Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3158/19 (M.S.)

Odluka donesena 15. 10. 2019.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3158/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-3158/19, rješavajući apelaciju M.S, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. l) i m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio M.S.

protiv Rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 I 049147 13 I od 5. juna 2019. godine zato što je preuranjena.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio M.S.

protiv Rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 I 049147 13 I od 15. februara 2019. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. M.S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 2. augusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 17 0 I 049147 13 I od 5. juna 2019. godine i 15. februara 2019. godine. Apelant je 10. septembra 2019. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio proces iseljenja do donošenja odluke o apelaciji.

2. Apelant je sa Raiffeisen bank d.d. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: povjerilac ili tražilac izvršenja) 1. augusta 2006. godine zaključio ugovor o kreditu na iznos od 450.000,00 KM, koji je osiguran ugovorom o oročenom deviznom depozitu u iznosu od 49.925,00 EUR-a. Osim toga, u cilju osiguranja navedenog potraživanja, ugovorom [od 23. augusta 2006. godine] je, u korist povjerioca, zasnovano založno pravo na nekretninama u vlasništvu apelanta i njegove bivše supruge B.S. koje u naravi predstavljaju porodičnu stambenu zgradu i imovinu poslovnog kompleksa „Magis“ Bihać (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine).

3. Obzirom da apelant nije u cijelosti vratio iznos koji je primio po osnovu odobrenog kredita, povjerilac je, na osnovu izvršne isprave, podnio prijedlog za izvršenje radi namirenja ostatka duga u iznosu od 364.191,83 KM. Rješenjem o izvršenju broj 17 0 I 049147 13 I od 22. aprila 2013. godine Općinski sud je odredio izvršenje prema prijedlogu tražioca izvršenja, koje će se provesti popisom, procjenom i prodajom predmetnih nekretnina.

4. Rješenjem Općinskog suda o dosudi od 15. februara 2019. godine nekretnina precizirana u rješenju - poslovni kompleks „Magis“ Bihać, koja je bila u suvlasništvu apelanta i njegove bivše supruge B.S, dosuđena je kupcu „GTO“ d.o.o. Bihać (prodata za 170.000,00 KM), te naloženo Zemljišno knjižnom uredu Općinskog suda da izvrši upis promjene prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist kupca. Apelant nije podnio žalbu protiv navedenog rješenja.

5. U pogledu druge nekretnine, Općinski sud je donio rješenje o dosudi od 5. juna 2019. godine kojim je nekretnina precizirana u rješenju - porodična stambena zgrada, koja je bila u suvlasništvu apelanta i njegove bivše supruge B.S, dosuđena kupcu R.H. (prodata za 100.100,00 KM), te naloženo Zemljišno knjižnom uredu Općinskog suda da izvrši upis promjene prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist kupca.

6. Rješenjem Općinskog suda od 15. jula 2019. godine dozvoljena je uknjižba prava vlasništva u korist R.H. na predmetnim nekretninama (porodičnoj stambenoj zgradi), te je uknjižba izvršena na osnovu pravomoćnog rješenja Općinskog suda od 5. juna 2019. godine.

7. Rješenjem Kantonalnog suda od 31. jula 2019.godine odbijena je apelantova žalba kao neosnovana i prvostepeno rješenje od 15. jula 2019. godine potvrđeno. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je zemljišno knjižni ured na prijedlog Općinskog suda dozvolio upis u zemljišnu knjigu na osnovu pravomoćnog rješenja od 5. juna 2019. godine. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je zemljišno-knjižni referent postupio u smislu člana 42. Zakona o zemljišnim knjigama i izveo valjan zaključak da su uz zahtjev dostavljeni potrebni dokumenti doneseni u propisanoj formi (rješenje suda o dosudi nekretnine), da je isprava na kojoj se temelji zahtjev identična sa stanjem u zemljišnoj knjizi i da je odobrenje upisanog lica zamijenjeno sudskom odlukom. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je osporeno rješenje, na osnovu kojeg je izvršena promjena vlasnika u zemljišnoj knjizi, snabdjeveno klauzulom pravosnažnosti (18. juna 2019. godine), te da zemljišno knjižni referent ne može u postupku upisa u zemljišnu knjigu ispitivati klauzulu pravosnažnosti isprave na osnovu koje se zahtjeva upis, jer bi to značilo ispitivati zakonitost u izvršnom postupku donesene odluke. Također, Kantonalni sud je naveo da zemljišno knjižni referent u postupku promjene stanja u zemljišnoj knjizi koje provodi na osnovu rješenja o dosudi, što je u konkretnom predmetu slučaj, ne može cijeniti da li je rješenje o dosudi dostavljeno upisanom licu ili ne, ne može ispitivati zakonitost postupanja suda u izvršnom postupku, ne može cijeniti valjanost ugovora o kreditu i ugovora o hipoteci, zbog čega je ocijenio da su svi žalbeni prigovori iznijeti u tom pravcu neosnovani, odnosno ne mogu uticati na zakonitost pobijanog rješenja.

8. Općinski sud je donio zaključak od 19. augusta 2019. godine kojim je odredio da će se, radi provođenja radnje izvršenja – ispražnjenjem i predajom kupcu u posjed predmetne nekretnine (porodične stambene zgrade), ročište održati na licu mjesta 24. septembra 2019. godine.

9. Protiv osporenog rješenja Općinskog suda od 5. juna 2019. godine, apelant je 30. augusta 2019. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu, navodeći, između ostalog, da mu rješenje Općinskog suda od 5. juna 2019. godine nije dostavljeno. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku. Apelant je istoga dana (30. augusta 2019. godine) Općinskom sudu podnio i prijedlog za ukidanje klauzule pravosnažnosti rješenja od 5. juna 2019. godine i zahtjev za zabilježbu prijedloga izvršenika za ukidanje klauzule pravosnažnosti rješenja od 5. juna 2019. godine. Apelacioni navodi

10. Apelant tvrdi da su mu osporenim odlukama prekršena prava iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenim činjenicama i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. U suštini apelant problematizira provedeno vještačenje (prilikom procjene predmetnih nekretnina), zatim navodi da se nepokretnost može prodati bez ograničenja najniže cijene isključivo uz prethodno pribavljenu saglasnost Porezne uprave FBiH. Ističe da je predmetnim odlukama povrijeđeno i njegovo pravo na dom, jer je nesporno da predmetna nepokretnost predstavlja apelantov dom u kojem živi sa svojom suprugom i troje maloljetne djece, te da je osporenim odlukama doveden u stanje osiromašenog lica i to preko svake mjere, da je ostao bez cjelokupne svoje imovine i da nema gdje da živi sa svojom porodicom. Nadalje, apelant je u dopuni apelacije od 4. septembra 2019. godine naveo da mu rješenje od 5. juna 2019. godine nije dostavljeno u skladu sa članom 10. ZIP-a, zbog čega je neshvatljivo kako i na koji način je postalo pravosnažno, zbog čega je podnio prijedlog za ukidanje klauzule pravosnažnosti, kao i zahtjev za zabilježbu prijedloga za ukidanje klauzule pravosnažnosti rješenja o dosudi, te žalbu Kantonalnom sudu. Apelant je u dopuni apelacije od 6. septembra 2019. godine naveo da je njegova bivša supruga B.S. podnijela prigovor protiv rješenja o izvršenju od 22. aprila 2013. godine, da je Općinski sud donio zaključak od 17. jula 2013. godine kojim ju je uputio na parnicu, te da je presudom Općinskog suda od 14. jula 2014. godine odbijen njen tužbeni zahtjev da se proglasi da je nedopušteno predmetno izvršenje.

11. Zahtjevom za donošenje privremene mjere apelant predlaže da se odgodi postupak izvršenja do konačne odluke Ustavnog suda po podnesenoj apelaciji. U tom pravcu ističe da je prisilno iseljenje njega i njegove šestočlane porodice zakazano za 24. septembar 2019. godine, uz asistenciju sudske policije radi pružanja neophodne pomoći za provođenje izvršenja sudskim izvršiocima na licu mjesta.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

Apelacija preuranjena

13. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

14. Ustavni sud zapaža da je 5. juna 2019. godine Općinski sud donio rješenje o dosudi, kojim je porodična stambena zgrada (suvlasništvo apelanta i njegove bivše supruge) dosuđena kupcu R.H, protiv kojeg rješenja je apelant izjavio žalbu Kantonalnom sudu (u kojoj je, između ostalog, iznio da mu osporeno rješenje nije dostavljeno). Dakle, u konkretnom predmetu još nije donesena odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog postupka, koja bi kao takva mogla biti predmet apelacionog ispitivanja pred Ustavnim sudom, budući da je u konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije u toku pred Kantonalnim sudom, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.

Neiscrpljivanje pravnih lijekova

15. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

16. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 93. stav 3. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) podnese žalbu nadležnom sudu protiv rješenja o dosudi Općinskog suda od 15. februara 2019. godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te da se stoga apelacija ne može razmatrati.

17. Prema članu 64. stav 4. Pravila Ustavnog suda, odluke o privremenim mjerama su obavezujuće do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. U predmetnom slučaju apelacija je preuranjena, odnosno apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, pa proizlazi da nema osnova za posebno razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević