Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3113/17 (T. B.)
Odluka donesena 19. 09. 2019.
- Nema povrede
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Oduzimanje imovine
- Član 8. EK – Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
- Istraga
- Krivični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3113/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine u predmetu broj AP-3113/17, rješavajući apelaciju Tihomira Bradvice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tihomira Bradvice podnesena protiv „Naloga/Naredbe za pretresanje osoba, obiteljske kuće i okućnice, stana te vozila“ Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 K 030209 17 Kpp 6 od 29. juna 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Tihomir Bradvica (u daljnjem tekstu: apelant), iz Ljubuškog, podnio je 20. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv „Naloga/Naredbe za pretresanje osoba, obiteljske kuće i okućnice, stana te vozila“ (u daljnjem tekstu: Naredba za pretresanje) Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 K 030209 17 Kpp 6 od 29. juna 2017. godine. Apelant je dopunio apelaciju 4. avgusta 2017. godine.
2. Kantonalno tužilaštvo Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) je 28. juna 2016. godine podnijelo Općinskom sudu „prijedlog“ za pretresanje dvije osobe, kuće sa okućnicom u Ljubuškom, stana u Ljubuškom i vozila koja koriste te osobe.
3. Općinski sud (sudija za prethodni postupak) je u skladu sa članom 71. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) prihvatio „prijedlog“ Kantonalnog tužilaštva i izdao Naredbu za pretresanje broj 63 0 K 030209 17 Kpp 6 od 29. juna 2017. godine.
4. Tačkom I Naredbe za pretresanje je, između ostalog, određeno da će ovlaštene osobe MUP Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: MUP) uz prisustvo vještaka za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju I.B. izvršiti pretresanje apelanta i njegove porodične kuće sa okućnicom i pomoćnim objektima, te vozila koji se u vrijeme pretresa nalaze u krugu porodične kuće a koje koristi apelant, kao i ostalih pokretnih stvari, te pretres kompjutera, uređaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka kao i mobilnih telefonskih aparata.
5. Tačkom II Naredbe za pretresanje je određeno da se pretres osoba i objekata iz tačke I kao i privremeno oduzimanje predmeta treba izvršiti radi pronalaska i privremenog oduzimanja predmeta koji mogu poslužiti u krivičnom postupku protiv NN osobe ili više NN osoba za krivično djelo Neovlašteno prisluškivanje i zvučno snimanje iz člana 188. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i to: autentičnim neovlaštenim snimkama razgovora-audio zapisa od 7. aprila 2016. godine u Policijskoj upravi Grude između R.I. i policijskih službenika M.B. i I.B, te izvršiti pretres informatičke opreme, kao i svih ostalih uređaja koji mogu poslužiti za prijenos podataka u digitalnom obliku, mobilnih telefonskih aparata, GSM i SIM kartica koje koristi apelant, evidencija, bilješki i notesa, kao i svih drugih predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. Također je apelantu naloženo da, radi pretresa pronađene informatičke opreme, vještaku za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju prilikom pretresa saopći šifru s kojom se apelant logira na portal www.ljubuški.info kao administrator, kako bi navedeni vještak prilikom pretresa te po izvršenom izuzimanju navedenih predmeta koje se pronađu kod apelanta mogao izvršiti potrebni pretres i njihovo vještačenje s ciljem utvrđivanja relevantnih podataka vezano za objavljivanje predmetnih snimki neovlašteno snimljenog razgovora (tačka II).
6. Tačkom III Naredbe za pretresanje je određeno da će se pretresanje osoba, kuće sa okućnicom, stana i vozila koji se tamo zateknu, kao i pretres pronađene informatičke opreme, izvršiti u roku od 15 dana bilo kojeg dana između 6 i 21 sat, te nađeni predmeti koji upućuju na počinjenje predmetnog krivičnog djela oduzeti i popisati, te bez odgode o pronađenim predmetima obavijestiti Općinski sud, a oduzete predmete čuvati u prostorijama PU Ljubuški. Pretresanje se može izvršiti i bez prethodnog predavanja naredbe, a ukoliko bude potrebno radi pretresanja i uz upotrebu sile u skladu sa zakonom.
7. Tačkom IV Naredbe za pretresanje je određeno da se apelant i B.Š., preko voditelja tima, obavještavaju da se pretresanje osoba, kuće i okućnice, stana i njihovih vozila može vršiti i bez prisustva njegovog branitelja.
8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je apelant 3. jula 2017. godine podnio Općinskom sudu „Prigovor na nezakonitu naredbu o pretresu obiteljske kuće“.
9. Apelant ukazuje da su mu osporenom Naredbom za pretresanje prekršena prava iz čl. II/3.a), d), e), f), g) i m) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 5, 6, 8. i 9. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant prije svega ukazuje da je Općinski sud donio osporenu Naredbu za pretresanje bez „temeljitog odgovora na postavljena pitanja i obrazloženje dokaza za donošenje naloga/naredbe o pretresu, jer nije niti može biti osumnjičena osoba niti svjedok navedenog kaznenog djela“. Nadalje ukazuje da je osporena Naredba o pretresanju rezultat njegove višegodišnje borbe protiv kriminala, povezujući istu sa nadležnim institucijama odnosno policijskim službenicima, tužiocima i sudijama, tj. ukazujući na određena lica iz ovih institucija kao „kriminalce“. Pri tome, apelant traži istragu „ko je bacio bombu 17. avgusta 2016. godine“, a od Ustavnog suda traži „istrage“.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
11. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je apelant ukazao na mnogobrojne povrede ustavnih prava i prava zagarantovanih Evropskom konvencijom, pritom isključivo navodeći kao osporenu odluku Naredbu za pretresanje od 29. juna 2017. godine. Naime, apelant problematizira pravni osnov za donošenje navedene osporene odluke u konkretnom slučaju, a što prema shvatanju Ustavnog suda suštinski i primarno pokreće pitanje zaštite prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije, jer je upravo razlog zbog kojeg redovni sud koji odlučuje, odnosno donosi naredbu za pretres, zaštita navedenog prava u odnosu na lica na koja se naredba odnosi. U tom smislu, dakle, apelant problematizira način na koji je Općinski sud primijenio relevantno procesno pravo (ZKP FBiH) prilikom donošenja osporene Naredbe za pretresanje u kontekstu obezbjeđivanja garancija obuhvaćenih pravom na poštivanje prava na privatni i porodični život, dom i prepisku. Naime, Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu [...] primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01) [...]. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je kod takve primjene prava eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Pri tome, Ustavni sud ima u vidu da apelant nije, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, obavijestio (a što je bio dužan) Ustavni sud o činjenično-pravnim promjenama koje su se desile nakon podnošenja apelacije, slijedom čega će Ustavni sud u konkretnom slučaju odlučiti prema stanju u spisu predmeta.
15. U konkretnom slučaju, iz stanja spisa predmeta, proizlazi da je osporenu Naredbu za pretresanje donio Općinski sud na zahtjev Kantonalnog tužilaštva s ciljem pronalaska i privremenog oduzimanja predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku koji se vodi protiv NN lica zbog krivičnog djela Neovlašteno prisluškivanje i zvučno snimanje iz člana 188. stav 1. KZ FBiH. Dakle, razlog, odnosno osnov za izdavanje naredbe (u okolnostima konkretnog predmeta) je osnov za sumnju da će se pronaći predmeti koji potiču od krivičnog djela, odnosno njegovi tragovi. To znači da se prilikom izdavanja naredbe o pretresanju sud ne bavi postojanjem osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo. Osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo su u „nadležnosti“ Tužilaštva i to je conditio sine qua non zahtjeva za izdavanje naredbe. Prilikom donošenja naredbe za pretresanje sud se dakle ne upušta u osnov sumnje da je počinjeno krivično djelo ali mora da utvrdi dovoljno osnova za sumnju da se kod lica koja se pretresaju nalaze određene stvari, tragovi ili lica. U konkretnom slučaju, osporena Naredba za pretresanje donesena je u skladu sa zakonom, odnosno relevantnim odredbama ZKP FBiH (član 71. stav 2. ZKP FBiH) i ispunjava sadržajno sve uslove propisane zakonom (član 72. ZKP FBiH), tj. ne nedostaje joj „suština naredbe“. Prema tome, neosnovanim se čine navodi apelanta da on (kao lice koje nije ni osumnjičeno niti pozvano kao svjedok u predmetnom krivičnom postupku) nije mogao biti označen kao osoba nad kojom se može izvršiti pretresanje, odnosno njegove nepokretne i pokretne imovine. Ovo iz razloga, jer relevantne odredbe ZKP FBiH koje se odnose na radnje dokazivanja (pretresanje stana, prostorija i lica, te pokretnina - Glava VIII) propisuju da se pretresanjem mogu obuhvatiti, osim osumnjičenih i optuženih, i sva druga lica i njihova imovina (čl. 65. i 66. ZKP FBiH) ukoliko postoji dovoljno osnova da će se kod njih pronaći predmeti ili tragovi važni za krivični postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud ne smatra da je donošenje osporene Naredbe za pretresanje od strane Općinskog sud zloupotrebljeno na štetu apelanta, niti je apelant ponudio relevantne argumente (osim iskazanog nezadovoljstva) kojima bi opravdao svoje tvrdnje da je Općinski sud na proizvoljan način primijenio pozitivno-pravne propise u postupku donošenja osporene Naredbe za pretresanje, odnosno da je na bilo koji način došlo do povrede prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Stoga su navodi o povredi ovog prava očigledno (prima facie) neosnovani.
16. Kada su u pitanju ostala prava na koja je apelant ukazao predmetnom apelacijom (Pravo na život, Pravo na ličnu slobodu i sigurnost, Pravo na pravično suđenje, Pravo na slobodu misli, savjesti i vjere, kao i Prava na slobodu kretanja i prebivališta), Ustavni sud konstatuje da apelant nije precizirao u čemu se ogleda kršenje tih prava, izuzev što ih je samo pobrojao u kontekstu postupka u kojem je donesena osporena Naredba za pretresanje. S obzirom na prethodno zauzeti stav Ustavnog suda u pogledu (ne)postojanja proizvoljnosti u vezi sa načinom na koji je Općinski sud primijenio procesno pravo kod donošenja osporene Naredbe za pretresanje, Ustavni sud također smatra očigledno neosnovanim i ove navode.
17. Konačno, u odnosu na navode iz apelacije koji se tiču zahtjeva za istragu zbog, kako to apelant navodi, bačene bombe (2016. godine) i ostalih istraga, Ustavni sud konstatuje da apelant (osim paušalnog navođenja) nije ničim konkretizirao ove svoje navode, niti Ustavni sud iz stanja spisa predmeta može dovesti u vezu ove navode sa postupkom u kojem je donesena osporena Naredba za pretresanje, kao i da se apelant u vezi sa tim navodima prethodno obraćao nadležnim institucijama radi zaštite svojih ustavnih prava i prava zagarantovanih Evropskom konvencijom. Stoga, imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević