Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4723/17 (I. C., R. C. i A. J.)
Odluka donesena 15. 10. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 3. EK i član II/3.b) Ustava BiH (Zabrana mučenja)
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Izuzetna dopustivost - nema odluke suda
- Krivični postupak
- Zakonitost u kontekstu člana 8. EK
- Miješanje u pravo na dom
- Proporcionalnost u kontekstu člana 8. EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4723/17
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 10. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4723/17, rješavajući apelaciju Ibre Cerovca i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 15. oktobra 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Ibre Cerovca, Ramke Cerovac i Armina Jašarevića podnesena protiv Naredbe Osnovnog suda u Tesliću broj 87-0-K-024467 17 Kpp od 26.
septembra 2017. godine u odnosu na navode o kršenju zabrane podvrgavanja mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kažnjavanju iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kršenju prava na poštovanje privatnog i porodičnog života i doma iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ibre Cerovca, Ramke Cerovac i Armina Jašarevića podnesena protiv Naredbe Osnovnog suda u Tesliću broj 87-0-K-024467 17 Kpp od 26. septembra 2017. godine u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo i pravo na efektivni pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ibro Cerovac, Ramka Cerovac i Armin Jašarević (u daljnjem tekstu: apelant I. C., apelantkinja i apelant A. J. ili apelanti) iz Donjeg Ruževića kod Teslića, koje zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića, podnijeli su 13. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Naredbe Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87-0-K-024467 17 Kpp od 26. septembra 2017. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Policijske stanice u Tesliću (u daljnjem tekstu: Policijska stanica) zatraženo je 20. marta 2019. godine, a od Okružnog javnog tužilaštva u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) 17. juna 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. aprila 2019. godine, Policijska stanica 10. aprila 2019. godine, a Okružno tužilaštvo 10. jula 2019. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Osnovni sud, sudija za prethodni postupak, postupajući po zahtjevu Policijske stanice, precizirani broj od 26. septembra 2017. godine, za izdavanje naredbe za pretres, „a po odobrenju okružnog tužioca Doboj“, na osnovu člana 117 Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP) izdao je Naredbu broj 87-0-K-024467 17 Kpp od 26. septembra 2017. godine. Predmetnom naredbom (tačka 1 naredbe) naređeno je pretresanje u porodičnoj kući i drugim prostorijama u Donjem Ruževiću, opština Teslić (u daljnjem tekstu: predmetna kuća), u apelantkinjinoj svojini, koju koristi apelant A. J. (apelantkinjin sin), nastanjen u Donjem Ruževiću. Dalje, u naredbi (tačka 2 naredbe) navedeno je da je pretres „potrebno izvršiti u navedenom stanu i drugim prostorijama, u svim prostorijama, otvorima u zidovima, kao i pomoćnim objektima koji se nalaze u sklopu stana i domaćinstva“. Zatim je navedeno (tačka 3 naredbe) da je prilikom pretresa potrebno oduzeti predmete koji potiču iz krivičnog djela teške krađe iz člana 226 stav 1 Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), i to: mobilni telefon marke ZTE preciziranog IMEI broja, pretplatničku karticu preciziranog broja, jednu dječiju keramičku kasicu žute boje s crvenim detaljima, u kojoj se nalazio sitni kovani novac u iznosu od oko 15 KM u raznim apoenima, jedan srebreni lančić s privjeskom u obliku krsta vrijednosti oko 50,00 KM i jednu kameru, nepoznate marke, crne boje na kojoj se nalazi original lampa ili baterija i koja koristi VHS kasete, te telefonski aparat, nepoznate marke, preciziranog IMEI broja. U naredbi je (tačka 4) takođe navedeno da je potrebno oduzeti sve predmete za koje postoje osnovi sumnje da su korišćeni prilikom izvršenja ili potiču iz nekog drugog krivičnog djela. Dalje je navedeno (tač. 5 i 6 naredbe) da se pretres ima izvršiti najkasnije u roku od 15 dana od dana izdavanja naredbe, u vremenskom periodu od 6.00 do 21.00 čas, te da će pretres izvršiti precizirani radnici Policijske stanice uz učešće potrebnog broja policijskih službenika Policijske stanice „SKP PU Doboj i JZP PU Doboj“. Pored toga, u naredbi je (tač. 7 i 8) navedeno da će se pretres izvršiti u prisustvu dva punoljetna svjedoka, a da po izvršenom pretresanju, te oduzimanju predmeta po osnovu naredbe policijski službenici naredbu bez odlaganja moraju da vrate sudu, predaju predmete i spisak oduzetih predmeta. Osim toga, navedeno je (tačka 9 naredbe) da lica kod kojih se vrše pretresi imaju pravo da obavijesti branioca, a pretresi se mogu izvršiti i bez prisustva branioca ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti, te da će ovlašćena službena lica Policijske stanice pretres izvršiti u skladu s odredbama ZKP-a.
6. U obrazloženju naredbe je ukazano da je Policijska stanica podnijela zahtjev za izdavanje naredbe za pretres kuće i drugih prostorija, precizirani broj od 26. septembra 2017. godine, u vezi s pronalaženjem dokaza za izvršenje krivičnog djela teške krađe iz člana 226 stav 1 KZRS, i to pretres porodične kuće i drugih prostorija u apelantkinjinoj svojini, lociranih u Donjem Ruževiću, opština Teslić, koju koristi apelant A. J., nastanjen u Donjem Ruževiću. Takođe je konstatovano da su uz zahtjev dostavljene službene zabilješke precizirani br. od 19. septembra 2017. i 5. septembra 2017. godine, fotokopija podataka po naredbi Osnovnog suda precizirani broj od 28. juna 2017. godine, koje je dostavio M:tel Banja Luka pod preciziranim brojem od 3. jula 2017. godine, fotokopija zapisnika o saslušanju oštećenog kao svjedoka Bože Tešića, fotokopija naredbe za pretresanje precizirani broj od 14. jula 2017. godine, fotokopija izvještaja o nesprovođenju naredbe precizirani broj od 20. jula 2017. godine i fotokopija službene zabilješke precizirani broj od 19. jula 2017. godine. Imajući u vidu izneseno i nalazeći zahtjev osnovanim, sudija za prethodni postupak je donio naredbu kao u izreci, ukazujući da je zahtjev odobrio okružni tužilac u Doboju.
7. Apelanti su uz apelaciju dostavili Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 14-1/01-230-I-165/17 od 28. septembra 2017. godine, koju je izdalo Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, u kojoj je potvrđeno da je precizirano ovlašćeno službeno lice po Naredbi Osnovnog suda broj 87-0-K-024467 17 Kpp od 26. septembra 2017. godine izvršilo privremeno oduzimanje predmeta od apelanta A. J., nastanjenog u Donjem Ruževiću, i to precizirani mobilni telefon.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelanti ukazuju na kršenje prava na život iz člana II/3a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kršenje zabrane podvrgavanja mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kažnjavanju iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, prava na pravično suđenje iz člana II/3e) i člana 6 Evropske konvencije, prava na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Apelanti navode da akcija Policijske stanice i Osnovnog suda nema nikakvog opravdanja, što se dokazalo samim pretresom. Navode da je u naredbi za pretres netačno navedeno da je apelantkinja vlasnica predmetnog objekta jer je vlasnik tog objekta apelant
I. C. Dalje tvrde da u naredbi „ne stoji niti koji je to okružni javni tužilac odobrio
zahtjev“. Zatim tvrde da kada se miješa u nečije pravo na dom, iz naredbe mora da proizlazi koje će se tačno prostorije pretresti, u kojem obimu i srazmjerno uz poštovanje privatnosti, a da je u predmetnoj naredbi ostala mogućnost da se „neograničeno vrši pretres bez bilo kakvih opaski“. Takođe ukazuju da je pretres izvršen zbog sumnje u vezi s predmetima koji vrijede oko 100 KM, pri čemu je izvršen više od 23 dana od sačinjavanja službene zabilješke, ali i 10 dana od sastavljanja drugih. Apelanti smatraju da pretres nije izvršen u skladu s principom proporcionalnosti. U vezi s tim ističu da sud i drugi organi nisu pokušali da pozovu osumnjičenog ili vlasnike da dobrovoljno predaju stvari koje traže, „nije opkoljena kuća, praćeno lice, tražena naredba da se prisluškuje i druge mjere“. Smatraju da se u konkretnom slučaju radilo o telefonu koji je mogao da se locira na pogodan način i uz što manje ulaženja u privatnost apelanata. Ističu da iz naredbe proizlazi da „se dozvoljava da se pretresaju i druge prostorije i za druge predmete od drugih djela“. Ukazuju da se „prilikom traženja ovih dokaza nije ograničavalo ništa. Svaki ćošak je pogledan“. Smatraju da je na taj način povrijeđeno njihovo pravo na dom, a postupak Policijske stanice je proizveo duševno uznemiravanje apelanta I. C. (očuha apelanta A. J.), koji je završio u bolnici. Takođe napominju da do podnošenja apelacije nisu vraćene stvari oduzete naredbom i da u tom smislu postoji i povreda prava na imovinu. Apelanti traže od Ustavnog suda da im dodijeli naknadu štete od 50.000,00 KM zbog povrede njihovih prava.
b) Odgovori na apelaciju
10. Osnovni sud navodi da je osporena naredba izdata u skladu sa ZKP-om i da u predmetnom postupku nije bilo povreda zakona, niti kršenja ustavnih prava apelanata, niti prava propisanih Evropskom konvencijom.
11. Okružno tužilaštvo navodi da apelacija nije osnovana imajući u vidu odredbu člana 115 st. 1 i 2 ZKP-a i činjenicu da je naredba za pretresanje izdata upravo zbog postojanja osnova sumnje da se kod navedenih lica mogu naći tragovi krivičnog djela, odnosno predmeti važni za postupak, što je sadržano u službenim zabilješkama precizirani br. od 5. i 19. septembra 2017. godine. Takođe navodi da su o izvršenom pretresu sastavljeni izvještaji s prilozima, koji su dostavljeni nadležnom sudiji za prethodni postupak Osnovnog suda, iz kojih su vidljive zakonite radnje u postupanju svih državnih organa.
12. Policijska stanica, između ostalog, navodi da su, postupajući po prijavi preciziranog lica od 23. juna 2017. godine, policijski službenici Policijske stanice izvršili uviđaj kojim je utvrđeno da je NN izvršilac ili više njih, u vremenskom periodu od 22. juna 2017. od 20.00 časova pa do momenta prijavljivanja došao do porodične kuće, svojina Bože Tešića, gdje je upotrebom podesnog predmeta i fizičke snage izvršio nasilno otvaranje ulaznih vrata objekta, te ušao u unutrašnjost kuće, gdje je izvršio premetačinu stvari. Dalje navodi je da je o navedenom događaju upoznat dežurni tužilac Okružnog tužilaštva, a da je 28. juna 2017. godine oštećeni Božo Tešić saslušan u prostorijama Policijske stanice, koji je tom prilikom izjavio da mu je tom prilikom otuđen mobilni telefon marke ZTE u kome se nalazila pretplatnička kartica preciziranog broja, jedna dječija keramička kasica žute boje s crvenim detaljima, u kojoj se nalazio sitni kovani novac u iznosu od oko 15 KM, u raznim apoenima, jedan srebrni lančić s privjeskom u obliku krsta, vrijednosti oko 50 KM, i jedna kamera, nepoznate marke, crne boje na kojoj se nalazi originalna lampa ili baterija i koja koristi VHS kasete.
13. Policijska stanica zatim navodi da je 29. juna 2017. godine Okružnom tužilaštvu podnesen izvještaj o počinjenom krivičnom djelu teške krađe iz člana 232 stav 1 KZRS protiv NN izvršioca ili više njih, te da su policijski službenici Policijske stanice, preduzimajući mjere i radnje s ciljem identifikovanja NN izvršioca ili izvršilaca opisanog krivičnog djela, nakon dobijene saglasnosti dežurnog Okružnog tužilaštva, Osnovnom sudu uputili zahtjev za izdavanje naredbe za listing telefonskog saobraćaja, po kojem je donesena naredba Osnovnog suda precizirani broj od 28. juna 2017. godine, koja je proslijeđena M:telu Banja Luka. Dalje navodi da je M:tel Banja Luka 4. jula 2017. godine Policijskoj stanici dostavio podatke o telekomunikacionom saobraćaju po donesenoj naredbi. Ukazuje da je izvršenom analizom podataka utvrđeno da je u otuđenom telefonu preciziranog IMEI broja, u kome se koristila precizirana pretplatnička kartica, ona posljednji put bila aktivna 15. juna 2017. godine, te da je u ovom telefonskom aparatu 26. juna 2017. oko 18.56 časova godine korišćena pretplatnička kartica drugog preciziranog pretplatničkog broja. Navodi se da je provjerom na aplikaciji „Viber“ pod tim preciziranim brojem registrovano lice pod imenom „J me“, dok je na ovom broju profilna slika apelanta A. J., a koji je lično poznat policijskim službenicima i protiv koga su policijski službenici Policijske stanice podnijeli više izvještaja o počinjenom krivičnom djelu. Zatim navodi da je analizom listinga telefonskog saobraćaja tog preciziranog telefonskog broja, a za koji postoje operativna saznanja da ga koristi apelant A. J., utvrđeno da se on koristi u telefonskom aparatu preciziranog IMEI broja. Dalje navodi da je 19. septembra 2017. godine oko 8.20 časova telefonom obavljen razgovor s postupajućom tužiteljicom Okružnog tužilaštva Marijanom Lazić-Miladinović, u kojem su toj tužiteljici prezentovana opisana saznanja policijskih službenika Policijske stanice, te da je nakon prezentovanja sadržaja saznanja dežurni tužilac dao usmenu saglasnost da se Osnovnom sudu uputi zahtjev za izdavanje naredbe za pretres kuće i drugih prostorija, apelantkinjina svojina, a koje koristi njen sin – apelant A. J., lociranih u Donjem Ruževiću, opština Teslić, a s ciljem pronalaska predmeta koji potiču iz krivičnog djela teške krađe na štetu Bože Tešića.
14. Policijska stanica, dalje, navodi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretres kuće i drugih prostorija precizirani broj podnesen Osnovnom sudu 26. septembra 2017. godine, po kojem je Osnovni sud izdao Naredbu broj 87 0 K 024467 17 od 26. septembra 2017. godine. Dalje navodi da su, postupajući po naprijed navedenoj naredbi, 28. septembra 2017. godine, policijski službenici Policijske stanice, shodno odredbama ZKP-a, izvršili pretres apelantkinjine porodične kuće u Donjem Ruževiću, a koju koristi apelantkinja i njen sin apelant A. J. i da je pretres izvršen u vremenskom periodu od 6.30 do 7.55 časova, uz prisustvo dva punoljetna svjedoka Dragana Petkovića iz Đulića i Nusmira Omerovića iz G. Teslića, s tim da je apelant A. J., po predočavanju naredbe, odbio dobrovoljnu predaju traženih predmeta, a što je konstatovano u zapisniku o pretresu, koji je apelant A. J. potpisao i na koji nije imao primjedbi prilikom pretresa. Navodi se da je u kući pronađen precizirani mobilni telefon, koji je na potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, oduzet po izvršenom pretresu, a Osnovnom sudu je vraćena naredba s izvještajem o izvršenom pretresu, u prilogu koga su dostavljeni zapisnik o izvršenom pretresanju i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta na osnovu naredbe s oduzetim predmetom.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17 i 66/18). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12 i 91/17) koji je važio u vrijeme donošenja osporene odluke, a koji u relevantnom dijelu glasi: Pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari Član 115.
(1)Pretresanje stana i ostalih prostorija osumnjičenog, odnosno optuženog i drugih lica, kao i njihovih pokretnih stvari van stana može se preduzeti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da se kod njih nalaze učinilac, saučesnik, tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za postupak.
(2)Pretresanje pokretnih stvari u smislu odredbe stava 1. ovog člana obuhvata i pretresanje kompjuterskih sistema, uređaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka, kao i mobilnih telefonskih aparata. Lica koja se koriste ovim uređajima dužna su da omoguće pristup, predaju medij na kome su pohranjeni podaci, te pruže potrebna obavještenja za upotrebu tih uređaja. Lice koje odbije njihovu predaju može se kazniti prema odredbi člana 129. stav 5. ovog zakona.
[…] Naredba za pretresanje Član 117.
1)Sud može izdati naredbu za pretresanje pod uslovima propisanim ovim zakonom.
(2)Naredbu za pretresanje može izdati sud na prijedlog tužioca ili na prijedlog ovlašćenih službenih lica koja su dobila odobrenje od tužioca.
Forma zahtjeva za izdavanje naredbe za pretresanje Član 118.
Zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti u pisanoj ili usmenoj formi. Ako se zahtjev podnosi u pisanoj formi, mora biti sastavljen, potpisan i ovjeren na način kako je to određeno u članu 119. stav 1. ovog zakona. Zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti u skladu sa članom 120. ovog zakona.
Sadržaj zahtjeva za izdavanje naredbe za pretresanje Član 119.
(1) Zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje mora sadržavati:
a) naziv suda, kao i ime i funkciju podnosioca zahtjeva,
b) činjenice koje ukazuju na vjerovatnost da će se lica, odnosno tragovi i predmeti navedeni u članu 114. stav 1. ovog zakona naći na označenom ili opisanom mjestu ili kod određenog lica i
v) zahtjev da sud izda naredbu za pretresanje radi pronalaženja lica ili oduzimanja predmeta.
(2) U zahtjevu iz stava 1. ovog člana može se predložiti:
a) da se naredba za pretresanje izvrši u bilo koje vrijeme zato što postoji opravdan razlog da pretresanje neće moći biti izvršeno u periodu od 6.00 časova do 21.00 čas, da će se traženi predmeti skloniti ili uništiti ako se naredba ne izvrši odmah, kao i da će lice koje se traži pobjeći ili počiniti drugo krivično djelo ili da može ugroziti bezbjednost ovlašćenog službenog lica ili drugog lica ako se naredba ne izvrši odmah ili u periodu od 21.00 čas do 6.00 časova i
b) da ovlašćeno službeno lice izvrši naredbu bez prethodne predaje naredbe ako postoji osnovana sumnja da se traženi predmeti mogu lako i brzo uništiti ako se odmah ne oduzmu, da predaja naredbe može ugroziti bezbjednost ovlašćenog službenog ili drugog lica kao i da će lice koje se traži učiniti drugo krivično djelo.
Izdavanje naredbe za pretresanje Član 121.
(1)Ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan, može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretres.
[…] Sadržaj naredbe za pretresanje Član 122.
Naredba za pretresanje sadrži:
a) naziv suda koji izdaje naredbu, osim kada se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva i potpis sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu,
b) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva, to će se navesti uz naznačenje imena sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu i vremena i mjesta izdavanja,
v) svrhu pretresanja,
g) ime i funkciju ovlašćenog lica na koje se naredba odnosi,
d) opis lica koje treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja,
đ) određivanje ili opis mjesta, prostorija ili lica koja se traže, sa navođenjem adrese, vlasništva, imena ili sličnog za sigurno utvrđivanje identiteta,
e) uputstvo da se naredba treba izvršiti u vremenu između 6.00 i 21.00 ili ovlašćenje da se naredba može izvršiti u bilo koje vrijeme,
ž) ovlašćenje, kada to sud izričito odredi, izvršiocu naredbe da može ući u prostorije koje treba da se pretresu bez prethodne najave,
z) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odgađanja i
i) pouku da osumnjičeni ima pravo da obavijesti branioca i da se pretresanje može izvršiti i bez prisustva branioca ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti.
Vrijeme izvršenja naredbe za pretresanje Član 123.
(1)Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe, nakon čega se, bez odgađanja, mora vratiti sudu.
(2)Naredba za pretresanje se može izvršiti bilo kojeg dana u sedmici.
Naredba se može izvršiti samo u periodu od 6.00 časova do 21.00 čas, osim ako u naredbi nije izričito dato ovlašćenje da se može izvršiti u bilo koje doba dana ili noći, u skladu sa članom 119. stav 2. ovog zakona.
Postupak izvršenja naredbe za pretresanje Član 124.
(1)Prije početka pretresanja ovlašćeno službeno lice mora dati obavještenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje licu kod kojeg će se izvršiti pretresanje. Ako je nakon toga ovlašćenom službenom licu pristup uskraćen, može upotrijebiti silu u skladu sa zakonom.
(2)Prilikom izvršavanja naredbe za pretresanje kojim se određuje pretresanje stana i drugih prostorija, ovlašćeno službeno lice nije dužno da obavijesti bilo koga o svojoj funkciji i razlozima pretresanja, već može odmah ući u stan ili druge prostorije ako su one prazne ili ako ovlašćeno službeno lice opravdano smatra da su prazne i ako je ovlašćeno službeno lice naredbom izričito ovlašćeno da uđe bez prethodne najave.
(3)Korisnik stana i drugih prostorija pozvaće se da bude prisutan pretresanju, a ako je on odsutan – pozvaće se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili komšija. Ukoliko lice kod koga se pretresanje treba izvršiti nije prisutno, naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje, a pretresanje izvršava i bez njegovog prisustva.
(4)Pretresanju stana, ostalih prostorija ili lica prisustvuju dva punoljetna građanina kao svjedoci. Pretresanju lica prisustvuju svjedoci istog pola. Svjedoci će prije početka pretresanja biti upozoreni da paze kako se pretresanje vrši, kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore, ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan.
[…] Obaveze i ovlašćenja ovlašćenog službenog lica Član 125.
Prilikom izvršenja naredbe za pretresanje lica, ovlašćeno službeno lice mora dati obavještenje o svojoj funkciji i predati naredbu za pretresanje licu na kojem će se pretresanje izvršiti. Ovlašćeno službeno lice može upotrijebiti silu u skladu sa zakonom.
Zapisnik o pretresanju Član 126.
(1) O svakom pretresanju stana, prostorije ili lica sastaviće se zapisnik koji potpisuje lice kod kojeg se vrši pretresanje ili na kojem se vrši pretresanje i lica čije je prisustvo obavezno. Prilikom vršenja pretresanja oduzeće se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i isprave koji se oduzimaju, a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah izdati licu kojem su predmeti, odnosno isprave oduzete.
(2) Ako se pri pretresanju stana, prostorije, odnosno lica nađu predmeti koji nisu u vezi sa krivičnim djelom zbog kojeg je izdata naredba za pretresanje, ali upućuje na drugo krivično djelo, oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti, a o oduzimanju će se odmah izdati potvrda. O tome će se obavijestiti tužilac. Ti će se predmeti odmah vratiti ako tužilac ustanovi da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka, a ne postoji neki drugi zakonski osnov po kojem bi se ti predmeti mogli oduzeti.
[…] Oduzimanje predmeta na osnovu naredbe za pretresanje Član 127.
(1) Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlašćeno službeno lice će napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete predmete i naziv suda koji je izdao naredbu.
(2) Ako je predmet privremeno oduzet od određenog lica, takva potvrda mora se uručiti tom licu. Ako je predmet privremeno oduzet iz stana ili prostorije, takva potvrda mora se uručiti vlasniku, stanaru ili korisniku.
(3) Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlašćeno službeno lice mora, bez odgađanja, vratiti sudu naredbu i predati predmete i spisak oduzetih predmeta. Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje, sud će zadržati predmete pod svojim nadzorom do konačne odluke.
Naredba za oduzimanje predmeta Član 129.
(1) Predmeti koji se po Krivičnom zakonu treba da oduzmu ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se obezbijediti njihovo čuvanje.
(2) Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sudija na prijedlog tužioca ili ovlašćenog službenog lica koje je dobilo odobrenje od tužioca.
(3) Naredba za privremeno oduzimanje predmeta sadrži: naziv suda, pravni osnov za privremeno oduzimanje predmeta, naznaku predmeta za oduzimanje, ime lica od kojeg se oduzimaju predmeti, mjesto oduzimanja predmeta i rok za oduzimanje predmeta.
(4) Na osnovu izdate naredbe ovlašćeno službeno lice vrši oduzimanje predmeta.
(5) Ko drži takve predmete, dužan je da ih preda po naredbi suda. Lice koje odbije da ih preda, može se kazniti do 50.000 KM, a u slučaju daljeg odbijanja – može se zatvoriti. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka, a najduže 90 dana. Na isti način postupiće se prema službenom ili odgovornom licu u državnom organu ili pravnom licu.
(6) Odredbe stava 5. ovog člana odnose se i na podatke pohranjene u kompjuteru ili sličnim uređajima za automatsku obradu podataka. Pri njihovom pribavljanju posebno će se brinuti o propisima koji se odnose na čuvanje tajnosti određenih podataka.
(7) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je naređen zatvor odlučuje vijeće iz člana 24. stav 5. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(8) Pri oduzimanju predmeta naznačiće se gdje su pronađeni i opisaće se, a po potrebi i na drugi način obezbijediće utvrđivanje njihove istovjetnosti. Za oduzete predmete izdaće se potvrda.
(9) Mjere iz stava 5. ovog člana ne mogu se primijeniti prema osumnjičenom, odnosno optuženom niti licima koja su oslobođena dužnosti svjedočenja.
Vraćanje privremeno oduzetih predmeta Član 139.
(1) Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti vratiće se vlasniku, odnosno držaocu, kada tokom postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu sa članom 129. ovog zakona, a ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje iz člana 385. ovog zakona.
(2) O zahtjevu za vraćanje privremeno oduzetih predmeta sud je dužan da odluči nakon izjašnjenja tužioca, i to u roku od najduže sedam dana.
Oduzimanje predmeta Član 385.
(1) Predmeti koji se po Krivičnom zakoniku moraju oduzeti, oduzeće se i kada se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženi proglašava krivim, ako to zahtijevaju interesi opšte bezbjednosti ili razlozi morala, o čemu se donosi posebno rješenje.
(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana donosi sud u trenutku kada je postupak završen, odnosno kada je obustavljen.
(3) Rješenje o oduzimanju predmeta iz stava 1. ovog člana donosi sud i kada je u presudi kojom je optuženi proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka.
(4) Ovjereni prepis odluke o oduzimanju predmeta dostaviće se vlasniku predmeta, ako je vlasnik poznat.
(5) Protiv odluke iz st. 2. i 3. ovog člana vlasnik predmeta ima pravo na žalbu zbog nepostojanja zakonskog osnova za oduzimanje predmeta.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost u odnosu na pravo na pravično suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek
17. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelanti, u suštini, smatraju da im je zbog donošenja naredbe za pretres i samog pretresa predmetne kuće povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Dalje, Ustavni sud zapaža da apelanti ukazuju na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, ali da nisu eksplicitno naveli u vezi s kojim pravima smatraju da postoji kršenje ovog prava. Međutim, iz apelacije se može zaključiti da se navodi o kršenju ovog prava dovode u vezu s pravom na pravično suđenje.
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u ovom dijelu, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
19. Član 18 stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
20. U vezi s ovim apelacionim navodima, Ustavni sud podsjeća na to da član 6 Evropske konvencije garantuje pravičan postupak prilikom „utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe“ protiv nekog lica. S obzirom na to da iz činjenice konkretnog predmeta proizlazi da se u konkretnom slučaju apelanti žale na pretres i na naredbu kojom je naređen pretres njihovog doma, a koji je sproveden na osnovu naredbe za pretres koju je izdao nadležni sud, očigledno je da u toj situaciji nije bilo utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve optužbe u smislu člana 6 Evropske konvencije (mutatis mutandis, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2120/09 od 26. maja 2012. godine, tačka 24 i AP 3376/07 od 28. aprila 2010. godine, tačka 23, dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Dopustivost u odnosu na ostala prava
21. U konkretnom slučaju apelanti, u suštini, smatraju da im je pretresom predmetne kuće koja je, kako navode, u svojini apelanta I. C., a koju koriste svi apelanti (kao članovi porodice), povrijeđeno pravo na život iz člana II/3a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2 Evropske konvencije, zabrana podvrgavanja mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kažnjavanju iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
22. Ustavni sud ukazuje na član 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, prema kojem Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da predmetna apelacija u ovom dijelu ukazuje na potencijalno ozbiljna kršenja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, apelacija je, prema praksi Ustavnog suda, dopustiva u smislu člana 18 stav 2 (op. cit., AP 2120/09, tačka 27 i AP 3376/07 tačka 29).
23. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija u ovom dijelu nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelanti smatraju da su im pretresom predmetne kuće, izvršenim na osnovu osporene naredbe Osnovnog suda, povrijeđena prava iz člana II/3a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2 Evropske konvencije, člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije i člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života i doma
26. Član II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
3. Katalog prava Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[…]
f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku.
27. Član 8 Evropske konvencije glasi:
1. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
2. Javne vlasti se ne smiju miješati u ostvarivanje ovog prava osim ako to nije u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom društvu u interesima nacionalne bezbjednosti, javne bezbjednosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprečavanja nereda ili kriminala, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
28. Ustavni sud naglašava da je osnovna svrha člana 8 Evropske konvencije zaštita pojedinaca od arbitrarnih miješanja vlasti u njihova prava garantovana članom 8 Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava; u daljnjem tekstu: Evropski sud, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, broj 297-C, stav 31). Član 8 Evropske konvencije štiti pravo pojedinca na poštovanje njegovog doma i predviđa da se javna vlast neće miješati u vršenje ovog prava, osim u slučajevima iz stava 2 tog člana.
29. Pri određivanju da li se u konkretnom slučaju radi o povredi člana 8 Evropske konvencije, prvenstveno se mora utvrditi da li sporna kuća predstavlja „dom“ apelanata u smislu značenja stava 1 člana 8 Evropske konvencije i da li pretres te kuće predstavlja „miješanje“ javnih vlasti u poštovanje „doma“ apelanata i njihov privatni i porodični život. Drugo, da bi „miješanje“ bilo opravdano ono mora biti „u skladu sa zakonom“. Ovaj uslov zakonitosti se, u skladu sa značenjem termina Evropske konvencije, sastoji iz više elemenata: (a) miješanje mora biti zasnovano na domaćem ili međunarodnom zakonu; (b) zakon o kojem je riječ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koje se mogu primijeniti na dati predmet i (c) zakon mora biti formulisan sa odgovarajućom tačnošću i jasnoćom da bi se pojedincu dopustilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi Evropski sud za ljudska prava, Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. aprila 1979. godine, serija A, broj 30, stav 49).
30. U slučaju da se ispostavi da je to „miješanje“ u skladu sa zakonom ono i tada može predstavljati povredu člana 8 Evropske konvencije ako se smatra da ono nije „neophodno“ da bi se postigao jedan od zakonitih ciljeva iz stava 2 člana 8 Evropske konvencije. Neophodno u ovom kontekstu znači da „miješanje“ odgovara „pritiscima društvenih potreba“ i da postoji razumna relacija proporcionalnosti između miješanja i zakonitog cilja kojem se teži (vidi Evropski sud za ljudska prava, Niemietz protiv Njemačke, presuda od 16. decembra 1992. godine, serija A, broj 251).
31. Ustavni sud zapaža da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da kuća koja je bila predmet pretresa predstavlja „dom“ apelanata u smislu člana 8 Evropske konvencije budući da iz apelacionih navoda i dostavljene dokumentacije proizlazi da svi apelanti stanuju u toj kući (kao članovi porodičnog domaćinstva).
32. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, pretresanjem stana uvijek se krši i nečija privatnost, odnosno kršenje prava na poštovanje doma uključuje i miješanje u nečiji privatni život (vidi Evropski sud za ljudska prava, Niemietz protiv Njemačke, presuda od 16. decembra 1992. godine, serija A, broj 251-B, str. 33). U konkretnom slučaju, pretres doma apelanata, koji su, kako proizlazi iz dostavljene dokumentacije, izvršila ovlašćena lica Policijske stanice predstavlja miješanje javnih vlasti u pravo apelanata na dom, privatni i porodični život.
33. U vezi s tim, potrebno je odgovoriti na pitanje da li je ovo miješanje bilo zakonito u skladu sa članom 8 stav 2 Evropske konvencije. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, izraz „u skladu sa zakonom“, u smislu člana 8 stav 2 Evropske konvencije, u kontekstu pretresa doma, upućuje na domaći zakon i sadrži obavezu poštovanja materijalnih i proceduralnih pravila sadržanih u njemu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Elci i drugi protiv Turske, aplikacija br. 23145/93 i 25091/94 od 13. novembra 2003. godine). Propust nacionalnih vlasti da ispoštuju pravila domaćeg zakonodavstva kojim je regulisan postupak preduzimanja radnje pretresanja dovešće do nezakonitosti takve radnje u smislu člana 8 Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Panteleyenko protiv Ukrajine, aplikacija broj 11901/02 od 29. jula 2006. godine, st. 50–53).
34. U vezi s tim, imajući u vidu sadržaj odredbi člana 115 ZKP-a, Ustavni sud zapaža da odredbe navedenog člana propisuju pretresanje stana, ostalih prostorija osumnjičenog, odnosno optuženog i drugih lica, kao i njihovih pokretnih stvari, kao radnju dokazivanja koja se preduzima samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da će se prilikom pretresanja pronaći učinilac krivičnog djela ili njegov saučesnik ili da će se otkriti tragovi krivičnog djela i pronaći predmeti važni za krivični postupak. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da da bi naredba za pretres bila izdata uslov je da postoji vjerovatnost da je počinjeno krivično djelo, te sumnja zasnovana na određenim dokazima ili saznanjima koji upućuju na zaključak da će pretresanje dati određene rezultate bilo u pogledu izvršioca i saučesnika bilo u pogledu dokaza (tragova i predmeta) potrebnih za krivični postupak. Zatim, Ustavni sud zapaža da je članom 117 ZKP-a propisano da naredbu za pretresanje, pod uslovima propisanim tim zakonom, može izdati sud na prijedlog tužioca ili ovlašćenih službenih lica koja su dobila odobrenje od tužioca. Ustavni sud, takođe, ukazuje da su čl. 118 i 119 ZKP-a propisani forma i elementi koje pismeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretres mora da sadrži. Ustavni sud zapaža da prema odredbi člana 121 ZPP, ako sudija za prethodni postupak zaključi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretres opravdan, može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretres. Sadržaj te naredbe je propisan članom 122 ZKP-a, dok su vrijeme kada se može izvršiti naredba za pretres, postupak izvršenja naredbe za pretres, obaveze i ovlašćenja ovlašćenog službenog lica prilikom izvršenja naredbe za pretres, obaveza sastavljanja zapisnika s propisanim sadržajem o obavljenom pretresu, te privremeno oduzimanje predmeta prema naredbi za pretres regulisani odredbama čl. 123, 124, 125, 126 i 127 ZKP-a.
35. Dovodeći naprijed navedeno u vezu s činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je Policijska stanica podnijela zahtjev za izdavanje naredbe za pretres predmetne kuće i drugih prostorija i pomoćnih objekata koji se nalaze u sklopu kuće i domaćinstva koju koristi apelant A. J. s ciljem pronalaska predmeta koji potiču iz krivičnog djela teške krađe iz člana 226 stav 1 KZRS na štetu Bože Tešića, što je sve detaljno obrazloženo i u odgovoru na apelaciju koji je dostavila Policijska stanica. Pri tome, Ustavni sud zapaža da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je Policijska stanica za podnošenje navedenog zahtjeva imala odobrenje Okružnog tužilaštva, u smislu odredbe člana 117 stav 2 ZKP-a, i to od postupajuće tužiteljice Marijane Lazić-Miladinović, kako je to navedeno u odgovoru na apelaciju koji je dostavila Policijska stanica. Ustavni sud dalje zapaža da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je sudija za prethodni postupak ocijenio da postoji osnovana sumnja da se u predmetnoj kući koju koristi apelant A. J. i drugim prostorijama i pomoćnim objektima koji se nalaze u sklopu te kuće mogu naći predmeti koji potiču iz tog krivičnog djela, koji su u naredbi pobrojani i određeni, kao i predmeti za koje postoje osnovi sumnje da su korišćeni prilikom izvršenja ili potiču iz nekog drugog krivičnog djela. Dakle, imajući u vidu navedeno, kao i dostavljenu dokumentaciju, Ustavni sud zapaža da je u vrijeme izdavanja naredbe postojala vjerovatnost da je krivično djelo učinjeno, kao i dovoljno sumnje da se u predmetnoj kući i drugim prostorijama i pomoćnim objektima koji se nalaze u sklopu kuće i domaćinstva koju koristi apelant A. J. mogu naći predmeti izvršenja krivičnog djela. Zatim, Ustavni sud zapaža da iz dostavljene naredbe za pretres proizlazi da je sadržaj te naredbe u skladu s odredbama člana 122 ZKP-a. Ustavni sud, dalje, zapaža da iz odgovora na apelaciju, koji je dostavila Policijska stanica, proizlazi da je predmetna naredba za pretres izvršena u vrijeme propisano članom 123 ZKP-a, prema postupku izvršenja naredbe za pretres propisanom čl. 124 i 125 ZKP-a, kojom prilikom je sastavljen zapisnik s propisanim sadržajem o obavljenom pretresu u skladu s odredbama člana 126 ZKP-a i oduzet precizirani predmet (mobilni telefon), na osnovu naredbe za pretres u skladu s odredbom člana 127 ZKP-a, a da apelanti, izuzev paušalnih navoda, nisu dokazali da u konkretnom slučaju nije postupljeno u skladu s tim odredbama ZKP-a. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je miješanje u pravo apelanata na dom i privatni i porodični život izvršeno na osnovu „zakona“ koji pri tome nesumnjivo ispunjava standarde Evropske konvencije u pogledu jasnoće i transparentnosti.
36. S obzirom na to da je miješanje u pravo apelanata na dom „zakonito“ u smislu standarda Evropske konvencije, Ustavni sud kao sljedeće treba ispitati da li je miješanje u pravo apelanata na dom i privatni i porodični život neophodna mjera u demokratskom društvu, što implicira potrebu da se utvrdi postojanje ravnoteže između prava pojedinca i javnog interesa primjenom principa proporcionalnosti. U vezi s tim, Ustavni sud iz činjenica predmeta zaključuje da je pretresanje i oduzimanje predmeta izvršeno radi prikupljanja dokaza o počinjenom krivičnom djelu, što znači da je ono izvršeno u svrhu legitimnog cilja u javnom interesu. Ustavni sud, takođe, smatra da je miješanje proporcionalno legitimnom cilju koji se samom radnjom pretresanja želio postići u smislu obezbjeđenja dokaza neophodnih za preduzimanje radnji vezanih za gonjenje počinilaca krivičnog djela teške krađe iz člana 226 stav 1 KZRS, za koje je zapriječena kazna zatvora od jedne do osam godina zatvora, u okolnostima konkretnog slučaja u kojima je apelant A. J. lice koje se prema operativnim saznanjima u vrijeme donošenja naredbe za pretres dovodilo u vezu s izvršenjem tog i drugih krivičnih dijela, a koje je odbilo dobrovoljnu predaju predmeta (kako to proizlazi iz odgovora na apelaciju koji je dostavila Policijska stanica), odnosno da je javni interes u konkretnom slučaju pretezao nad interesom apelanata da se država uzdrži od miješanja u njihova prava garantovana članom II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije.
37. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na poštovanje doma i privatnog i porodičnog života iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije.
Zabrana podvrgavanja mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kažnjavanju
38. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelanti ukazuju da je izvršenim pretresom u konkretnom slučaju prekršena zabrana podvrgavanja mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kažnjavanju iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije. Ustavni sud zapaža da su navodi apelanata u vezi s kršenjem ovog prava, u suštini, isti kao i navodi o povredi prava dom i na privatni i porodični život. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da apelanti, osim svojih tvrdnji o duševnom uznemiravanju apelanta I. C., nisu dostavili dokaze da je postupanje policijskih organa imalo minimalni nivo okrutnosti da bi pokrenulo pitanje kršenja člana 3 Evropske konvencije, odnosno člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine. Uzimajući u obzir zaključak Ustavnog suda iz prethodnih tačaka ove odluke o navodima o povredi prava na dom i privatni i porodični život, te imajući u vidu da apelanti nisu dostavili relevantne dokaze o kršenju prava iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije prilikom predmetnog pretresa, niti takvo što proizlazi iz dostavljene dokumentacije, Ustavni sud smatra da su neosnovani i navodi apelanata o povredi člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije u konkretnom slučaju.
Pravo na imovinu
39. Apelanti smatraju da je izvršenim pretresom i činjenicom da im nije vraćen predmet oduzet od apelanta A. J. na osnovu predmetne naredbe za pretres (mobilni telefon) povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s izvršenim pretresom, Ustavni sud zapaža da apelanti iznose iste navode, kao u vezi s pravom na dom i privatni i porodični život, koji su već detaljno razmotreni i za koje je utvrđeno da su neosnovani. Osim toga, u vezi s apelacionim navodima kojima se ukazuje da nije vraćen predmet oduzet na osnovu naredbe, Ustavni sud zapaža da iz činjenica konkretnog predmeta nesumnjivo proizlazi da je nakon izvršenog pretresa apelantu A. J. oduzet precizirani mobilni telefon, o čemu je ovlašćeno službeno lice sačinilo i potpisalo potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta u skladu sa članom 127 stav 1 ZKP-a. Ustavni sud, dalje, primjećuje da u dostavljenoj dokumentaciji nema podataka o tome da li je nakon toga precizirani predmet vraćen ovom apelantu. Međutim, Ustavni sud ukazuje da je apelant A. J., kako to proizlazi iz odredbe člana 139 ZKP-a, imao mogućnost da podnese zahtjev za vraćanje tog predmeta ukoliko je smatrao da su ispunjeni uslovi za njegovo vraćanje predviđeni ZKP-om ( za koje apelanti smatraju da su ispunjeni, kako to proizlazi iz apelacionih navoda). U tom kontekstu, Ustavni sud zapaža da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da je bilo ko od apelanata podnio takav zahtjev. Shodno tome, ovim navodima se u datim okolnostima Ustavni sud neće baviti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani navodi apelanata u pogledu povrede prava iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i prava iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Ostali navodi
40. U vezi s navodima apelanata da im je u konkretnom slučaju povrijeđeno i pravo na život iz člana II/3a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2 Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da se garancije tog prava ni u kojem slučaju ne mogu dovesti u kontekst s predmetnim postupkom, zbog čega Ustavni sud ove navode apelanata neće razmatrati. VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na poštovanje doma i privatnog i porodičnog života iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije u situaciji kada je miješanje javnih vlasti u ta prava apelanata izvršenim pretresom predmetne kuće, na osnovu sudske naredbe koja je donesena na prijedlog Policijske stanice uz saglasnost okružnog tužioca, zasnovano na zakonu i neophodno u demokratskom društvu u svrhu postizanja zakonitog cilja, a to je prikupljanje dokaza neophodnih za preduzimanje radnji neophodnih za gonjenje počinilaca krivičnog djela teške krađe iz člana 226 stav 1 KZRS, pri čemu nije narušen ni princip proporcionalnosti između prava apelanata i zakonitog cilja kojem se teži.
42. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja zabrane podvrgavanja mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kažnjavanju iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije kada apelanti kršenje tog prava vezuju za navode o povredi prava na poštovanje doma i privatnog i porodičnog života, za koja je Ustavni sud zaključio da su neosnovani, a apelanti nisu dostavili relevantne dokaze o kršenju člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije prilikom predmetnog pretresa, niti takvo što proizlazi iz dostavljene dokumentacije.
43. Ustavni sud zaključuje da izvršenim pretresom predmetne kuće nije povrijeđeno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelanti kršenje tog prava vezuju za navode o povredi prava na dom i na privatni i porodični život, za koje je Ustavni sud zaključio da su neosnovani.
44. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka h) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević