Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3511/19 (M. M.)

Odluka donesena 30. 10. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3511/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-3511/19, rješavajući apelaciju Mirsada Mulahasanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mirsad Mulahasanović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 014708 17 Gž od 21. maja 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirsad Mulahasanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 6. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 014708 17 Gž od 21. maja 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, dopuštena je, na osnovu ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo s ovjerenim potpisima ugovorača po Općinskom sudu I Mostar, potvrde Općinskog javnog pravobraniteljstva, potvrde Kantonalnog poreznog ureda Mostar, kopije katastarskog plana Mostar i uplatnice, u preciziranom podulošku uknjižba prava vlasništva na predmetnom stanu, dosadašnje vlasništvo prodavaoca Građevinsko preduzeće “Hercegovina" Mostar, u korist A.M. sa 1/2 i Š.M. sa 1/2, kao i pripadajući dio zajedničkih dijelova i uređaja zgrade koji služi zgradi kao cjelini, a i pripadajući dio zemljišta ispod zgrade.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je protiv prvostepenog rješenja žalbu izjavio apelant kao zainteresovana stranka u svojstvu nasljednika umrlog Š.M., te da u žalbi tvrdi da je A.M. prevarnim radnjama ishodila upis u knjigu položenih ugovora, da nije postojala suglasnost Š.M. za upis njenog suvlasništva na stanu, da prvostepeni sud nije cijenio svu relevantnu dokumentaciju, kao i da rješenje zk. ureda nije dostavljeno njegovom ocu. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani navodi žalbe da pobijano rješenje nije dostavljeno apelantu, jer u spisu postoje dostavnice o njegovom uručenju strankama i to apelantu i A.M. i GP “Hercegovini” Mostar. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je ugovor o kupoprodaji stana valjan osnov za uknjižbu i upis promjena vlasništva na stanu u skladu sa odredbom člana 3. stav. 2. tačka 1., člana 4. i člana 42. Zakona o zemljišnim knjigama, kao i da je prvostepeni sud postupao u cijelosti u skladu sa Uredbom o obrazovanju i vođenju knjiga položenih ugovora, kojom je regulisan postupak upisa stana koji je predmet kupoprodaje koji nije upisan u zemljišne knjige. Takođe, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani i žalbeni navodi da je za upis suvlasništva A.M. bila potrebna suglasnost nositelja stanarskog prava, jer apelant nije žalbom osporio da su u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora i podnošenja zahtjeva za upis stana A.M. i Š.M. bili bračni partneri, jer je članom 11. stav 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo propisano da supružnici stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih sam uz suglasnost drugog. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da navodne prevarne radnje A.M. prilikom zaključenja ugovora o kupoprodaji apelant ne može sa uspjehom isticati u tom postupku. Slijedom iznesenog, Kantonalni sud je naveo da su u tom slučaju ispunjeni uslovi da se izvrši upis suvlasništva, pa je prvostepeni pravilno primijenio materijalno pravo i u smislu člana 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama izvršio upis suvlasništva na stanu.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da Kantonalni sud nije odgovorio na sve njegove žalbene razloge.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na tvrdnju da Kantonalni sud nije dao valjane razloge za svoje odlučenje. Ustavni sud podsjeća da je konzistentno ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, nasuprot apelantovim navodima, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3511/19 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio