Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3585/19 (N. K.)

Odluka donesena 30. 10. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršajni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3585/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-3585/19, rješavajući apelaciju Nedeljka Kesića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nedeljko Kesić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 270627 19 Pžp od 7. juna 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 270627 17 Pr od 26. novembra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedeljko Kesić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Vladimir Cvijanović, advokat iz Banjaluke, podnio je 13. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Pr 270627 19 Pžp od 7. juna 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 270627 17 Pr od 26. novembra 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, prvookrivljeni („Elektroprivreda Republike Srpske“ a.d. Trebinje-ZP „Hidroelektrane na Vrbasu“) i apelant su oglašeni odgovornima što kao pravno lice (prvookrivljeni) i kao odgovorno lice u pravnom licu (apelant) nisu na Banjalučkoj berzi objavili izvještaj o izvršenoj reviziji finansijskih izvještaja za 2016. godinu, koji su bili dužni objaviti u roku od pet dana od prijema istog, a najkasnije do 30. juna 2017. godine, čime su počinili prekršaj iz člana 284. stav 1. tačka b) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti u vezi sa članom 6. stav 1. Pravilnika o izvještavanju i objavljivanju informacija od strane emitenata hartija od vrijednosti koje su predmet javne ponude (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Apelantu je izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena novčana kaznu u iznosu od 1.000 KM, ali je određeno da se utvrđena novčana kazne neće izvršiti ukoliko apelant u roku od šest mjeseci od pravosnažnosti rješenja ne učini novi prekršaj.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je odredbom člana 284. stav 1. tačka b) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti propisano da je emitent čije su hartije od vrijednosti uvrštene na službeno berzansko tržište u skladu sa odredbama tog zakona dužan da objavljuje revizorske izvještaje. Stavom 2. tačka v) istog člana je propisano da je emitent iz stava 1. tog člana dužan da dostavi Komisiji za hartije od vrijednosti (u daljnjem tekstu: Komisija) i berzi revizorski izvještaj u roku od pet dana od dana prijema tog izvještaja, a stavom 4. istog člana je propisano da će Komisija donijeti akt kojim propisuje sadržaj, način i rokove za objavljivanje i dostavljanje izvještaja iz stava 1. tačke v) i g). tog člana u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu tog zakona. Članom 296. stav 1. tačka 118) istog zakona je propisano da će se novčanom kaznom od 10.000 KM do 50.000 KM kazniti za prekršaj pravno lice, emitent koji ne izradi, ne objavljuje i ne dostavlja izvještaje u skladu sa članom 284. tog zakona. Okružni sud je dalje naveo da je članom 260. tačka j) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti propisano da Komisija ima nadležnost da propisuje obavezan sadržaj informacija koje moraju biti objavljene od strane emitenata hartija od vrijednosti javnom ponudom, a tačkom a) istog člana je propisano da je Komisija nadležna da donosi opšte akte u sprovođenju tog ili drugih zakona, kada je za to ovlaštena zakonom, dok u članu 301. tačka 3) istog zakona stoji da je Komisija dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o tržištu hartija od vrijednosti da donese i uskladi, između ostalih i Pravilnik. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, Okružni sud je naveo da Komisija u skladu sa Zakonom o tržištu hartija od vrijednosti ima ovlaštenja da donosi podzakonske akte, kojima pobliže uređuje način, sadržaj i rokove dostavljanja i objavljivanja revizorskih izvještaja. Prema tome, Okružni sud je naveo da je Komisija u ostavljenom roku donijela predmetni Pravilnik, u kojem je članom 6. stav 1. propisano da su emitenti obavezni da revizorske izvještaje u elektronskoj formi dostave berzi ili drugom uređenom javnom tržištu na kojem se trguje hartijama emitenta u roku od pet dana od dana prijema revizorskog izvještaja, a najkasnije do kraja juna tekuće godine za finansijski izvještaj iz prethodne godine. U stavu 2. člana 6. Pravilnika propisano je i to da će berza po prijemu izvještaja iz stava 1. tog člana izvještaj objaviti na svojoj internet stranici, čime će se smatrati da je emitent izvršio svoju obavezu objavljivanja revizorskog izvještaja. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da se da zaključiti da je Pravilnik u potpunosti izjednačio obavezu dostavljanja i obavezu objavljivanja revizorskog izvještaja, gdje se taj izvještaj smatra objavljenim onoga dana kada je i dostavljen berzi. Takođe, Okružni sud je naveo da i kaznena odredba Zakona o tržištu hartija od vrijednosti (član 296. stav 1. tačka 118) i stav 2.) izjednačuje neobjavljivanje i nedostavljanje revizorskog izvještaja, kao dvije radnje koje su prema tom zakonu kažnjive. Slijedom iznesenog, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud savjesno ocijenio sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te dao argumentovano obrazloženje u pogledu postojanja prekršaja i prekršajne odgovornosti apelanta, koje obrazloženje u cjelosti prihvata i taj sud. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Apelant navodi da zakonom nije propisano u kojem roku se mora objaviti revizorski izvještaj, nego samo u kom se roku mora dostaviti izvještaj. Apelant takođe osporava ovlaštenje Komisije da ona odredi taj rok, budući da to pravo ima samo zakonodavac.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, na koje se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud zapaža da apelant u predmetnoj apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi, a koje navode je razmotrio Okružni sud prilikom donošenja osporene odluke, te jasno i detaljno obrazložio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3585/19 (N. K.) | Sudska praksa | Aktio