Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3666/19 (D. Š., V. P. i I. M.)

Odluka donesena 17. 12. 2019.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3666/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3666/19, rješavajući apelaciju Dragice Šelj i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragice Šelj, Vencislava Pićulina i Ivane Milovac podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 057623 19 Rev 3 od 19.

juna 2019. godine i presude Okružnog suda Banja Luka broj 71 0 P 057623 18 Gž 4 od 12. marta 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragica Šelj, Vencislav Pićulin i Ivana Milovac (u daljnjem tekstu: apelanti) , koje zastupa Meliha Filipović advokatica iz Banja Luke, podnijeli su 23. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 057623 19 Rev 3 od 19. juna 2019. godine i presude Okružnog suda Banja Luka broj 71 0 P 057623 18 Gž 4 od 12. marta 2019. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 057623 16 P 2 od 12. septembra 2017. godine obavezana je tužena Srpska Pravoslavna Crkvena Opština u Trnu, da apelantima na ime izgubljene dobiti, isplati 50.512,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Istom presudom tužena je obavezana da apelantima isplati 315.770,00 KM na ime oduzetog zemljišta, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Tužena je obavezana da apelantima naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 70.202,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Presudom Okružnog suda Banja Luka broj 71 0 P 057623 18 Gž 4 od 12. marta 2019. godine, žalba tužene je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena, tako što je apelantima, na ime izgubljene dobiti, dosuđeno 12.328,00 KM umjesto ranijih 50.512,00 KM i tužena obavezana da apelantima, na ime troškova parničnog postupka isplati 28.319,40 KM umjesto 70.202,50 KM. U preostalom dijelu žalba tužene je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u pogledu zakonske zatezne kamate na iznose izgubljene dobiti i troškove parničnog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda revizije su odbačene kao nedozvoljene. Naime, odredbama člana 237. stav 2.,3. i 4. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13- u daljnjem tekstu: ZPP) je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Kada se ima u vidu, da je drugostepenom presudom apelantima dosuđeno 12.328,00 KM na ime izgubljene dobiti, a da su apelanti odbijeni sa viškom zahtjeva na ime izgubljene dobiti od 38.184,00 KM, ima se uzeti, da shodno njihovim idelanim dijelovima, pobijani dio pravosnažne presude donesene u drugom stepenu, niti jednog apelanta ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, kao uslova za dozvoljenost revizije.

4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da su apelanti protiv osporene presude Okružnog suda Banja Luka broj 71 0 P 057623 18 Gž 4 od 12. marta 2019. godine, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 057623 19 Rev 3 od 19. juna 2019. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda Banja Luka broj 71 0 P 057623 18 Gž 4 od 12. marta 2019. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je iz apelacionog obrasca vidljivo da je apelantu 29. marta 2019. godine uručena presuda Okružnog suda Banja Luka broj 71 0 P 057623 18 Gž 4 od 12. marta 2019. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. septembra 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda Banja Luka broj 71 0 P 057623 18 Gž 4 od 12. marta 2019. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3666/19 (D. Š., V. P. i I. M.) | Sudska praksa | Aktio