Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2662/19 (Z. K.)
Odluka donesena 26. 03. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2662/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-2662/19, rješavajući apelaciju Zlatka Kikića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zlatka Kikića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 K 068905 19 Kv 2 od 6. juna 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zlatko Kikić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 24. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 85 0 K 068905 19 Kv 2 od 6. juna 2019. godine.
2. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 6. juna 2019. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog da se za vođenje postupka u predmetu Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 K 068905 18 K, zbog krivičnog djela Falsifikovanje isprave iz člana 377. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske, odredi drugi stvarno i mjesno nadležan sud. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da razlozi koji se navode u prijedlogu, kojima apelant iznosi lični stav o nosiocima pravosudnih funkcija, po ocjeni tog suda nisu važni razlozi u smislu odredbe člana 33. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, koji opravdavaju odluku da se za vođenje postupka u konkretnom predmetu odredi drugi stvarno i mjesno nadležan sud. Osim toga, Vrhovni sud je istakao da u optužnici Okružnog javnog tužilaštva u Doboju od 5. decembra 2017. godine nije predloženo saslušanje sudija Osnovnog suda, kao svjedoka, te da apelant nije zaposlen u tom sudu, kao mjesno nadležnom sudu u predmetnom krivičnom postupku, kao i da nije argumentovano doveo u sumnju objektivnosti i nepristrasnost u postupanju pred tim sudom.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant navodi da mu je povrijeđen „čl. 1/2 vladavina prava: zakonitost, zabrana proizvoljnosti, pravna sigurnost, jednakost i zabrana diskriminacije“, kao i „čl. 13. i 24. Zakona o zabrani diskriminacije BiH“.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li se osporenom odlukom Vrhovnog suda odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se osporenim rješenjem Vrhovnog suda odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za određivanje drugog stvarno i mjesno nadležnog suda. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4433/18 od 11. septembra 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
6. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Nadalje, u pogledu navoda apelanta o kršenju člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da navedeni član sadrži opšti princip zabrane diskriminacije i garantuje uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. Budući da apelant osporava odluku kojom nije odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, već o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za određivanje drugog stvarno i mjesno nadležnog suda, slijedi da osporena odluka ne pokreće pitanje povrede prava zaštićenih članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, pa je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Konačno, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o ostalim pravima apelanta, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju tih prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević