Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4437/17 (J. B.)

Odluka donesena 19. 09. 2019.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Nije dopunjena/precizirana apelacija
  • Stečaj
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Protek roka
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4437/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj u 19. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-4437/17, rješavajući apelaciju Jusufa Baljka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i k) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jusufa Baljka podnesena zbog neizvršenja Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 007621 09 Gz od 9. decembra 2009. godine, povodom koje se vodio izvršni postupak i doneseno Rješenje Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 007621 14 Gži od 12. januara 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jusufa Baljka podnesena zbog neizvršenja Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Gž-08-000 660 od 27. oktobra 2008. godine i zbog dužine trajanja „stečajnog postupka“, zato što je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jusufa Baljka podnesena zbog neizvršenja Presude Općinskog suda u Livnu broj P- 70/98 od 9. decembra 1999. godine, povodom koje se vodio izvršni postupak i doneseno Rješenje Općinskog suda u Livnu broj 068-0-I- 07-001270 od 19. marta 2008. godine i zbog neizvršenja Presude Općinskog suda u Livnu broj 249/02 od 11. juna 2004. godine, povodom koje se vodio izvršni postupak i doneseno Rješenje Općinskog suda u Livnu broj 68 0 I 001551 07 I od 10. septembra 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Jusuf Baljak (u daljnjem tekstu: apelant), iz Livna, podnio je 26. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog: 2.- neizvršenja Presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P- 70/98 od 9. decembra 1999. godine, (povodom koje se vodio izvršni postupak i doneseno rješenje Općinskog suda broj 068-0-I-07-001270 od 19. marta 2008. godine);

3.- neizvršenja Presude Općinskog suda broj 249/02 od 11. juna 2004. godine (povodom koje se vodio izvršni postupak i doneseno rješenje Općinskog suda broj 68 0 I 001551 07 I od 10. septembra 2008. godine);

4. - neizvršenja Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-Gž-08-000 660 od 27. oktobra 2008. godine;

5. - neizvršenja Presude Kantonalnog suda broj 68 0 P 007621 09 Gz od 9. decembra 2009. godine (povodom koje se vodio izvršni postupak i doneseno Rješenje Kantonalnog suda broj 68 0 P 007621 14 Gži od 12. januara 2015. godine ), i 6.- dužine trajanja „stečajnog postupka“.

7. Ustavni sud je dopisom od 29. jula 2019. godine zatražio od apelanta da dopuni apelaciju u skladu sa članom 21. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

8. Apelant je dopunio apelaciju 5. avgusta 2019. godine.

9. Takođe, Ustavni sud je od Općinskog suda zatražio 11. januara 2018. godine odgovor na apelaciju, a u periodu od 9. do 19. avgusta 2019. godine da se izjasni o apelantovoj dopuni apelacije od 5. avgusta 2019. godine.

Činjenično stanje I.U odnosu na parnični postupak u predmetu broj P-70/98 i izvršni postupak u predmetu broj 068-0-I-07-001270

10. Presudom Općinskog suda broj P-70/98 od 9. decembra 1999. godine utvrđeno je da apelantu nije prestao radni odnos kod tuženog I-Livnobus, društvo za prevoz putnika d.o.o., pravni sljedbenik DP-za prijevoz putnika „Livnobus“ (u daljnjem tekstu: tuženi ili izvršenik), te je dužan tuženi omogućiti apelantu povratak na posao na njegovo radno mjesto i u skladu sa njegovom stručnom spremom i radnim sposobnostima.

11. Rješenjem Općinskog suda broj 068-0-I-07-001270 od 7. decembra 2007. godine naloženo je izvršeniku da u naknadnom roku od 15 dana postupi po rješenju tog suda broj I-44/00 od 23. marta 2000. godine, pod prijetnjom izricanja novčane kazne. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da je pravosnažnim i izvršnim rješenjem Općinskog suda broj I-44/00 od 23. marta 2000. godine, dozvoljeno predloženo izvršenje protiv izvršenika, radi regulisanja radno-pravnog statusa, a na osnovu presude Općinskog suda broj P-70/98 od 9. decembra 1999. godine.

12. Rješenjem Općinskog suda broj 068-0-I-07-001270 od 19. marta 2008. godine usvojen je prigovor izvršenika od 18. decembra 2007. godine i obustavljeno izvršenje određeno rješenjem Općinskog suda broj I-44/00 od 23. marta 2000. godine. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da je zakazao ročište radi razjašnjenja činjenica i da je utvrdio da su tačni navodi da je izvršenik postupio po pravosnažnoj sudskoj presudi broj P-70/98 od 9. decembra 1999. godine, što je vidljivo iz pregleda rada kroz mjesec januar 2003. godine kada je apelant radio na autobusnom kolodvoru, kao i iz pregleda rada za mjesec decembar 2005. godine kada je apelant radio na poslovima stražara.

II.U odnosu na parnični postupak u predmetu broj 249/02 i izvršni postupak u predmetu broj 068-0-I-07-001551

13. Presudom Općinskog suda broj 249/02 od 11. juna 2004. godine obavezan je tuženi da isplati apelantu naknadu na ime čekanja za određeni vremenski period, dok je apelant odbijen sa viškom tužbenog zahtjeva kojim je tražio naknadu na ime neisplaćene plaće i ostalih primanja za određeni vremenski period (topli obrok, neisplaćeni regres za godišnji odmor).

14. Rješenjem Općinskog suda broj 068-0-I-07-001051 (stari broj predmeta) od 27. septembra 2007. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje (prijedlog za izvršenje podnesen na osnovu presude Općinskog suda broj 249/02 od 11. juna 2004. godine).

15. Rješenjem Općinskog suda broj 68 0 I 001551 07 I od 10. septembra 2008. godine završen je postupak u konkretnom izvršnom predmetu. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da je na raspravi održanoj 8. septembra 2008. godine apelant izjavio da je u cijelosti isplaćen onako kako je to određeno izvršnim naslovom. Općinski sud je naveo da je u konkretnom predmetu provedena radnja izvršenja i da je apelant u cijelosti namiren, pa se postupak smatra dovršenim. III.U odnosu na parnični postupak u predmetu broj 010-0-Gž-08-000 660

16. Rješenjem Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-08-000 660 od 27. oktobra 2008. godine uvažena je žalba tuženog i pobijana presuda Općinskog suda broj 068-0-P-07-000 154 od 9. jula 2008. godine u dijelu u kojem se poništava odluka o otkazu Ugovora o radu od 9. februara 2007. godine kao nezakonita i da je tuženi dužan vratiti apelanta na poslove i radne zadatke koje je obavljao do otkazivanja ugovora o radu, te u dijelu u kojem je obavezan tuženi da isplati apelantu određene novčane iznose na ime neisplaćenih plaća za određeni periode, ukinuta i u tom dijelu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da prvostepena presuda, u dijelu u kojem nije pobijana žalbom, tj. u kojem je tuženi dužan isplatiti apelantu na ime neisplaćenih plata određene novčane iznose za određeni vremenski period, i u dijelu u kojem je tuženi obavezan da isplati apelantu topli obrok za određeni vremenski period i da mu isplati sve doprinose iz radnog odnosa, mirovinski staž za određeni vremenski period, ostaje neizmijenjena.

17. Budući da apelacija u ovom dijelu nije sadržavala neophodne elemente u smislu člana 21. stav (2) Pravila Ustavnog suda, a da apelant ukazuje na neizvršenje rješenja Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-08-000 660 Ustavni sud je dopisom od 29. jula 2019. godine zatražio od apelanta da u roku od osam dana od dana prijema dopisa dopuni apelaciju na način da obavijesti Ustavni sud da li je u konkretnom predmetu pokrenuo izvršni postupak, te ukoliko jeste da dostavi dokumentaciju iz izvršnog postupka. Apelant u dopuni apelacije od 5. avgusta 2019. godine nije dopunio apelaciju na način kako je to od njega zatraženo, odnosno nije se izjasnio u odnosu na navode o neizvršenju. IV.U odnosu na parnični postupak u predmetu broj 68 0 P 007621 08 P i izvršni postupak u predmetu broj 68 0 P 007621 12 I

18. Presudom Općinskog suda broj 68 0 P 007621 08 P od 22. juna 2009. godine poništena je kao nezakonita odluka tuženog o otkazu Ugovora o radu apelantu od 9. februara 2007. godine (stav 1. izreke), te je obavezan tuženi da na ime neisplaćenih plata za određeni vremenski period isplati apelantu određene novčane iznose (stav 2. izreke), dok je apelant odbijen sa viškom tužbenog zahtjeva za isplatu neisplaćenih plata za određeni vremenski period.

19. Presudom Kantonalnog suda broj 68 0 P 007621 09 Gz od 9. decembra 2009. godine djelimično je uvažena žalba tuženog i preinačena presuda Općinskog suda od 22. juna 2009. godine u odnosu na isplatu naknade plaće, što je preciznije navedeno u izreci, a u preostalom dijelu žalba je odbijena (stav 1. izreke), dok je apelantova žalba odbijena (stav 2. izreke).

20. Apelant je u dopuni apelacije od 5. avgusta 2019. godine dostavio Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 68 0 P 007621 12 I od 6. septembra 2012. godine kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje (prijedlog za izvršenje podnesen na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj 68 0 P 007621 08 P od 22. juna 2009. godine).

21. Rješenjem Općinskog suda broj 68 0 P 007621 12 I od 22. avgusta 2013. godine izvršni postupak je obustavljen i ukinute su sve provedene radnje.

22. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da je u konkretnom izvršnom postupku, po apelantovom prijedlogu određeno izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika i to rješenjem broj 68 0 P 007621 12 I od 21. avgusta 2012. godine. Dalje je naveo da je sudski izvršitelj 17. aprila 2013. godine pokušao zaplijeniti pokretne stvari izvršenika na adresi iz prijedloga, te je tom prilikom utvrđeno da izvršenik nema pokretnih stvari koje bi mogle biti predmet zapljene. Takođe je ukazao da je pismenim podneskom od 24. aprila 2013. godine obaviješten apelant o bezuspješnom popisu i procjeni, te da apelant nije u ostavljenom roku predložio ponovnu zapljenu pokretnih stvari, slijedom čega je donesena odluka kao u izreci rješenja.

23. Rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 P 007621 14 Gži od 12. januara 2015. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje Općinskog suda od 22. avgusta 2013. godine.

24. Rješenje Kantonalnog suda apelantov punomoćnik je zaprimio 13. januara 2015. godine. V.U odnosu na navode o dužini trajanja „stečajnog postupka“

25. Apelant je u apelaciji naveo da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu jer je predugo trajao stečajni postupak (18 godina). Budući da apelacija u tom dijelu nije sadržavala neophodne elemente u smislu člana 21. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je dopisom od 29. jula 2019. godine zatražio od apelanta da u roku od osam dana od dana prijema dopisa dopuni apelaciju, na način da dostavi dokumentaciju koja se odnosi na stečajni postupak (broj predmeta, odluke i sl.).

26. Apelant u dopuni apelacije od 5. avgusta 2019. godine nije dopunio apelaciju na način kako je to od njega zatraženo, odnosno nije se izjasnio niti je dostavio dokumentaciju vezano za navode o trajanju stečajnog postupka.

Apelacioni navodi

27. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i zabranu diskriminacije iz člana iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je naveo da je presuda Općinskog suda broj P-70/98 od 9. decembra 1999. godine djelimično „ispoštovana“, te je ukazao da jeste vraćen na posao i da je radio do 29. januara 2007. godine, ali da mu za određeni vremenski period nije uplaćen radni staž niti doprinosi koji mu po osnovu radnog odnosa pripadaju. Dalje je naveo da presuda Općinskog suda broj 249/02 od 11. juna 2004. godine, rješenje Kantonalnog suda broj 010- 0-Gž-08-000 660 od 27. oktobra 2008. godine, kao i presuda Kantonalnog suda broj 68 0 P 007621 09 Gz od 9. decembra 2009. godine nisu „ispoštovane“. Apelant je ukazao da tuženi nije „ispoštovao“ ništa što je naloženo predmetnim presudama, zbog čega je došlo do povrede naprijed navedenih prava. Takođe je naveo da mu je zbog predugog trajanja stečajnog postupka (18 godina) oduzeto pravo na imovinu i pravo na rad na način da mu je onemogućeno ponovno uspostavljanje radno-pravnog statusa.

28. U dopuni apelacije od 5. avgusta 2019. godine apelant je dostavio Rješenje o izvršenju broj 68 0 P 007621 12 I od 6. septembra 2012. godine, rješenje Općinskog suda broj 068-0-I-07-001270 od 7. decembra 2007. godine i rješenje Općinskog suda broj 068-0-I-07-001051 od 27. septembra 2007. godine.

Odgovori na apelaciju

29. Općinski sud je u odgovoru od 13. avgusta 2019. godine naveo da je predmet broj 68-0-I-07- 001551 (stari broj predmeta 068-0-I-07-001051) pravosnažno okončan i završen rješenjem od 10. septembra 2008. godine. Općinski sud je dostavio predmetno rješenje.

30. Općinski sud je u odgovoru od 30. avgusta 2019. godine naveo da je rješenjem broj 68 0 P 007621 12 I od 22. avgusta 2013. godine izvršni postupak obustavljen i da je navedeno rješenje potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 P 007621 14 Gži od 12. januara 2015. godine (Općinski sud je dostavio navedena rješenja). Takođe je naveo da je izvršni postupak koji se vodio pod brojem 068-0-I -07-001270 pravosnažno okončan rješenjem od 19. marta 2008. godine (Općinski sud je dostavio navedeno rješenje).

31. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i k) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.

32. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

33. Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i k) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

k) apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

a) Protek roka (u odnosu na presudu Kantonalnog suda broj 68 0 P 007621 09 Gz od 9. decembra 2009. godine i izvršni postupak u predmetu broj 68 0 P 007621 14 Gži )

34. Ustavni sud zapaža da je apelant osporio neizvršenje presude Kantonalnog suda broj 68 0 P 007621 09 Gz od 9. decembra 2009. godine kojom je preinačena prvostepena presuda i naloženo tuženom da mu isplati neisplaćene plate za određeni vremenski period. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo izvršni postupak i da je Općinski sud Rješenjem o izvršenju broj 68 0 P 007621 12 I od 6. septembra 2012. godine dozvolio predloženo izvršenje. Takođe, Ustavni sud zapaža da je rješenjem Općinskog suda od 22. avgusta 2013. godine izvršni postupak obustavljen i ukinute sve provedene radnje, jer apelant nije u ostavljenom roku predložio ponovnu zapljenu pokretnih stvari izvršenika. Protiv navedenog rješenja, apelant je podnio žalbu koja je rješenjem Kantonalnog suda od 12. januara 2015. godine odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno, koje rješenje je apelantov punomoćnik primio 13. januara 2015. godine. S tim u vezi, Ustavni sud da zapaža da je apelacija podnesena 26. oktobra 2017. godine, pa proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije, predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

35. S obzirom na to da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio rješenje Kantonalnog suda broj 68 0 P 007621 14 Gži od 12. januara 2015. godine.

b) Apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju (u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-08-000 660 od 27. oktobra 2008. godine i dužinu trajanja stečajnog postupka)

36. Ustavni sud podsjeća da u skladu s članom 21. stav (2) Pravila Ustavnog suda, apelacija treba sadržavati odluku suda u Bosni i Hercegovini koja se osporava, odredbe Ustava i/ili međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini za koje se smatra da su povrijeđene, navode, činjenice i dokaze na kojima se apelacija zasniva, u nedostatku osporene odluke razloge za podnošenje apelacije, potpis podnosioca apelacije, odnosno ovlaštenog punomoćnika, posebnu punomoć za zastupanje pred Ustavnim sudom ako podnositelj apelacije ima zastupnika. Osim toga, apelacija se podnosi obavezno na posebnom obrascu dostupnom u Ustavnom sudu ili na web stranici Ustavnog suda u tekstu koji je elektronski ili mehanografski obrađen u smislu člana 21. stav (3) Pravila Ustavnog suda.

37. U odnosu na navode o dužini trajanja stečajnog postupka i neizvršenja rješenja Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-08-000 660 od 27. oktobra 2008. godine, apelacija nije sadržavala neophodne elemente iz člana 21. stav (2) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant u ostavljenom roku nije dopunio/precizirao apelaciju, pa samim tim nije otklonio nedostatke na koje je Ustavni sud ukazao u svom dopisu.

38. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka k) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

c) Dopustivost (prima facie) - (u odnosu na presudu Općinskog suda broj P- 70/98 od 9. decembra 1999. godine i izvršni postupak u predmetu broj 068-0-I- 07-001270 i u odnosu na presudu Općinskog suda broj 249/02 od 11. juna 2004.

godine i izvršni postupak u predmetu broj 68 0 I 001551 07 I)

39. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

40. Shodno navedenom, Ustavni sud primjećuje da povredu prava na koje se pozvao u predmetnoj apelaciji, apelant nalazi u neizvršenju presude Općinskog suda broj P-70/98 od 9. decembra 1999. godine i presude Općinskog suda broj 249/02 od 11. juna 2004. godine. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da iz činjenica konkretnih predmeta proizilazi da je apelant podnio prijedloge za izvršenje na osnovu naprijed navedenih presuda i da je Općinski sud rješenjem o izvršenju broj I-44/00 od 23. marta 2000. godine dozvolio predloženo izvršenje (prijedlog podnesen na osnovu presude Općinskog suda broj P-70/98 od 9. decembra 1999. godine), odnosno da je rješenjem o izvršenju broj 068-0-I-07-001051 od 27. septembra 2007. godine Općinski sud dozvolio predloženo izvršenje (prijedlog za izvršenje podnesen na osnovu presude Općinskog suda broj 249/02).

41. U odnosu na izvršni postupak u predmetu broj I-44/00, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio rješenje broj 068-0-I-07-001270 od 19. marta 2008. godine (pravosnažno 18. aprila 2008. godine) kojim je usvojen prigovor izvršenika i obustavljeno izvršenje određeno rješenjem o izvršenju broj I-44/00 od 23. marta 2000. godine i ukinute provedene radnje. Dalje, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja rješenja Općinskog suda od 19. marta 2008. godine proizilazi da je izvršenik postupio po pravosnažnoj presudi Općinskog suda broj P-70/98 od 9. decembra 1999. godine, jer je iz pregleda rada kroz mjesec januar 2003. godine utvrđeno da je apelant radio na autobusnom kolodvoru, te iz pregleda rada za mjesec decembar 2005. godine kada je apelant radio na poslovima stražara. U odnosu na apelantov navod da mu za određeni vremenski period nije uplaćen radni staž niti doprinosi koji mu po osnovu radnog odnosa pripadaju, Ustavni sud primjećuje da iz raspoložive dokumentacije proizilazi da apelant u konkretnom predmetu nije zahtijevao isplatu naprijed navedenih naknada.

42. Takođe, u odnosu na izvršni postupak u predmetu broj 68 0 I 001551 07 I, Ustavni sud zapaža da je rješenjem Općinskog suda broj 068-0-I-07-001051 (stari broj predmeta) od 27. septembra 2007. godine dozvoljeno predloženo izvršenje, a da je Općinski sud donio rješenje broj 68 0 I 001551 07 I od 10. septembra 2008. godine kojim je završen postupak u konkretnom predmetu. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja navedenog rješenja proizilazi da je apelant, na raspravi od 8. septembra 2008. godine izjavio da je u cijelosti isplaćen onako kako je određeno izvršnim naslovom, odnosno da je u konkretnom predmetu provedena radnja izvršenja i postupak se smatra dovršenim.

43. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da nisu osnovani apelantovi navodi o neizvršenju presuda Općinskog suda, jer iz naprijed navedenog proizilazi da je izvršenik vratio apelanta na posao (predmet broj P-70/98), odnosno da mu je izmirio predmetna potraživanja (predmet broj 249/02).

44. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

45. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i k)i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju, te ukoliko je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4437/17 (J. B.) | Sudska praksa | Aktio