Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2397/19 (M. S.)

Odluka donesena 15. 10. 2019.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2397/19

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

15. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-2397/19, rješavajući zahtjev Milorada Skenderije za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Milorada Skenderije za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Milorad Skenderija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 6. juna 2019. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja o dosudi Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 058845 09 I od 14. jula 2014. godine.

2. Apelant je podnescima od 2. septembra 2019. godine i 30. septembra 2019. godine zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „zabranio Osnovnom sudu u Banja Luci izvršenje i postupanje u predmetu broj 71 0I 058845 17 I 4“.

3. Iz dostavljene dokumentacije proizilazi da je Osnovni sud 14. jula 2014. godine donio rješenje kojim su kupcu-tražiocu izvršenja Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) dosuđene nekretnine u apelantovom vlasništvu i posjedu sa 1/1 dijela, te naložena prodaja istih tražiocu izvršenja.

4. Iz dostavljene dokumentacije proizilazi da je 11. februara 2016. godine apelant podnio žalbu protiv rješenja o dosudi od 14. jula 2014. godine uz prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, te da je Osnovni sud rješenjem od 5. decembra 2016. godine odbacio apelantovu žalbu kao neblagovremenu i rješenjem od 5. decembra 2016. godine odbacio apelantov prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje kao neblagovremen.

5. Iz dostavljene dokumentacije također proizilazi da je 17. aprila 2018. godine apelant protiv rješenja o dosudi od 14. jula 2014. godine ponovo podnio žalbu sa prijedlogom za povraćaj u pređašnje stanje, te da je Osnovni sud rješenjem od 9. novembra 2018. godine odbacio apelantovu žalbu kao neblagovremenu, kao i rješenjem od 9. novembra 2018. godine odbacio apelantov prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje kao neblagovremen.

6. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv rješenjā Osnovnog suda od 9. novembra 2018. godine, Okružni sud je rješenjem broj 71 0 I 058845 18 Gž od 14. marta 2019. godine odbio apelantovu žalbu, te je navedena rješenjā Osnovnog suda potvrdio. U obrazloženju rješenja Okružni sud je između ostalog naveo da je tražilac izvršenja protiv apelanta kao izvršenika podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje na založnim nekretninama radi naplate duga, „na osnovu izvršne isprave – sporazuma povjerioca i dužnika koje ima snagu sudskog poravnanja“, a na osnovu kojeg je Osnovni sud donio rješenje o zasnivanju založnog prava broj 071-0-I-07-004029 od 12. jula 2007. godine na nekretninama (pobliže označene u dispozitivu rješenjau daljnjem tekstu predmetne nekretnine) u apelantovom vlasništvu i posjedu sa 1/1 dijela, u procijenjenoj vrijednosti od 220.210,00 KM, zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, procjenom založnih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom, radi naplate novčanog potraživanja tražioca izvršenje u iznosu od 173.476,61 KM, koliko iznosi dug na dan 28.02.2009. godine sa kamatom od 1. marta 2009. godine do dana isplate duga, kao i troškovima izvršnog postupka.

7. Okružni sud je nadalje naveo da je Osnovni sud postupajući po navedenom prijedlogu, 27. aprila 2009. godine donio rješenje o izvršenju kojim je odredio predloženo izvršenje, te da je odlučujući o prigovoru apelanta protiv navedenog rješenja, Osnovni sud 10. jula 2012. godine donio rješenje kojim je odbio prigovor, te u cijelosti održao na snazi rješenje o izvršenju od 27. aprila 2009. godine.

8. Okružni sud je također naveo da iz predmetnog spisa proizilazi da protiv rješenja od 10. jula 2012. godine kojim je odbijen apelantov prigovor, „stranke u postupku nisu izjavljivale žalbu, nakon čega se pristupilo prodaji predmetnih nekretnina i da je 14. jula 2014. godine doneseno rješenje kojim su kupcu-tražiocu izvršenja dosuđene apelantove predmetne nekretnine i naložena prodaja istih, a u postupku po pravnim lijekovima koje je izjavio apelant donesena su i rješenja od 5. decembra 2016. godine i 9. novembra 2018. godine.

9. Imajući u vidu navedeno utvrđeno činjenično stanje, kao i činjenicu da je rješenje o dosudi od 14. jula 2014. godine, apelantu dostavljeno u skladu sa tada važećom odredbom člana 93 stav 4 ZIP, te da se u smislu te odredbe smatra da je istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli, rješenje dostavljeno (u konkretnom slučaju 25.07.2014. godine), Okružni sud je zaključio da je nasuprot apelantovim navodima žalbe, pravilan stav prvostepenog suda da apelantova žalba izjavljena protiv navedenog rješenja nije blagovremena.

10. Okružni sud je pozivalući se na odredbu članom 14 stav 2 ZIP, također zaključio da je nasuprot navodima žalbe, prvostepeni sud pravilno postupio kada je apelantov prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, odbacio, s tim da je po mišljenju tog suda isti trebalo odbaciti kao nedozvoljen, a ne kao neblagovremen, što u ovom slučaju, imajući u vidu da su pravne posljedice iste, nije od uticaja na drugačiju odluku.

11. Zaključkom od 27. avgusta 2019. godine Osnovni sud je odredio sprovođenje pravosnažnog rješenja o dosudi od 14. jula 2014. godine određujući ročište za predaju u posjed predmetnih nekretnina tražiocu izvršenja za 8. oktobar 2019. godine u 9 i 30 časova na licu mjesta.

12. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ukazuje na proizvoljnu primjenu procesnog prava. Navodi da mu nije data mogućnost da učestvuje u postupku, da nije primio rješenje o izvršenju, niti poziv i zaključak o ročištima za prodaju nekretnina, da nije primio rješenje o dosudi, da nije bio u mogućnosti koristiti pravne lijekove, tako da smatra da je bilo uslova da se dozvoli povraćaj u pređašnje stanje, zbog čega smatra da je postupak proveden suprotno odredbama ZlP-a.

13. Podnescima od 2. septembra 2019. godine i 30. septembra 2019. godine zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „zabranio Osnovnom sudu u Banja Luci izvršenje i postupanje u predmetu broj 71 0I 058845 17 I 4“. Svoj zahtjev apelant nije posebno obrazložio osim što je u prilogu dostavljen Zaključak Osnovnog suda od 27. avgusta 2019. godine kojim se određuje sprovođenje pravosnažnog rješenja o dosudi od 14. jula 2014. godine.

14. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

15. Ustavni sud, podsjeća da je član 64. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice.

16. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

17. Shodno navedenom, Ustavni sud zapaža da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere suštinski temelji na prigovorima vezanim za kršenje njegovih ustavnih prava u izvršnom postupku što, kako je već istaknuto, ne može biti osnov za razmatranje osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, u konkretnom slučaju, osim prigovora vezanih za kršenje ustavnih prava u predmetnom izvršnom postupku, apelant ne nudi nikakve druge relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Imajući u vidu prethodno iznesene stavove Ustavni sud smatra da apelant u okolnostima konkretnog slučaja nije predočio relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

18. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

19. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2397/19 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio