Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7/18 („HIDROINŽINJERING“ d.o.o. Visoko)

Odluka donesena 30. 10. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Dužina trajanja postupka
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-7/18, rješavajući apelaciju „HIDROINŽINJERING-PROMET“ d.o.o. Visoko , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “HIDROINŽINJERING” d.o.o. Visoko podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Visokom pod brojem 41 0 Ip 060554 16 Ip (stari broj IP-22/03), u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “HIDROINŽINJERING” d.o.o. Visoko podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Visokom pod brojem 41 0 Ip 060554 16 Ip (stari broj IP-22/03), u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „HIDROINŽINJERING“ d.o.o. Visoko (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnio je 30. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka (u toku kojeg su blokirani njegovi transakcijski računi), pred Općinskim sudom u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 41 0 Ip 060554 16 Ip (stari broj IP-22/03).

2. Centar za menadžment i poduzetništvo d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) je 16. januara 2003. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelanta, kao izvršenika, na osnovu presude Općinskog suda broj Ps-42/2000 od 11. februara 2002. godine (u daljnjem tekstu: izvršna isprava).

3. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju broj IP-22/03 od 20. januara 2003. godine, kojim je dozvolio predloženo izvršenje prijenosom i pljenidbom novčanih sredstva sa transakcijskih računa apelanta kod određenih banaka, te su banke po osnovu rješenja o izvršenju blokirale transakcijske račune apelanta.

4. Općinski sud je donio rješenje od 6. februara 2004. godine, kojim je obustavio predmetni izvršni postupak, koje je postalo pravosnažno 1. aprila 2004. godine, a predmet arhiviran 7. aprila 2004. godine.

5. Prema apelantovim navodima, rješenje o obustavi nije nikada dostavljeno bankama u kojima apelant ima transakcijske račune, kako bi se izvršila deblokada računa apelanta.

6. Apelant je 17. juna 2016. godine podnio podnesak Općinskom sudu u kojem je zatražio da se rješenje o obustavi izvršnog postupka dostavi bankama, radi deblokade računa.

7. Općinski sud je dopisom od 24. juna 2016. godine obavijestio apelanta da je u predmetu IP- 22/03 6. februara 2004. godine doneseno rješenje o obustavi postupka i da je predmet arhiviran 7. aprila 2004. godine. Dalje je naveo da se predmet nije mogao naći u arhivi suda, a s obzirom na rok čuvanja od pet godina, spis je otpisan. Općinski sud je zatražio od apelanta da dostavi primjerak navedenog rješenja i ostalu dokumentaciju u vezi predmeta, kako bi postupio po apelantovom podnesku.

8. Apelant je podneskom od 12. jula 2016. godine Općinskom sudu dostavio dodatne informacije i dokumentaciju.

9. Općinski sud je dopisom od 22. jula 2016. godine pozvao apelanta da dostavi rješenje o obustavi, na koji dopis apelant nije odgovorio, niti dostavio potrebnu dokumentaciju.

10. Apelant je 1. novembra 2017. godine podnio podnesak kojim je zatražio da se predmet okonča.

11. Općinski sud je zaključkom od 5. decembra 2017. godine ponovo pozvao apelanta da u određenom roku dostavi rješenje o obustavi postupka, te je apelant podneskom od 12. decembra 2017. godine obavijestio Općinski sud da nema traženo rješenje.

12. Općinski sud je 6. februara 2018. godine održao ročište, na kojem je iznijet prijedlog apelanta da se banke obavijeste o obustavi postupka radi deblokade računa. U zapisniku sa navedenog ročišta Općinski sud je donio zaključak da se pozove apelant da u određenom roku u spis suda dostavi pismeni dokaz da je po rješenju o izvršenju izvršena blokada računa kod banke, te da se banci dostavi obavijest prema činjenicama iz službene evidencije suda radi deblokade računa.

13. Općinski sud je obavijestima od 7. februara i 7. marta 2018. godine zatražio od banaka da izvrše deblokadu apelantovih računa.

14. Banke su podnescima od 19. februara i 13. marta 2018. godine obavijestile Općinski sud da su postupili po dopisima suda i izvršile deblokadu apelantovih računa.

15. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u tome što su u predmetnom izvršnom postupku blokirani njegovi transakcijski računi od 2003. godine, zbog čega ne može da vrši redovno poslovanje i koristi imovinu. Povredu navedenih prava vidi i u tome što je Općinski sud navodno propustio da dostavi rješenje o obustavi bankama kako bi se računi odblokirali, upornom odbijanju suda da i 13 godina nakon donošenja rješenja dostavi ga bankama, kao i gruboj nemarnosti suda koja se ogleda u „zagubljenosti“ spisa. S tim u vezi, obrazlaže da je predmetni izvršni postupak obustavljen još 2004. godine, da je tražilac izvršenja prestao sa radom, te da je izvršna isprava ukinuta, a da su njemu blokirani računi zbog kojih ne može nastaviti sa radom. Ističe da je podnescima od 17. juna i 12. jula 2016. godine i 12. decembra 2017. godine urgirao da se predmet uzme što prije u rad, da je sudu dostavio svu dokumentaciju izuzev rješenja o obustavi koje mu nije dostavljeno, ali predmet nije uzet u rad, niti su njegovi računi odblokirani. Apelant traži naknade nematerijalne štete u iznosu od 10.000,00 KM.

16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

17. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

18. U konkretnom slučaju, apelant se žali na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka, u toku kojeg su blokirani njegovi transakcijski računi. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta», već da su ona utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da predmetni postupak koji je rezultirao rješenjem o obustavi ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

19. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

20. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu odnose na nepostupanje Općinskog suda u razumnom roku u predmetnom izvršnom postupku. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak pravosnažno obustavljen još 2004. godine, da iz predmeta spisa ne proizilazi da se apelant obraćao Općinskom sudu sve do 2016. godine kada je podnio prijedlog da se izvrši deblokada njegovih transakcijskih računa i da su oni konačno odblokirani u februara/martu 2018. godine (nakon podnošenja apelacije). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da, u okolnostima konkretnog slučaja (pravosnažno obustavljen izvršni postupak, dugogodišnja pasivnost apelanta i izvršena deblokada računa apelanta), nema ništa što ukazuje da apelacioni navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koje se apelant poziva, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7/18 („HIDROINŽINJERING“ d.o.o. Visoko) | Sudska praksa | Aktio