Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3107/19 („Banja Kiseljak-Hotel Dalmacija“ d.d. Kiseljak)
Odluka donesena 30. 10. 2019.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-3107/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 10. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-3107/19, rješavajući apelaciju „Banje Kiseljak-Hotel Dalmacija“ d.d. Kiseljak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Banje Kiseljak-Hotel Dalmacija“ d.d. Kiseljak podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 Dn 012920 19 Pž od 30. svibnja 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. „Banja Kiseljak-Hotel Dalmacija“ d.d. Kiseljak (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zahid Hadžić odvjetnik iz Visokog, podnio je 29. srpnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 Dn 012920 19 Pž od 30. svibnja 2019. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Kiseljaku broj 049-0-DN-19-000 264 od 26. ožujka 2019. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 06 0 Dn 012920 19 Pž od 30. svibnja 2019. godine, odbačen je apelantov zahtjev za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, te je naložen upis brisanja zabilježbe određivanja roka za otklanjanje nedostataka u koloni Upisi B lista ZK ul. br. 2951, 3681 i 1594 KO SP_Podastinje. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pozvao apelanta da u ostavljenom roku dostavi isprave koje su podobne za upis prava vlasništva na nekretninama (pravni osnov stjecanja prava vlasništva u skladu sa člankom 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Službene novine Federacije BiH" br. 58/02, 19/03 i 54/04) i člankom 52. Zakona o stvarnim pravima, kao i suglasnost nositelja stvarnog prava upisanog u zemljišnoj knjizi čije pravo se prenosi, mijenja, ograničava ili briše u skladu sa člankom 41. Zakona o zemljišnim knjigama. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku kada je pobijanim rješenjem odbacio apelantov zahtjev za upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama, iz razloga što apelant postojanje svog stvarnog prava na predmetnim nekretninama nije dokazao ispravama koje su podobne za upis tog prava u zemljišnu knjigu (pravomoćna odluka suda ili drugog nadležnog organa), niti je pribavio i dostavio odobrenje odnosno suglasnost nositelja stvarnog prava upisanog u zemljišnoj knjizi (clausula intabulandi) za prijenos tog prava na predlagatelja, kako mu je to bilo naloženo.
Apelacioni navodi
3. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je redovni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivno-pravne propise. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu zabrane diskriminacije, ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listoapda 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio, u skladu sa odredbama člana 40. Zakona o zemljišnim knjigama, u ostavljenom roku postupiti po nalogu suda, tj. dostaviti tom sudu valjan pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva i suglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nositelj prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević