Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7194/18 (Z. T.)
Odluka donesena 19. 09. 2019.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7194/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-7194/18, rješavajući apelaciju Zdenka Tibolda, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenka Tibolda podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 003022 09 P 2 od 5. oktobra 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdenko Tibold (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, podnio je 5. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv Rješenja Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 003022 09 P 2 od 5. oktobra 2018. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 51 0 P 003022 07 P od 23. juna 2008. godine obavezan je tuženi (UniCredit Zagrebačka banka d.d. Mostar) da apelantu isplati iznos od 10.000,00 KM na ime pretrpljenih duševnih bolova u roku od 15 dana od dana donošenja odluke, dok se sa preostalim dijelom zahtjeva do traženih 50.000,00 KM zahtjev odbija kao neosnovan.
3. Odlučujući o žalbi tuženog protiv navedene presude Kantonalni sud u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Rješenjem broj 51 0 P 003022 08 Gž od 19. februara 2009. godine ukinuo presudu Općinskog suda i predmet vratio na ponovni postupak.
4. U ponovljenom postupku, Presudom Općinskog suda broj 51 0 P 003022 09 P2 od 15. januara 2010. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta.
5. Odlučujući o žalbi apelanta protiv navedene presude, Kantonalni sud je Presudom broj 51 0 P 003022 10 Gž2 od 10. decembra 2010. godine žalbu odbio i potvrdio presudu Općinskog suda.
6. Općinski sud je Rješenjem broj 51 0 P 003022 09 P 2 od 5. oktobra 2018. godine odbacio apelantov "podnesak, reviziju-kaznenu prijavu" kao neuredan. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelant 12. aprila 2018. godine Općinskom sudu dostavio "podnesak, reviziju-kaznenu prijavu", iz koje sud nije mogao utvrditi na koju odluku i predmet se odnosi, s obzirom da se apelant pozivao na presudu broj 51 0 P 003022 07 P od 23. juna 2008. godine (koja je ukinuta rješenjem Kantonalnog suda od 19. februara 2009. godine). U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je rješenjem od 23. maja 2018. godine apelantu vratio podnesak na uređenje, uz upozorenje da će podnesak, u slučaju da bude vraćen bez ispravke, biti odbačen. Općinski sud je naveo da je apelant 6. juna 2018. godine dostavio sudu obavijest o podnošenju apelacije Ustavnom sudu, te nije izvršio uređenje podneska od 12. aprila 2018. godine. S obzirom da apelant u ostavljenom roku nije uredio podnesak, Općinski sud ga je primjenom člana 336. stav (3) Zakona o parničnim postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) odbacio kao neuredan.
7. Apelant smatra da su mu osporenom odlukom „ukinuta sva ljudska prava i slobode-neizvršenjem pravosnažne i izvršne presude, učinjena totalna diskriminacija i pokušaj likvidacije". Takođe, apelant navodi da „postupak nije okončan jer se ne želi izvršiti pravosnažna i izvršna presuda“ broj 51 0 P 003022 07 P od 23. juna 2008. godine (koja presuda je ukinuta Rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 P 003022 08 Gž od 19. februara 2009. godine i predmet vraćen na ponovni postupak).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom slučaju apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 336. stav (1) Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u ostavljenom roku uredi podnesak, što je za posljedicu imalo donošenje rješenja kojim je njegov podnesak odbačen kao neuredan. Dakle, apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodio konačnu odluku u predmetnom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević