Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3747/17 (V. A.)

Odluka donesena 30. 10. 2019.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3747/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-3747/17, rješavajući apelaciju Vedada Arslanagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vedada Arslanagića podnesena zbog određivanja privremenih mjera osiguranja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom u odnosu na apelanta kao povezanu osobu u krivičnom postupku, u kojem su donesena rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu br. 09 0 K 021547 15 Kpp 12 od 3. juna 2015. godine, 09 0 K 021547 15 Kpp 41 od 30. decembra 2015.

godine i broj 09 0 K 021547 17 Kv 34 od 14. jula 2017. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Vedad Arslanagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senka Nožica, advokat iz Sarajeva, podnio je 8. septembra 2017. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 09 0 K 021547 15 Kpp 12 od 3. juna 2015. godine i 09 0 K 021547 15 Kpp 41 od 30. decembra 2015. godine.

2. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je protiv apelantovog oca i brata (E.A. i A.A), te ostalih optuženih, u toku krivični postupak zbog izvršenja više krivičnih djela iz Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (Organizirani kriminal, Zloupotreba položaja ili ovlasti, Porezne utaje, Krivotvorenje službene isprave i Sklapanje štetnog ugovora).

3. Nadalje, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je Kantonalni sud je donio dva rješenja koja su osporena predmetnom apelacijom (Rješenje broj 09 0 K 021547 15 Kpp 12 od 3. juna 2015. godine i 09 0 K 021547 15 Kpp 41 od 30. decembra 2015. godine), a kojima su između ostalog određene privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina ili stvarnih prava upisanih na označenim nekretninama (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine) u vlasništvu apelanta kao povezane osobe u smislu člana 4. Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom uz zabilježbu zabrane raspolaganja u zemljišnim knjigama, a koje zabrane će trajati do okončanja krivičnog postupka ili nove odluke suda.

4. Postupajući po prijedlogu Kantonalnog tužilaštva od 6. jula 2017. godine za donošenje privremene mjere osiguranja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 09 0 K 021547 17 Kv 34 od 14. jula 2017. godine kojim su određene privremene mjere osiguranja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom iz člana 17. stav 2. tač.

a) i d) Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom u odnosu na optužene E.A. i A.A, te apelanta kao povezanu osobu u smislu člana 4. navedenog Zakona. Rješenjem je naloženo oduzimanje predmetnih nekretnina, a prema kojima su ranijim rješenjem Kantonalnog suda od 30. decembra 2015. godine određene privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina ili stvarnih prava upisanih na nekretnini, te određeno da predmetne nekretnine i njeno povjeravanje daje na čuvanje i upravljanje Federalnoj agenciji za upravljanje oduzetom imovinom (Federalna agencija), a koji nalog se ima upisati u zemljišne knjige Općinskog suda u Sarajevu. Nadalje je Rješenjem određeno da Federalna agencija stupi u obligacioni odnos kao zakupodavac sa trenutnim zakupcem ili svakim drugim budućim zakupcem predmetnih nekretnina, odnosno da preuzme obaveze iz zaključenog ugovora o zakupu predmetnih nekretnina između apelanta i trećeg lica. Također je Rješenjem ovlaštena Federalna agencija za zaključivanje ugovora o zakupu sa drugim zakupcima ukoliko se ukaže potreba za istim uz naplatu zakupnine koja će se plaćati na račun Federalne agencije u svrhu obezbjeđenja potraživanja Federacije Bosne i Hercegovine. Rješenjem je, između ostalog, određeno da će privremene mjere obezbjeđenja trajati do okončanja krivičnog postupka ili do druge odluke suda.

5. U obrazloženju rješenja je, između ostalog navedeno, da je osnovan prijedlog Kantonalnog tužilaštva da je predmetna nekretnina proistekla iz izvršenja krivičnog djela, te postojanja realne opasnosti da bez određivanja privremenih mjera obezbjeđenja neće biti ostvarena ili će biti znatno otežano ostvarivanje potraživanja Federacije Bosne i Hercegovine i oštećenih u predmetnom krivičnom postupku. S tim u vezi je Kantonalni sud naveo da je navedena opasnost realna i konkretizovana, na osnovu finansijskog vještačenja, te provjerama ostvarenih prihoda optuženih i sa njima apelanta kao povezane osobe. Iz navedenog proizlazi da apelant kao povezana osoba na predmetnoj nekretnini, koja je predmetom postupka, ostvaruje prihode u ime optuženog E.A. koji u toku postupka nije ponudio nikakve dokaze da se radi o imovini stečenoj na zakonit način.

6. Protiv rješenja Kantonalnog suda od 14. jula 2017. godine apelantov pravni zastupnik je izjavio žalbu Vrhovnom sudu. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je postupak pred Vrhovnim sudom u toku.

7. Apelant navodi da mu nije pružena mogućnost da učestvuje u postupku donošenja rješenja Kantonalnog suda od 3. juna i 30. decembra 2015. godine, a kojima se odlučivalo o njegovoj imovini (predmetnim nekretninama). S tim u vezi ističe da mu je Kantonalni sud mogao dostaviti „predmetno rješenje od 14. jula 2017. godine, kao i druga dva rješenja od 6. juna 2015. godine i 30. decembra 2015. godine, te mu na taj način omogućiti da dokaže da nije povezana osoba i da je predmetnu nekretninu stekao zakonito“. Na ovaj način, po ocjeni apelanta, ne bi došlo do povrede prava na pristup sudu u smislu odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i posljedično tome njegovog prava na mirno uživanje imovine zagarantovanog članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. U vezi s prednim Ustavni sud zapaža da se suština apelacije u konkretnom slučaju tiče dodjeljivanja apelantu statusa povezane osobe u smislu člana 4. Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom, te posljedično tome njegovoj privremenoj nemogućnosti da raspolaže sa predmetnom imovinom do okončanja krivičnog postupka koji se vodi protiv njegovog oca, brata i ostalih optuženih. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da je nesporno da predmetna imovina predstavlja apelantovo vlasništvo i da suštinski posmatrajući odluke donesene u predmetnom postupku (rješenja Kantonalnog suda od 3. juna 2015. godine, 30. decembra 2015. godine i 14. jula 2017. godine) predstavljaju kontinuitet, odnosno jedinstvo pravnih radnji preduzetih prema apelantu i njegovoj imovini u vidu određivanja privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine ili na njoj upisanih stvarnih prava upisanih, kao i privremene mjere oduzimanja predmetne nekretnine, a sve do okončanja predmetnog krivičnog postupka. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da u takvim okolnostima zaštitu prava kako pred domaćim sudovima tako i pred Ustavnim sudom mogu tražiti osobe koje su vlasnici imovine (vidi, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2312/16 od 5. jula 2018. godine, stav 45).

11. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da apelant kao vlasnik predmetnih nekretnina jeste pred redovnim sudom tražio zaštitu svojih građansko-imovinskih prava u konkretnom slučaju, izjavljivanjem žalbe protiv rješenja Kantonalnog suda od 14. jula 2017. godine. Međutim, apelant nije, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestio (a što je bio dužan) Ustavni sud o naknadnim činjenično-pravnim promjenama, koje se tiču njegove žalbe i samog žalbenog postupka tj. razmatranja njegovih navoda da nije povezana osoba i da je predmetnu nekretninu stekao zakonito. Shodno navedenom, iz činjenica konkretnog slučaja proizlazi da je postupak (u vezi sa navodima apelacije) u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine povodom izjavljene žalbe, pa slijedi da je apelacija preuranjena jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluke o apelantovoj žalbi, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju, u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3747/17 (V. A.) | Sudska praksa | Aktio