Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2473/19 (D. L., R. M. i R. S.)
Odluka donesena 15. 10. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2473/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 10. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. listopada 2019. godine, u predmetu broj AP-2473/19, rješavajući apelacije koje su podnijeli Dane Latić i drugi, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Dane Latić protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 87 0 Rs 025271 19 Rsž od 28. ožujka 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Tesliću broj 025271 18 Rs od 8. studenog 2018. godine;
Radoslavka Milošević protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 053885 19 Rsž od 17. travnja 2019. godine;
Radislav Stojanović protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 Rs 028895 18 Rsž od 15. travnja 2019. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2473/19
1. Dane Latić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Dragan Tolimir odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 10. lipnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 Rs 025271 19 Rsž od 28. ožujka 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Tesliću broj 025271 18 Rs od 8. studenog 2018. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev, kojim je traženo da se ponište kao nezakoniti akti tužene (JU Osnovna škola "Stevan Dušanić” Pribinić- Teslić), te da se naloži tuženoj da provede postupak proglašenja tehnološkog viška za predmete tehničko obrazovanje i informatika, kao i da nakon provedenog postupka proglašenja tehnološkog viška za navedene predmete s apelantom zaključi novi aneks ugovora o radu i donese nova rješenja o tjednom fondu sati apelanta za predmete tehničko obrazovanje i informatika.
3. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da iz nesporno utvrđenog činjeničnog stanja pred prvostupanjski sudom proizilazi da je apelant kod tužene imao pravni osnov za obavljanje poslova nastavnika predmeta povijesti i zemljopisa, a u vezi tih predmeta je apelant proglašen tehnološkim viškom zbog smanjenog broja odjeljenja. Dalje je naveo da za predmete tehničkog obrazovanja i informatike apelant nije imao ni rješenje ni ugovor o radu za razliku od nastavnika tužene S.R. i D.Š., kao i da se apelant nikad nije obratio tuženoj da mu se zamjeni ugovor o radu u pravcu zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme za nastavnika tehničkog obrazovanja i informatike. Pri tome, je naveo da je tužena dostavila apelantu u skladu sa članom 170. Zakona o radu, ponudu za Aneks ugovora o radu, da normu iz tih predmeta nadomjesti u drugim školama, koju ponudu apelant nije prihvatio. Kako je apelant odbio ponudu da normu iz predmeta povijesti i zemljopisa nadomjesti u drugim školama, Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužena dokazala da je pobijane odluke donijela u skladu s materijalnim pravom. Konačno, u pogledu apelantovog zahtjeva da se izvrši bodovanje nastavnika tehničkog obrazovanja i informatike na komisiji za tehnološki višak, Okružni sud je ukazao da se apelant nije javio na konkurs raspisan za nastavnika za tehničko obrazovanje i informatiku (a u vezi kojeg je tužena donijela Odluku o izboru kandidata S.R.), kao i to da je D.Š. sa tuženom zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a aneksom ugovora raspoređen je na radno mjesto nastavnika matematike i informatike, te su na taj način raspoređeni na poslove za koje i imaju rješenje na neodređeno vrijeme, pa ne mogu biti u usporedbi s apelantom.
2. AP-2782/19
4. Radoslavka Milošević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gacka, koju zastupa Nebojša Rudan odvjetnik iz Trebinja, podnijela je 5. srpnja 2019 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 Rs 053885 19 Rsž od 17. travnja 2019. godine.
5. Osporenom odlukom Okružnog suda uvažena je žalba tuženog (MH „Elektroprivreda RS", Matično poduzeće a.d. Trebinje-ZDP „Rudnik i termoelektrana Gacko" a.d. Gacko) i preinačena prvostupanjska presuda, na način da je odbijen tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se poništi kao nezakonita Odluka tuženog o rasporedu radnika na radna mjesta (u daljnjem tekstu: Odluka) i da kao takva ne proizvede nikakve pravne učinke, radi čega se ima smatrati da je apelantica i nakon donošenja Odluke radnik tuženog na radnom mjestu „Rukovoditelj Službe zaštite od požara”, u organizacijskoj cjelini Sektor-zaštita kod tuženoga. Dalje je tražila da se utvrdi da je ništav i da ne proizvodi pravne učinke novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između tuženog i apelantice, radi čega se ima smatrati da je na snazi raniji Ugovor o radu na neodređeno vrijeme prema kojem je apelantica radnik tuženog na radnom mjestu „Rukovoditelj Službe zaštite od požara" sa svim pravima i obavezama koje su za navedeno radno mjesto navedene u ranijem Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, kao i da se apelantici omogući obavljanje poslova i radnih zadataka na radnom mjestu „Rukovodilac Službe zaštite od požara" u organizacionoj cjelini Sektor zaštita u sastavu tuženog poduzeća.
6. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da poslodavac, u smislu odredaba čl. 170. st.
1. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR), može radniku ponuditi izmjenu sadržaja ugovora o radu (Aneks ugovora, što u ovom slučaju jeste novi Ugovor o radu) i to radi rasporeda na drugo radno mjesto ili premještaja u drugo mjesto rada, kod istog poslodavca u skladu sa čl. 172. ZOR-a. U ponudi za zaključenje Ugovora o radu, na radno mjesto „rukovodeći inženjer zaštite od požara", ispoštovan je osnovni uvjet predviđen čl. 171. st. 1. ZOR, što znači da odgovara apelantičinoj stručnoj spremi i apelantičinom radnom iskustvu, a ponudom je ostavljen rok od osam dana da se apelantica izjasni o ponudi i dana uredna pravna pouka o posljedicama koje mogu nastati odbijanjem ponude, u vidu otkaza ugovora o radu. Pri tome, naveo je da iz sadržaja ponude za izmjenu ugovornih uvjeta rada i zaključenja Ugovora o radu na spornom radnom mjestu, proizilazi da je tuženi na potpun i jasan način dao razloge zbog kojih se apelantici nudi premještaj na drugo radno mjesto, a to je potreba procesa rada i organizacije rada, a u vezi sa Odlukom poduzeća. Nadalje, Okružni sud je naveo da je neodrživ stav prvostupanjskog suda da je ništav i da ne proizvodi pravne učinke novi Ugovor o radu koju je ništavost prvostupanjski sud utvrdio u smislu odredaba čl. 103. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Naime, prava iz radnih odnosa radnika regulirana su po osnovu ZOR-a, a ne po osnovu ZOO-a, pa Ugovor o radu predstavlja sui generis ugovor radnog zakonodavstva i on se ne može podvesti pod norme obligacionog prava.
3. AP-2898/19
7. Radislav Stojanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, kojeg zastupa Goran Bubić odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 15. srpnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 Rs 028895 18 Rsž od 15. travnja 2019. godine.
8. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se poništi rješenje o otkazu ugovora o radu, te da se tuženom (ZP „Elektrokrajina“ a.d.. Banja Luka ) naloži da apelanta vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljao prije otkaza ugovora o radu ili na druge poslove koji odgovaraju njegovim stručnim i radnim sposobnostima, te mu isplati naknadu na ime izgubljenih plaća sa zakonskim zateznim kamatama i zakonskim zateznim kamatama u apsolutnom iznosu, kao i da mu plati doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje, te da mu nadoknadi troškove parničnog posutpka. Osim toga, odbijen je tužbeni zahtjev za plaćanje doprinosa osiguranja do vraćanja apelanta na rad.
9. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da je pogrešno prvostupanjski sud cijenio da je apelant osporio pismene izjave radnika M.C. i Z.Đ., te je pogrešno zaključio da ih je tuženi morao saslušati kao svjedoke da bi se njihove izjave prihvatile kao pouzdan dokaz o činjenicama koje predstavljaju osnov za otkaz ugovora o radu, kao i da se apelantu morala pružiti mogućnost da ih ispituje kao svjedoke u parničnom postupku. Naime, Okružni sud je istakao da izjave izjave M.C. i Z.Đ., nisu iskazi svjedoka i ne predstavljaju zapisnike o saslušanju svjedoka, nego se radi o pismenim izjavama osoba koje su neposrednom kontrolom mjernog mjesta u domaćinstvu potrošača H.C., otkrile činjenice koje su bile osnov otkaza, a koji su u tim izjavama opisali sve okolnosti pod kojim je kontrola izvršena. S tim u vezi, je naveo da zakonom nije propisano ograničenje dokaznih sredstava pa su se navedene pismene izjave trebale cijeniti u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Pri tome je apelant u u smislu člana 123. ZPP, imao mogućnost i priliku na pripremnom ročištu predložiti saslušanje M.C. i Z.Đ. u svojstvu svjedoka i ispitati ih o sadržaju izjava, međutim, to nije učinio. Čitanjem pismenih izjava u vezi sa proširenom energetskom karticom za potrošača, te čitanjem zapisnika o kontroli mjernog mjesta (koji nisu u međusobnoj suprotnosti) Okružni sud je naveo da je tuženi dokazao postojanje razloga za otkaz ugovora o radu. Također, Okružni sud je naveo da je neosnovan apelantov prigovor zastarjelosti za izricanje mjere otkaza ugovora o radu u odnosu na trenutak zamjene brojila, iz razloga što je povreda radne dužnosti, otkrivena tek kontrolom mjernog mjesta. Dakle, povreda radne dužnosti je trajala sve to vrijeme, a apelant je kao jedni radnik tuženog očitavao potrošnju spornog mjernog mjesta i nije prijavio promjenu brojila pa je time kroz čitav period uspješno prikrivao neovlaštenu zamjenu brojila i neovlaštenu potrošnju električne energije. Spajanje predmeta
10. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2473/19.
11. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
12. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnim apelacijama, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
16. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
17. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević