Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2433/19 (S. M. i drugi)
Odluka donesena 30. 10. 2019.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Upravni spor
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Propisano zakonom
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Invalidnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2433/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 10. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-2433/19, rješavajući apelacije Slavice Marić i drugih, na osnovu osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Slavica Marić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 005000 17 U 2 od 21. marta 2019. godine;
V. L. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0
U 003765 18 U 2 od 26. marta 2019. godine i Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj UP-I-03-41-ZKZ-30/13-1 od 6. novembra 2018. godine;
Marijan Sušac protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 006374 17 U od 10. maja 2019. godine;
V. J. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0
U 003234 17 U 2 od 25. aprila 2019. godine;
Zdravko Paradžik protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 003966 17 U 2 od 6. juna 2019. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2433/19
1. Slavica Marić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Darislav Paponja iz ZOU Paponja-Bunoza iz Mostara, podnijela je 7. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 005000 17 U 2 od 21. marta 2019. godine.
2. Osporenom odlukom Vrhovnog suda odbijena je tužba apelantice protiv rješenja tuženog (Federalno ministarstvo za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata) od 7. januara 2015. godine, kojim je ukinuto konačno rješenje Uprave za pitanja branitelja Mostar, Sektor za pitanja branitelja (HVO, MUP) od 13. marta 2007. godine i upravna stvar je riješena na način da je apelantičinom preminulom suprugu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% invaliditeta, po osnovu oboljenja koje se pogoršalo za vrijeme službe u Oružanim snagama, i pravo na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu.
3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je u toku postupka kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu apelantičinog supruga predmet upućen nadležnoj ljekarskoj komisiji za medicinsko vještačenje, koja je donijela nalaz i mišljenje od 23. oktobra 2014. godine, a na koji je apelantičin suprug dao izjašnjenje. Međutim, tuženi je cijenio da navodima tog izjašnjenja nije doveden u pitanje nalaz i mišljenje ljekarske komisije i donio je osporeno rješenje kojim je ukinuto ranije konačno rješenje (kojim je apelantičinom suprugu bilo priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta) i doneseno novo kojim mu je utvrđen procenat invaliditeta u visini od 30%, IX grupa-trajno. Vrhovni sud je naveo da je nadležna ljekarska komisija na osnovu medicinske dokumentacije o liječenju i na osnovu neposrednog pregleda apelantičinog supruga, koji je i na taj način učestvovao u postupku, dala potpunu, jasnu i dovoljno obrazloženu ocjenu vojnog invaliditeta u skladu sa relevantnim odredbama pravilnika i zakona. Slijedom iznesenog, Vrhovni sud je naveo da je i osporeno rješenje tuženog doneseno u skladu sa odredbama Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite, Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica i odredbama Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku ostvarivanja prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da je postupak u ovom konkretnom slučaju proveden u skladu sa odredbama Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti boračko invalidske zaštite koje nisu oglašene neustavnim, uz odgovarajuću primjenu pravila upravnog postupka i davanje stranci (apelantičinom suprugu) mogućnosti učešća u postupku.
2. AP-2902/19
4. V. L. (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 15. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 003765 18 U 2 od 26. marta 2019. godine i Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj UP-I-03-41-ZKZ-30/13-1 od 6. novembra 2018. godine.
5. Osporenom odlukom Vrhovnog suda odbijena je apelantičina tužba protiv rješenja tuženog (Federalno ministarstvo za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata) od 6. novembra 2018. godine, kojim je ukinuto konačno rješenje Službe za branitelje iz domovinskog rata Općine Grude od 17. avgusta 2007. godine i upravna stvar je riješena na način da je apelantici priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% vojnog invaliditeta, po osnovu povrede zadobijene prilikom vršenja vojne dužnosti u Oružanim snagama (HVO) i pravo na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu.
6. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je u toku postupka kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu apelantice nadležna ljekarska komisija po blagovremeno uloženom prigovoru na prvostepeni nalaz i mišljenje, na osnovu uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju i neposrednog pregleda apelantice donijela konačan nalaz i mišljenje od 12. juna 2018. godine, a kojim je ocijenila apelantičin invaliditet u visini od 30%. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je ovaj nalaz i mišljenje potpun, jasan i dovoljno obrazložen i da sadrži sve činjenice i okolnosti koje su sa medicinskog stanovišta od značaja za donošenje pravilnog rješenja u skladu sa članom 8. stav 2. Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku ostvarivanja prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da je nalaz i mišljenje dat na osnovu neposrednog pregleda apelantice, pa su neosnovani navodi iz tužbe da su povrijeđena pravila postupka i da su apelantici uskraćena prava koja joj po zakonu pripadaju.
3. AP-3190/19
7. Marijan Sušac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Darislav Paponja iz ZOU Paponja-Bunoza iz Mostara, podnio je 6. augusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 006374 17 U od 10. maja 2019. godine.
8. Osporenom odlukom Vrhovnog suda odbijena je apelantova tužba protiv rješenja tuženog (Federalno ministarstvo za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata) od 10. avgusta 2017. godine, kojim je ukinuto konačno rješenje Općinske službe za društvenu djelatnost, opću upravu, branitelje i civilnu zaštitu Općine Čitluk od 9. maja 2007. godine i rješenje Sektora za pitanja branitelja (HVO, MUP) Uprave za pitanja branitelja Mostar, Hercegovačko-neretvanskog kantona od 3. maja 2007. godine i upravna stvar je riješena na način da je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% invaliditeta, po osnovu ranjavanja zadobijenog za vrijeme vojne dužnosti u Oružanim snagama (HVO), i pravo na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu.
9. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je u toku postupka kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu apelanta ljekarska komisija za medicinsko vještačenje po prigovoru apelanta na nalaz i mišljenje od 12. januara 2017. godine donijela novi nalaz i mišljenje od 5. maja 2017. godine na koji je stavljena klauzula konačnosti, a kojim je ocijenila apelantov invaliditet u visini od 30%. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je nadležna ljekarska komisija po blagovremeno uloženom prigovoru na osnovu uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju i neposrednog pregleda apelanta donijela predmetni nalaz i mišljenje. Vrhovni sud je naveo da je po ocjeni tog suda nadležna ljekarska komisija dala potpunu, jasnu i dovoljno obrazloženu ocjenu vojnog invaliditeta u skladu sa relevantnim odredbama pravilnika i zakona. Slijedom iznesenog, Vrhovni sud je naveo da je i osporeno rješenje tuženog (kojim je smanjen procent vojnog invaliditeta apelanta) doneseno u skladu sa odredbama Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite, Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica i odredbama Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku ostvarivanja prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da je apelantu pravom ulaganja prigovora na nalaz i mišljenje nadležne ljekarske komisije omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja i eventualno da uloži dokaze kojima osporava nalaz i mišljenja nadležne ljekarske komisije, zbog čega su neosnovani njegovi navodi da mu nije omogućeno učešće u postupku prije donošenja osporenog rješenja, te da mu nije omogućeno da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su od značaja za donošenje rješenja.
4. AP-3352/19
10. V. J. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Darislav Paponja iz ZOU Paponja-Bunoza iz Mostara, podnio je 21. augusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 003234 17 U 2 od 25. aprila 2019. godine.
11. Osporenom odlukom Vrhovnog suda odbijena je apelantova tužba protiv rješenja tuženog (Federalno ministarstvo za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata) od 20. juna 2017. godine, kojim je ukinuto konačno rješenje Službe za zaštitu prava branilaca i njihovih porodica Grada Mostara od 25. avgusta 200. godine i upravna stvar je riješena na način da je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta i pravo na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu.
12. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je u toku postupka kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu apelanta nadležna ljekarska komisija za medicinsko vještačenje donijela nalaz i mišljenje od 22. decembra 2016. godine na koji apelant nije izjavio prigovor, pa je stavljena klauzula konačnosti. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je nadležna ljekarska komisija na osnovu detaljno razmotrene cjelokupne medicinske dokumentacije i neposrednog pregleda apelanta donijela predmetni nalaz i mišljenje i ocijenila apelantov invaliditet u visini od 70%. Vrhovni sud je naveo da je po ocjeni tog suda nadležna ljekarska komisija za predmetni nalaz i mišljenje dala potpune, jasne i detaljno obrazložene razloga. Slijedom iznesenog, Vrhovni sud je naveo da je i osporeno rješenje tuženog (kojim je smanjen procent vojnog invaliditeta apelanta) doneseno u skladu sa odredbama Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite, Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica i odredbama Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku ostvarivanja prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da su neutemeljeni i paušalni navodi tužbe da je ljekarska komisija propustila cijeniti svu medicinsku dokumentaciju, budući da se ovim navodima konkretno ne ukazuje na tačno određenu medicinsku dokumentaciju, kao i na to od kakvog bi to bilo značaja na dati nalaz i mišljenje. Takođe, Vrhovni sud je naveo da je apelantu bilo omogućeno da na nalaz i mišljenje ljekarske komisije izjavi prigovor i da na taj način da učestvuje u postupku i predlaže dokaze, a što je apelant propustio da učini, kao i da ukazivanje apelanta na presudu Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: U-17/12 od 7. februara 2013. godine kojom su neke odredbe Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite oglašene neustavnim ne daje osnova za zaključak da je taj zakon u cijelosti neustavan.
5. AP-3557/19
13. Zdravko Paradžik (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Darislav Paponja iz ZOU Paponja-Bunoza iz Mostara, podnio je 10. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 003966 17 U 2 od 6. juna 2019. godine.
14. Osporenom odlukom Vrhovnog suda odbijena je apelantova tužba protiv rješenja tuženog (Federalno ministarstvo za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata) od 17. oktobra 2017. godine, kojim je ukinuto konačno rješenje Općinske službe za društvenu djelatnost, opću upravu, branitelje i civilnu zaštitu Općine Čitluk od 27. aprila 2006. godine i rješenje Sektora za pitanja branitelja (HVO, MUP) Uprave za pitanja branitelja Hercegovačko-neretvanskog kantona od 20. jula 2006. godine, po osnovu oboljenja koje se pogoršalo za vrijeme vojne dužnosti u Oružanim snagama (HVO) i upravna stvar je riješena na način da je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta i pravo na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu.
15. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je u toku postupka kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu apelanta tuženi u ponovnom postupku pribavio izjašnjenje apelanta na prvobitni nalaz i mišljenje ljekarske komisije, te ih je zajedno proslijedio nadležnoj ljekarskoj komisiji koja je donijela nalaz i mišljenje od 7. marta 2017. godine. Ovaj nalaz i mišljenje apelant je osporavao uloženim prigovorima, po kojem je nadležna ljekarska komisija donijela novi konačan nalaz i mišljenje od 22. juna 2017. godine, a kojim je potvrdila svoj raniji nalaz i mišljenje. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je nadležna ljekarska komisija na osnovu detaljno razmotrene cjelokupne medicinske dokumentacije i neposrednog pregleda apelanta donijela predmetni nalaz i mišljenje i ocijenila apelantov invaliditet u visini od 20%. Vrhovni sud je naveo da je po ocjeni tog suda nadležna ljekarska komisija za predmetni nalaz i mišljenje dala potpune, jasne i detaljno obrazložene razloga. Slijedom iznesenog, Vrhovni sud je naveo da je i osporeno rješenje tuženog (kojim je smanjen procent vojnog invaliditeta apelanta) doneseno u skladu sa odredbama Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite, Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica i odredbama Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku ostvarivanja prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da je po ocjeni tog suda pravom ulaganja prigovora na nalaz i mišljenje nadležne ljekarske komisije apelantu omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje predmetnog osporenog rješenja, s obzirom da je neposredno pregledan od strane komisije, kojom prilikom je mogao da istakne sve ono što je smatrao bitnim za ocjenu njegovog vojnog invaliditeta. Takođe, a vezano za tužbene prigovore koji se odnose na neustavnost citiranog Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite i donesenih presuda Ustavnog suda Federacije BiH, Vrhovni sud je naveo da su isti takođe neosnovani, jer je postupak u konkretnom slučaju proveden u skladu sa odredbama tog zakona koje nisu oglašene neustavnim, uz odgovarajuću primjenu pravila upravnog postupka.
Spajanje predmeta
16. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2433/19.
17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
18. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija. Apelantica u apelaciji broj AP-2433/19 se poziva i na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, dok se apelanti u apelacijama broj AP-3190/19, AP-3352/19 i AP-3557/19 pozivaju i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da im nije data mogućnost učestvovanja u postupku u kojem se odlučuje o njihovim pravima. Osim toga, apelanti u apelacijama broj AP-3352/19 i AP-3557/19 ističu i da im je osporenim rješenjima retroaktivno ukinuto pravo na određeni iznos invalidnine, što je u suprotnosti sa zakonom.
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
20. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
21. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi (prava na pravično suđenje i/ili prava na imovinu ili prava na koja su apelanti ukazali u predmetnim apelacijama) odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
22. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Takođe, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa ne proizlazi da su apelanti u apelacijama broj AP-3352/19 i AP-3557/19 u toku postupka pred Vrhovnim sudom, koji je odlučivao po tužbama apelanata, isticali da je rješenjem tuženog organa pogrešno utvrđen datum od kada im se umanjuje iznos invalidnine, pa se o tom prigovoru Vrhovni sud nije mogao ni izjasniti, zbog čega Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Odluka broj AP-476/04 od 17. decembra 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ 34/05), ukazuje da ove prigovore apelanti ne mogu s uspjehom prvi put isticati u postupku pred Ustavnim sudom. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević