predao nekretninu u posjed izvršeniku i zatražio od suda podneskom od 28. juna 2018. godine da nastavi postupak izvršenja na ovoj nekretnini a radi naplate svojih novčanih potraživanja. Kako izvršenik živi u inostranstvu, a punomoćnik kojeg je angažirao je obavijestio sud da ne zastupa izvršenika, već ga je zastupao samo kao tražitelja izvršenja, sud je zaključkom od 11. oktobra 2018. godine pozvao apelanta da dostavi adresu izvršenika. Podneskom od 25. oktobra 2018. godine, apelant je dostavio sudu adresu izvršenika. Općinski sud je postupio po ovom podnesku i pozivom od 12. novembra 2018. godine zakazao ročište za utvrđivanje vrijednosti nekretnina, te je ovo ročište održano 23. novembra 2018. godine. Apelant je 28. novembra 2018. godine uplatio troškove predujma za obavljanje vještačenja, te je sud zaključkom od 29. novembra 2018. godine odredio vještačenje po vještaku geodetske struke i vještaku građevinske struke radi utvrđivanja vrijednosti predmetne nekretnine. Vještaci su 18 i 23. januara 2019. godine dostavili svoj nalaz i mišljenje. Ročište za utvrđivanje vrijednosti nekretnine je održano 8. februara 2019. godine, te je na ovom ročištu naloženo vještaku građevinske struke da dopuni svoj nalaz i mišljenje, pa je takva dopuna izvršena i dostavljena sudu 18. februara 2019. godine. Općinski sud je 19. marta 2019. godine zakazao nastavak ročišta o utvrđivanju vrijednosti i isto održao 28. marta 2019. godine. Zaključkom od 29. marta 2019. godine zakazano je ročište za prodaju nekretnine, za 8. maj 2019. godine, na kojem ročištu su se pojavila dva ponuđača. Prvi najpovoljniji ponuđač je kasnije odustao od ponude, te je sud 17. maja 2019. godine donio zaključak i proglasio prodaju nekretnina u odnosu na prvog kupca kao bezuspješnu, a istim zaključkom istog dana proglasio je drugog kupca kao najpovoljnijeg ponuđača i pozvao ga da u roku od 30 dana uplati ponuđenu cijenu. Općinski sud je kupcu nakon uplaćene kupoprodajne cijene dosudio obje nekretnine i donio rješenje o dosudi 22. maja 2019. godine. Izvršenik je po punomoćniku izjavio žalbu na rješenje o dosudi, a Kantonalni sud u Bihaću je svojom odlukom od 13. septembra 2019. godine u stavu 2. uvažio žalbu i označeno rješenje o dosudi ukinuo i vratio na ponovni postupak. Općinski sud je u ponovnom postupku, uvažavajući upute Kantonalnog suda u Bihaću, donio rješenje o dosudi broj 23 0 I 029224 18 I 2 od 10. oktobra 2019. godine kojim je određeno da je nekretnina bliže označena u izreci predmetnog rješenja prodata za određeni novčani iznos, te je određeno da kupac stiče prava vlasništva nad dosuđenom nekretninom upisom prava vlasništva u njegovu korist po odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, odnosno nakon uplate poreske obaveze koju obavezu će moći ispuniti tek nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi. U obrazloženju navedenog rješenja Općinski sud je navede da je nekretninu označenu kao k.č. 1978 (bliže označena u obrazloženju navedenog rješenja) dosudio istom kupcu, dok je u odnosu na drugu nekretninu označenu kao k.č. 1979 (bliže označena u obrazloženju navedenog rješenja) sud nije u ponovnom postupku dosudio istom kupcu, već je u odnosu na istu odlučio ponovo izvršiti procjenu i prodaju. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni izvršni postupak u toku.

Spajanje predmeta

5. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-20/18.

Apelacioni navodi

6. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u segmentu donošenja odluke u razumnom roku, dok se u AP-20/18 apelant pozvao i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te ukazuje i na povredu prava na jednakost pred zakonom, kao i ustavni princip vladavine zakona. Apelanti traže naknadu nematerijalne štete.

7. Općinski sud u Bugojnu i Općinski sud u Velikoj Kladuši su u odgovorima na apelacije opisali hronologiju predmetnih postupaka, kako je navedeno u svakom pojedinačnom predmetu.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta(vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).

11. U konkretnim slučajevima se radi o izvršnim postupcima koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatraju hitnim i zahtijevaju dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da predmetne izvršne postupke provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da u pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu (da je u AP-20/18 Općinski sud odlučivao o prigovoru izvršenika na predmetno rješenje o izvršenju, kao i da je pribavljano podatake od institucija o raspoloživoj imovini izvršenika i bankama o računima izvršenika, kao i u AP-5503/18 da je Općinski sud odlučivao o spajanju postupaka, te naknadno izvršio razdvajanje ovog predmeta iz predmeta u koji je spojen, kao i da se u predmetnom postupku moralo sporovesti vješetačenje predmetne nekretnine) radi o složenijem postupcima. Osim toga, s obzirom na činjenicu da su apelanti pokrenuli predmetne izvršne postupke radi naplate novčanih potraživanja, može se izvesti zaključak da su postupci značajni za apelante.

12. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

13. Ustavni sud zapaža da su se apelanti obratili Ustavnom sudu zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka koji su još uvijek u toku. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova u predmetnim postupcima, Ustavni sud zapaža da su apelanti prijedloge za izvršenje podnijeli 19. februara 2013. i 2. februara 2016. godine, a koje su Općinski sudovi dozvolili rješenjima o izvršenju od 21. februara 2013. i 23. marta 2016. godine, dakle, o prijedlozima za izvršenje je odlučivano promptno. Ustavni sud primjećuje da su u predmetnim postupcim postojale okolnosti koje su objektivno doprinosile njegovoj složenosti i dužini, a što se ne može staviti na teret Općinskim sudovima, koji su preduzimali određene procesne radnje u relativno razumnim rokovima u cilju vođenja predmetnih izvršnih postupaka i namirenja potraživanja apelanata. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je obaveza javne vlasti da zaštiti individualna ljudska prava, pa tako i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, odnosno da omogući provođenje izvršnog postupka efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja. S tim u vezi, posmatrajući predmetne postupke u cjelini, Ustavni sud smatra da su Općinski sudovi nastavili postupati u predmetnim postupcima u relativno razumnim intervalima, jer se prema izabranom predmetu i sredstvu izvršenja na zakupnini koju izvršenik plaća u predmetu AP-20/18 po prirodi stvari namirenje apelanta provodi u ratama u skladu sa prilivom sredstava, dok u predmetu AP-5503/18 postoji niz procesnih smetnji i okolnosti vezanih za prodaju predmetnih nekretnina, koje su predmet izvršenja koje objektivno doprinose dužini postupka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani. Ostali navodi iz AP-20/18

14. Apelant je u apelaciji isticao i povredu prava na jednakost pred zakonom kao elementa prava na pravično suđenje, te ustavnog principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, koje ničim nije konkretizirao, niti Ustavni sud može iz apelacije i dostavljenih dokumenata pronaći elemente koji bi eventualno pokrenuli pitanje povrede ovih prava, zbog čega smatra da nije potrebno da se upušta u ispitivanje ovih navoda.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-20/18 (H.J. i A. H.) | Sudska praksa | Aktio