Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-386/18 (M. i D. T.)

Odluka donesena 15. 10. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-386/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-386/18, rješavajući apelacije Muhameda Tursunovića i Dine Tursunovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Muhamed Tursunović zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 I 051773 15 I, koji je okončan rješenjem Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 I 051773 15 I od 26. septembra 2018. godine i Dino Tursunović zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Gradačcu broj 28 I 051772 15 I, koji je okončan rješenjem Općinskog suda u Gradačcu broj 28 I 051772 15 I od 14. marta 2018. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-386/18

1. Muhamed Tursunović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Odvjetničko društvo "Hidanović i Partneri" d.o.o iz Orašja, podnio je 19. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 28 0 I 051773 15 I, a koji je okončan nakon podnošenja apelacije rješenjem Općinskog suda broj 28 0 I 051773 15 I od 26. septembra 2018. godine.

2. Apelant je 20. aprila 2015. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Dž.N.), na osnovu pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda broj 28 0 P 003963 08 P od 30. maja 2014. godine, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 3.060,40 KM, s prijedlogom da se izvršenje provede pljenidbom i prodajom osnivačkog udjela izvršenika u kapitalu pravnog lica Cobra d.o.o. Srebrenik. Punomoćnik apelanta je u nekoliko navrata urgirao donošenje rješenja o izvršenju. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju 18. januara 2017. godine. Općinski sud je navedeno rješenje o izvršenju zajedno sa pozivom za plaćanje sudske takse uredno dostavio punomoćniku apelanta 26. januara 2017. godine, a istog dana je rješenje o izvršenju uredno dostavljeno i izvršeniku. Dopisom od 18. januara 2017. godine Općinski sud je pomenuto rješenje o izvršenju dostavio i Odjelu Sudskog registra Općinskog suda u Tuzli na provođenje. Općinski sud je 26. januara 2017. godine zaprimio apelantov zahtjev za oslobađanje od plaćanja sudske takse. Pomenuti zahtjev apelant je podnio lično. Nakon prijema dopisa od 18. januara 2017. godine, Odjel sudskog registra Općinskog suda u Tuzli zatražio je od Općinskog suda dostavljanje ,,cijelog“ prijedloga za izvršenje, koji je sastavni dio rješenja o izvršenju, obzirom da im je na provođenje dostavljena samo prva stranica istog. Dnevnom naredbom od 31. marta 2017. godine Općinski sud je obnovio dostavu rješenja o izvršenju sa prijedlogom za izvršenje i izvodom iz registra Odjelu sudskog registra Općinskog suda u Tuzli. Navedena odluka sa prilozima je uredno dostavljena 5. aprila 2017. godine. Općinski sud je Zaključkom od 23. jula 2018. godine naložio apelantu da u roku od 8 dana od dana prijema zaključka predujmi troškove radi provođenja vještačenja vrijednosti osnivačkog udjela izvršenika. Postupajući po podnesku apelanta od 6. avgusta 2018. godine, sud je Zaključkom od 23. avgusta 2018. godine ostavio apelantu dodatni rok od 15 dana računajući od dana prijema ovog zaključka da predujmi troškove vještačenja. Istim zaključkom upozoren je da će sud u slučaju nepostupanja na navedeni način u ostavljenom roku izvršenje obustaviti zbog nemogućnosti provođenja. Apelant je 28. avgusta 2018. godine uredno primio zaključak od 23. avgusta 2018. godine, ali po istom nije postupio u ostavljenom roku pa je Općinski sud donio Rješenje od 26. septembra 2018. godine kojim je obustavio izvršenje i ukinuo provedene izvršne radnje. Navedeno rješenje je pravosnažno od 15. oktobra 2018. godine.

2. AP-520/18

3. Dino Tursunović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Odvjetničko društvo "Hidanović i Partneri" d.o.o iz Orašja, podnio je 24. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u predmetu broj 28 0 I 051 772 15 I, a koji je okončan nakon podnošenja apelacije rješenjem Općinskog suda broj 28 I 051772 15 I od 14. marta 2018. godine.

4. Apelant je 15. aprila 2015. godine Općinskom sudu ponio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Dž.N.), na osnovu izvršne isprave, presude Općinskog suda broj 28 0 P 003963 08 P od 30. maja 2014. godine, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 3.060,40 KM, s prijedlogom da se izvršenje provede pljenidbom i prodajom osnivačkog udjela izvršenika u kapitalu pravnog lica Cobra d.o.o. Srebrenik. Punomoćnik apelanta je 16. februara 2016. godine dostavio zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije zbog nepreduzimanja radnji u navedenom predmetu, koje je 24. februara 2016. godine postupajući sudija dostavio predsjedniku suda izjašnjenje na zahtjev za izuzeće. Rješenjem Općinskog suda od 26. februara 2016. godine odbijen je zahtjev punomoćnika apelanta za izuzeće postupajućeg sudije. Općinski sud je zaprimio dvije urgencije apelanta radi postupanja u konkretnom slučaju. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju 10. januara 2017. godine, sa pozivom na uplatu sudske takse pozvan je da uplati troškove izvršnog postupka. Dopisom suda od 10. januara 2017. godine predloženo je Općinskom sudu u Tuzli-Odsjek registra za upis pravnih lica da izvrši zabilježbu založnog prava na udjelu osnivača - izvršenika u kapitalu pravnog lica Cobra d.o.o. Srebrenik. 22. februara 2017. godine promijenjen je status dokumenta Rješenja o izvršenju u pravosnažan. Općinski sud je donio zaključak 7. juna 2017. godine kojim je naložio punomoćniku apelanta da predloži vještaka ekonomske struke za procjenu vrijednosti osnivačkog udjela izvršenika. Općinski sud je donio zaključak 16. oktobra 2017. godine kojim je nalažio apelantu da predujmi iznos od 300,00 KM na ime troškova vještačenja. Apelant je uredno zaprimio zaključak 20. decembra 2017. godine, te u ostavljenom roku nije postupio po nalogu suda, pa je sud pozvao i punomoćnika apelanta radi postupanja po zaključku suda, a koji je podneskom od 24. januara 2018. godine obavijestio sud da je zaključak za uplatu predujma potrebno dostaviti apelantu. Kako je apelant 20. decembra 2017. godine primio zaključak i u ostavljenom roku nije predujmio troškove Općinski sud je donio Rješenje od 14. marta 2018. godine kojim je izvršni postupak obustavio i ukinuo je sve provedene izvršne radnje. Navedeno rješenje je pravosnažno od 27. aprila 2018. godine.

Spajanje predmeta

5. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-386/18.

6. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

7. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traže naknadu nematerijalne štete.

8. Općinski sud je u odgovorima na apelacije naveo hronologiju predmetnih postupka, a kao opravdanje za početnu nekativnost navbeo svoju obavezu da postupa u skladu s Planom rješavanja starih predmeta, te je dostavio rješenja ovog suda od 14. marta i 26. septembra 2018. godine.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).

12. U konkretnim slučajevima se radi o izvršnim postupcima koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatraju hitnim i zahtijevaju dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da predmetne izvršne postupke provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnim slučajevima (naplata potraživanja apelanata pljenidbom i prodajom osnivačkog udjela izvršenika) može govoriti o relativno složenim predmetima. Osim toga, s obzirom na činjenicu da su apelanti pokrenuli predmetne izvršne postupke radi naplate novčanih potraživanja, može se izvesti zaključak da su postupci značajni za apelante.

13. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

14. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da je, nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, evidentna početna neaktivnost suda u trajanju od oko jedne godine i devet mjeseci, nakon čega Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud od donošenja rješenja o izvršenju (10 i 18. januar 2017. godine) poduzimao procesne radnje, rješavao i o zahtjevu za izuzeće postupajuće sutkinje, što je takođe uticalo na dužinu trajanja predmetnog postupka, te u roku od oko jedne godine odnosno oko jedne godine i osam mjeseci donio rješenja (14. mart i 26. septembar 2018. godine) kojim je obustavio predmetna izvršenja i ukinuo sve provedene izvršne radnje iz razloga što apelanti nisu predujmili troškove radi provođenja vještačenja osnivačkog udjela izvršenika. Općinski sud je početnu neaktivnost pravdao svojom obavezom primjene Plana rješavanja starih predmeta, što znači da ta neaktivnost nije bila bezrazložna, jer je u pitanju nastojanje javne vlasti da udovolji svojim pozitivnim obavezama i predmete rješava hronološki bez nerazumnog odugovlačenja. Imajući u vidu navedeno, a posebno činjenicu da je Općinski sud nakon navedene početne neaktivnosti u predmetnim postupcima preduzimao procesne radnje u razumnim rokovima, te da je propustom apelanata da uplate troškove neophodnog vještačenja došlo do obustave postupaka, Ustavni sud smatra da period od 3 godine odnosno 3 godine i pet mjeseci u kojem su predmetni izvršni postupci vođeni i u konačnici obustavljeni nije prekomjeran, niti su postupci provedeni van razumnog roka, u smislu garancija člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-386/18 (M. i D. T.) | Sudska praksa | Aktio