Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4410/17 (J. L.)

Odluka donesena 19. 09. 2019.

  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4410/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-4410/17, rješavajući apelaciju Jovana Lepira, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovana Lepira podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 021244 16 U od 21. septembra 2017. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jovan Lepir (u daljnjem tekstu: apelant), iz Gradiške, kojeg zastupa Momčilo Glamočanin advokat iz Gradiška, podnio je 26. oktobra 2017. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 021244 16 U od 21. septembra 2017. godine.

2. Rješenjem Sektora za poreze, Odsjek za podršku Banjaluka (u daljnjem tekstu: Sektor za poreze) broj 04/1-17-1-UPJR/1-4253-1/14 od 23. februara 2015. godine, postupajući po službenoj dužnosti, Uprava za indirektno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: Uprava) je izvršila upis apelanta u Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza po osnovu PDV i utvrdila mu prava i obaveze po osnovu poreske registracije počev od 1. aprila 2010. godine.

3. Rješenjem Sektora za poreze broj 04/1-07-02-UPŽ/ 1-9-3/15 od 8. aprila 2015. godine odbijena je kao neosnovna žalba apelanta protiv navedenog rješenja Sektora za poreze od 23. februara 2015. godine.

4. Rješenjem Uprave broj 01/4-UP/II-197/15 od 15. februara 2016. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta protiv rješenja Sektora za poreze od 8. aprila 2015. godine.

5. Apelant je protiv navedenog rješenja Uprave tužbom pokrenuo upravni spor pred Sudom BiH. Presudom broj S1 3 U 021244 16 U od 21. septembra 2017. godine Sud BiH je odbio tužbu apelanta kao neosnovanu.

6. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da su organi uprave u konkretnom slučaju utvrdili da je apelant tokom kontrolisanog perioda obavljao promet prodajom sadnica pri čemu je ostvario oporezivi promet, preciziran u presudi, zbog čega je bio u obavezi da podnese zahtjev za upis u Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza shodno odredbi člana 57. stav 9. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (u daljnjem tekstu: Zakon o PDV). Istaknuto je da je Uprava smatrala da apelant ne potpada pod opseg isključenja koji daje odredba člana 44. stav 3. Zakona o PDV, da se radi o plaćanju dva različita poreza, da apelant plaća porez na dohodak utvrđen na osnovu katastarskog prihoda a da je ujedno ostvario promet dobara koji podliježe obavezi plaćanja PDV. Sud BiHje smatrao da je pravilan zaključak poreskih organa da je apelant obveznik PDV zbog činjenice da je prodajom predmetnih sadnica što nije ni osporeno, ostvario promet veći od 50.000,00 KM pa je bio u obvezi najkasnije do 20. po isteku mjeseca u kojem je ostvario promet veći od propisanog podnijeti poresku prijavu na osnovu odredbe iz člana 57. stav 1. Zakona o PDV.

7. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Suda BiH povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naveo je da je u predmetnom postupku proizvoljno primijenjen Zakon o PDV kada je apelant registrovan kao obveznik plaćanja PDV.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

10. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

11. U odnosu na apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spada i plaćanje poreza na dodatu vrijednost koji se uplaćuje na odgovarajući račun javnih prihoda. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4410/17 (J. L.) | Sudska praksa | Aktio