Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3234/19 (M. T.)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3234/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3234/19, rješavajući apelaciju Milutina Tovilovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milutina Tovilovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 72 0 Rs 044070 19 Rev od 29. maja 2019. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci broj 72 0 Rs 044070 18 Rsž 2 od 15. novembra 2018.
godine i presude Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 Rs 044070 17 Rs 2 od 22. juna 2018. godine , zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milutin Tovilović iz Srpca (u daljnjem tekstu: apelant) , kojeg zastupa Dragan Tolimir advokat iz Banja Luke, podnio je 9. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 72 0 Rs 044070 19 Rev od 29. maja 2019. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 72 0 Rs 044070 18 Rsž 2 od 15. novembra 2018. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 Rs 044070 17 Rs 2 od 22. juna 2018. godine
2. Presudom Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 Rs 044070 17 Rs 2 od 22. juna 2018. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelanta te su poništene kao nezakonite odluke tuženog Javnog preduzeća Šumarstvo „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac ŠG „Gradiška“ Gradiška. Slijedom toga obavezan je tuženi da apelanta vrati na rad i rasporedi na ranije ili drugo odgovarajuće mjesto i da mu isplati naknade plate za određeni period u ukupnom iznosu od 17.566,55 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu isplati regres u ukupnom iznosu od 2.369,00 KM. Tuženi je istom presudom obavezan da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 2.880,00 KM, dok je zahtjev za naknadu troškova postupka, preko dosuđenog iznosa odbijen. Presudom Okružnog suda u Banja Luci broj 72 0 Rs 044070 18 Rsž 2 od 15. novembra 2018. godine, žalba tuženog je usvojena, prvostepena presuda preinačena i tužbeni zahtjev apelanta odbijen kao u izreci pobijane presude.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanta je odbačena kao nedozvoljena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP) propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Drugostepenom presudom, koja se pobija revizijom, žalba apelanta je odbijena i potvrđena je prvostepena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje pobijanih rješenja tuženog, radno pravnu reintegraciju i za isplatu nakande plate za sporni period i regresa u gore navedenim iznosima, sa zakonskom zateznom kamatom (čiji iznosi u smislu odredbe člana 316. stav 3. ZPP, nisu od značaja za ocjenu dozvoljenosti revizije), pa ni ti iznosi ne prelaze 30.000,00 KM. Kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude, kako je naprijed navedeno ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, saglasno odredbi člana 237. stav 2. ZPP, revizija nije dozvoljena.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Banja Luci broj 72 0 Rs 044070 18 Rsž 2 od 15. novembra 2018. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 72 0 Rs 044070 19 Rev od 29. maja 2019. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 72 0 Rs 044070 18 Rsž 2 od 15. novembra 2018. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 72 0 Rs 044070 19 Rev od 29. maja 2019. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 72 0 Rs 044070 18 Rsž 2 od 15. novembra 2018. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o njegovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. avgusta 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda u Banja Luci broj 72 0 Rs 044070 18 Rsž 2 od 15. novembra 2018. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević