Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1754/19 (M. H.)
Odluka donesena 15. 10. 2019.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Lišavanje slobode
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1754/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 10. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-1754/19, rješavajući apelaciju Marka Hušidića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marka Hušidića podnesena zbog povrede prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u vezi sa lišenjem apelanta slobode po zapisniku o lišenju slobode Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko sanskog kantona broj 05-04/10-1-119/19, od 6. aprila 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Marko Hušidić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 17. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u kojoj je naveo da istu podnosi zbog lišenja slobode za koje nije postojao zakonski osnov, a koje je izvršeno od strane Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko sanskog kantona Četvrta policijska uprava Policijska stanica Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: MUP).
2. Apelant je uz apelaciju dostavio zapisnik o lišenju slobode (sačinjen u skladu sa odredbom člana 165. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH, a u vezi sa članom 153. st. 1. i 2. istog zakona), koji je sačinio MUP broj 05-04/10-1-119/19 od 6. aprila 2019. godine u kojem je navedeno da je apelant lišen slobode od strane ovlaštenih osoba MUP-a u 15,10 sati.
3. Apelant je uz apelaciju dostavio (i) zapisnik o otpustu osobe lišene slobode (apelanta), koju je izdao MUP broj 05-04/10-1-119/19 od 7. aprila 2019. godine u 14,30 sati, u kojem je navedeno da se otpust osobe lišene slobode vrši jer je izvršena kriminalistička obrada.
4. Apelant se poziva na povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1 tačka c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu prava apelant nalazi u činjenici da je lišen slobode od strane pripadnika MUP-a, da je lišenje slobode trajalo skoro 24 sata, iako nije postojao, niti je naveden bilo koji zakonski osnov iz člana 146. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKP), niti krivično djelo ili prekršaj za koji se apelant tereti. Apelant ukazuje na okolnosti koje su prethodile lišenju slobode (da između njega i S.Ć. postoji spor oko međa i da je 6. aprila 2019. godine prijavio on i supruga „samovlasno“ postupanje S.Ć., pa kako nije dobio zaštitu apelant je 6. aprila „otpočeo sa preuzimanjem radnji kojim bi spriječio [S.Ć.] da postavlja ogradu po parceli apelanta“). Apelant navodi da su istoga dana pripadnici MUP-a izašli na lice mjesta i lišili apelanta slobode, suprotno članu 5. ZKP ne saopštivši mu razloge za lišenje slobode, a isto nije navedeno ni u zapisniku o lišenju slobode. Apelant navodi da je navedeno ponašanje suprotno odredbama ZKP, odnosno da u konkretnom slučaju ne postoji osnov sumnje da je apelant počinio krivično djelo. Takođe, apelant navodi da nisu postojali ni razlozi predviđeni Zakonom o prekršajima, kao ni odredbom čl. 10. i 16. Zakona o policijskim službenicima Usno sanskog kantona. Apelant je tražio da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog nezakonitog lišenja slobode.
5. Ustavni sud je tražio od MUP-a da odgovori na navode iz apelacije. MUP je u odgovoru istakao da je 6. aprila 2019. godine zaprimljena prijava od apelanta (da je S.Ć. počeo da betonira zid između njihovih posjeda), a zatim zaprimljena prijava od S.Ć. (da je apelant počeo da ruši zid između posjeda). Po zaprimljenim prijavama na mjesto događaja je upućena patrola MUP-a, koji su na mjestu događaja zatekli apelanta sa upaljenom radnom mašinom, koji je krenuo da ruši ogradu koja je bila od armirane mreže na međi između posjeda apelanta i Ć.S. Patrola MUP-a je pokušala spriječiti apelanta uz upozorenje da prekine sa rušenjem postavljene armirane mreže sa drvenim letvama, ali se apelant oglušio na naređenje, tako što se zaključao u radnu mašinu i nastavio sa rušenjem ograde. Kako je patrola MUP-a, koja je bila na licu mjesta događaja, izvijestila dežurnu službu MUP-a da apelant odbija naredbe policije i nastavlja sa rušenjem ograde, na mjesto događaja upućena je još jedna patrola MUP-a koja je pružila pomoć da zaustave apelanta i istog stave pod kontrolu, a zatim ga pozovu u Policijsku stanicu. Mjesto događaja je osigurano, a zatim je upoznat dežurni istražitelj u Policijskoj stanici Velika Kladuša koji je odmah izašao na mjesto događaja zajedno sa kriminalističkim tehničarem, gdje su izvršili uviđajne radnje, te konstatirali da je apelant oštetio oko 21 metar armirane mreže koja je bila postavljena na međi između posjeda. O svim činjenicama iz navedenog događaja upoznat je postupajući tužilac Tužilaštva Unsko sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo), koji je okvalifikovao događaj i izjasnio se da se radi o krivičnom djelu „Oštećenje tuđe stvari“, dao saglasnost za provođenje istrage, i naložio da se nakon provedene istrage protiv apelanta podnese izvještaj o počinjenju krivičnog djela, a da se apelant liši slobode i zadrži kako ne bi nastavio sa vršenjem započetog krivičnog djela. Prilikom lišavanja slobode u Policijskoj stanici apelantu je saopšten razlog lišavanja, a prije smještanja u prostorije za zadržavanje razgovarao je sa svojim braniocem, kojeg je sam odabrao, kao i prilikom ispitivanja dao svoj iskaz u prisustvu drugog branioca, advokata po svom izboru. Nakon provedene kriminalističke istrage protiv apelanta je podnesen Izvještaj zbog osnovane sumnje daje počinio krivično djelo Oštećenje tuđe stvari iz člana 293. stav l. Krivičnog zakona Federacije BiH ( u daljnjem tekstu: KZ) nadležnom Tužilaštvu. Aktom Tužilaštva od 24. aprila 2019 godine MUP je obaviješten da je podignuta optužnica protiv apelanta zbog krivičnog djela Oštećenje tuđe stvari iz člana 293. stav 1 KZ. Dakle, policijski službenici su postupali u skladu sa zakonom, s tim da su prilikom popunjavanja zapisnika o lišenju slobode i zapisnika o otpustu osobe lišene slobode “načinili administrativnu grešku nepopunjavanjem svih rubrika (razlog lišenja slobode)”. Takođe, uz odgovor MUP je dostavio Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu od 16. aprila 2019. godine, akt Tužilaštva o podizanju optužnice protiv apelanta, i zapisnik o ispitivanju apelanta u svojstvu osumnjičenog od 7. aprila 2019. godine, zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo Oštećenje tuđe stvari, kao i izvod iz evidencije o lišavanju slobode u kojoj je navedeno „Razlog za lišenje slobode –Zakon član i stav k.d.ošt. tuđe stvari“.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na navodno nezakonito lišenje slobode apelanta u trajanju od skoro 24 sata, a zbog toga što, kako apelant navodi, nije postojao osnov sumnje da je apelant počinio krivično djelo, kao i uslovi propisani odredbama ZKP. Suprotno navodima apelanta, Ustavni sud primjećuje da je MUP apelanta lišio slobode zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo Oštećenje tuđe stvari. Kako proizilazi iz odgovora na apelaciju o svemu je obaviješten postupajući tužilac, koji je okvalifikovao djelo i dao saglasnost o provođenju istrage, te je kasnije i podigao optužnicu protiv apelanta. Takođe, prema navodima iz odgovorna na apelaciju tužilac je naložio „da se [apelant] liši slobode i zadrži kako ne bi nastavio sa vršenjem započetog krivičnog djela“. Nadalje, iz zapisnika o ispitivanju apelanta u svojstvu osumnjičenog zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo iz člana 293. stav 1. KZ, od 7. aprila 2019. godine jasno proizilazi da je apelant upoznat sa osnovima sumnje. Dakle, iako u zapisniku o lišenju slobode nigdje nije naveden razlog lišenja slobode, iz sve dostavljene dokumentacije proizilazi da je apelantu bilo poznato da postoji osnov sumnje da je počinio krivično djelo oštećenje tuđe stvari, te je u skladu sa zakonskom odredbom člana 153. ZKP apelant mogao biti zadržan 24 sata u policijskoj stanici, a kako bi se spriječilo da nastavi sa izvršenjem krivičnog djela.
9. Imajući u vidu da je postojao osnov sumnje da je apelant počinio krivično djelo (i da je kasnije podignuta optužnica za navedeno krivično djelo protiv apelanta), kao i mogućnost da nastavi sa vršenjem krivičnog djela (imajući u vidu okolnosti pod kojima je apelant lišen slobode), kao i činjenicu da je zadržan u policijskoj stanici manje od 24 sata, a radi kriminalističke obrade (kako je navedeno u zapisniku o otpustu osobe lišene slobode), Ustavni sud smatra da je, u konkretnom slučaju, postupano u skladu sa odredbama ZKP, te formalni propust da se navede razlog lišenja slobode apelanta u zapisniku (u kojem je ukazano na odredbu člana 153. st. 1. i 2. ZKP) nije takav da ukazuje na nezakonito lišenje slobode u konkretnom predmetu, odnosno da apelant nije znao razlog lišenja slobode.
10. Stoga, Ustavni sud ne nalazi da u apelaciji postoji bilo šta što ukazuje da navodi apelanta pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević