Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-772/19 (I. S.)

Odluka donesena 04. 10. 2019.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-772/19

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

04. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 4. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-772/19, rješavajući zahtjev Izudina Sinanovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Izudina Sinanovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Izudin Sinanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Tarik Hadžimahmutović advokat iz Zenice, podnio je 19. februara 2019. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 V 034887 18 Gži 3 od 3. januara 2019. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 V 034887 10 I od 8. oktobra 2018. godine.

2. Apelant je 20. septembra 2019. godine, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu da prekine izvršni postupak, koji se vodi kod tog suda pod brojem 43 0 P 034887 10 I do donošenja odluke o apelaciji.

3. Tražilac izvršenja Ziraat Bank Bosnia d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) podnio je Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv Zijada Brzine kao izvršenika, na osnovu vjerodostojne isprave, radi naplate iznosa od 19.981,40 KM zabilježbom, procjenom i prodajom stana u Zenici, vlasništvo izvršenika i Paše Brzina od po ½ dijela (u daljnjem tekstu: predmetni stan).

4. Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj 43 0 P 034887 10 I od 9. jula 2010. godine, odredio predloženo izvršenje. Rješenjem Zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda broj 043-0- KPU-10-000943 od 19. jula 2010. godine, a na osnovu zaključka tog suda od 9. jula 2010. godine izvršena je zabilježba izvršenja na predmetnom stanu, u korist tražitelja izvršenja.

5. Budući da je u toku trajanja predmetnog izvršenog postupka, apelant stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu sa dijelom 1/1, Općinski sud je donio rješenje broj 43 0 P 034887 10 I od 8. decembra 2017. godine kojim je oodlučeno da će se izvršni postupak nastaviti i protiv apelanta kao novog vlasnika predmetnog stana, shodno odredbama člana 72. stav 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kojom je propisano da „promjenom vlasnika nepokretnosti tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nepokretnost, a da sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo“.

6. Apelant je protiv navedenog rješenja podnio žalbu koju je Kantonalni suda rješenjem broj 43 0 P 034887 18 Gži 2 od 12. juna 2018. godine odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da iz dokumentacije spisa nesporno proizilazi da je apelant 4. oktobra 2015. godine upisan u zemljišne knjige „kao novi vlasnik“ na predmetnom stanu i da je pravo vlasništva na istom stekao nakon zabilježbe rješenja o izvršenju od 19. jula 2010. godine. Stoga Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je na prijedlog tražioca izvršenja donio rješenje kojim je odredio da se izvršni postupak nastavlja protiv apelanta kao novog vlasnika predmetnog stana, shodno odredbama člana 72. stav 3. ZIP-a.

7. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 P 034887 10 I od 8. oktobra 2018. godine koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 P 034887 18 Gži 3 od 1. januara 2019. godine odbačen je kao nedopušten prigovor koji je u predmetnoj izvršnoj stvari apelant podnio u svojstvu trećeg lica. Odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova izvršnog postupka. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je u toku trajanja izvršenog postupka apelant stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu sa dijelom 1/1, te da je 4. oktobra 2015. godine upisan u zemljišne knjige kao novi vlasnik na predmetnom stanu. Imajući u vidu da je pravosnažnim rješenjem Općinskog suda od 8. decembra 2017. godine (rješenje potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 12. juna 2018. godine) odlučeno da će se, shodno odredbama člana 72. stav 3 ZIP-a izvršni postupak nastaviti protiv apelanta kao izvršenika, Općinski sud je zaključio da je apelant na osnovu navedenog rješenja stekao svojstvo strankeizvršenika u predmetnom postupku, te da stoga nije dopušten apelantov prigovor koji je podnio u svojstvu trećeg lica, shodno odredbama čl. 11, 51. 52. ZIP.

8. Prema mišljenju Kantonalnog suda, pravilan je zaključak prvostepenog suda da je prigovor koji je apelant podnio u svojstvu trećeg lica nedopušten, shodno odredbama čl. 11, 51. 52. ZIP, budući da apelant u predmetnom izvršnom postupku ima položaj izvršenika kako je utvrđeno pravosnažnim rješenjem Općinskog suda od 8. decembra 2017. godine, te da stoga u predmetnom izvršnom postupku apelant ne može biti istovremeno izvršenik i treće lice.

9. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz čl. II/3.e), f) i

k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je prezentirao hronologiju postupanja redovnih sudova u predmetnoj izvršnoj stvari, navodeći da je postao učesnikom predmetnog izvršnog postupka na „osnovu rješenja Općinskog suda od 8. decembra 2017. godine u fazi postupka kada on kao novi izvršenik više nije imao mogućnost izjavljivanja bilo kakvih pravnih lijekova, čime mu je direktno onemogućen pristup sudu“. Također ukazuje da mu postupku „nije data ni mogućnost učešća u postupku u svojstvu trećeg lica“.

10. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant predlaže da „Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će Općinskom sudu naložiti da prekine postupak izvršenja u predmetu 43 0 V 034887 10 I do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o podnesenoj apelaciji“. Apelant svoj zahtjev za privremenu mjeru nije posebno obrazložio već je u prilogu dostavio rješenje Općinskog suda od 10. maja 2019. godine kojim je odbijen prijedlog za prekid predmetnog izvršnog postupka i rješenje Kantonalnog suda od 5. septembra 2019. godine kojim je odbijena žalba protiv navedenog rješenja Općinskog suda od 10. maja 2019. godine.

11. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

12. Ustavni sud, podsjeća da je član 64. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice.

13. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

14. Shodno navedenom, Ustavni sud zapaža da apelanti zahtjev za donošenje privremene mjere suštinski temelji na prigovorima vezanim za kršenje njihovih ustavnih prava u izvršnom postupku što, kako je već istaknuto, ne može biti osnov za razmatranje osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, u konkretnom slučaju, osim prigovora vezanih za kršenje ustavnih prava u predmetnom izvršnom postupku, apelant ne nudi nikakve druge relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Imajući u vidu prethodno iznesene stavove Ustavni sud smatra da apelant u okolnostima konkretnog slučaja nije predočio relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

15. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-772/19 (I. S.) | Sudska praksa | Aktio