Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3349/19 (J. N.)
Odluka donesena 15. 10. 2019.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3349/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 10. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. listopada 2019. godine, u predmetu broj AP-3349/19, rješavajući apelaciju Jove Nikolića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stavak (3) točke h) i l), članka 57. stav (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jove Nikolića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 K 081106 19 Kž 3 od 13. kolovoza 2019. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zato što je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jove Nikolića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 K 081106 19 Kž 3 od 13. kolovoza 2019. godine, u odnosu na navode o povredi odredbe članka 9. Opće deklaracije o pravima čovjeka, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Jovo Nikolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Modriče, kojeg zastupa Ilija Andrić, odvjetnik iz Modriče, podnio je 20. kolovoza 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 K 081106 19 Kž 3 od 13. kolovoza 2019. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) od 29. jula 2019. godine apelant je oglašen krivim zbog kaznenog djela Obljuba sa djetetom mlađim od petnaest godina iz članka 172. stavak 7. u vezi sa st. 3. i 1. istog članka Kaznenog zakona Republike Srpske, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Osim toga, određeno je da se apelantu u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru KPZ Doboj od 28. svibnja 2019. godine, od 11,00 sati, pa nadalje. Također, određeno je da se apelant oslobađa od obaveze plaćanja troškova postupka i da isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
3. Kako to proizlazi iz stanja spisa, žalbu protiv presude Osnovnog suda od 29. srpnja 2019. godine izjavili su apelantov branitelj, kao i Okružno javno tužiteljstvo u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružno javno tužiteljstvo).
4. Rješenjem Osnovnog suda od 29. srpnja 2019. godine apelantu je produžen pritvor po osnovu iz člana 197. stav 1. tačka v) Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS). Osim toga, određeno je da pritvor po predmetnom rješenju može trajati najduže devet mjeseci.
5. Rješenjem Osnovnog suda od 5. kolovoza 2019. godine određeno je da se apelantu ukida pritvor i da se apelant ima odmah pustiti na slobodu. Osim toga, apelantu su umjesto pritvora, na osnovu članka 184. st. 1. i 2. i članka 185. ZKP RS, izrečene mjere zabrane, i to zabrana sastajanja sa oštećenom (S. N.), odnosno zabrana približavanja oštećenoj na manjoj udaljenosti od 20 metara.
6. Odlučujući o žalbi Okružnog javnog tužiteljstva, izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 5. kolovoza 2019. godine, Okružni sud je donio osporeno rješenje od 13. kolovoza 2019. godine kojim je predmetna žalba uvažena i rješenje Osnovnog suda od 5. kolovoza 2019. godine preinačeno, tako što se protiv apelanta na osnovu članka 203. st. 1. i 3. ZKP RS određuje pritvor po osnovu iz člana 197. stavak 1. tačka v) ZKP RS, a koji može trajati najduže devet mjeseci. Apelacioni navodi
7. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo iz članka 9. Opće deklaracije o pravima čovjeka. Naime, apelant je istakao da je drugostupanjski sud u osporenom rješenju potpuno drugačije tumačio okolnosti vezane za osobnost optuženog u odnosu na raniju odluku tog suda o pritvoru, što predstavlja povredu prava na odbranu, te proizvoljno mijenjanje stava.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka h) i l) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom;
l) apelacija je preuranjena;
a) U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
9. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Evropske konvencije odnose na kazneni postupak u cjelosti, te da se odgovor na pitanje da li je neka od ovih garancija prekršena ne može dati dok postupak traje, jer eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi je li kazneni postupak bio pravičan dok se postupak pravomoćno ne okonča (vidi Europski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68; Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 27. lipnja 2003. godine, točka 18, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03).
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da osporeno rješenje ne predstavlja odluku koja je rezultat cjelokupnog kaznenog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti kaznene optužbe protiv njega, jer je istim riješeno samo jedno proceduralno pitanje, odnosno odlučeno o jednoj fazi postupka. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije preuranjena.
b) Dopustivost u odnosu na navodnu povredu odredaba Opće deklaracije o pravima čovjeka
11. U odnosu na dio apelacije u kojem apelant navodi povredu odredbe iz članka 9. Opće deklaracije o pravima čovjeka, Ustavni sud ističe da spomenuta deklaracija nije navedena u Ustavu Bosne i Hercegovine i u Aneksu I. Ustava Bosne i Hercegovine kao dodatni sporazum o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, pa ova deklaracija nije pravno obavezujući ugovor, te nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 17/00 od 4. svibnja 2001. godine, točka 22, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 17/01). Budući da prava predviđena Opće deklaracije o pravima čovjeka nisu garantirana Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Europskom konvencijom koja se, prema članku II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, niti dodatnim sporazumima o ljudskim pravima iz Aneksa I. Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-839/15 od 7. svibnja 2016. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točke h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavnom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević