Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3129/18 (Limikom d.o.o. Banjaluka i Sabelja d.o.o. Novi Travnik)

Odluka donesena 30. 10. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3129/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-3129/18, rješavajući apelacije Limikom d.o.o. Banjaluka i Sabelja d.o.o. Novi Travnik, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Limikom d.o.o. Banjaluka zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru pod brojem 58 0 Ps 074681 12 Ip, i Sabelja d.o.o. Novi Travnik zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru pod brojem 58 0 I 103295 12 I, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

AP 3129/18

1. Limikom d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vesna Rujević, advokat iz Banjaluke, podnio je 2. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 58 0 Ps 074681 12 Ip.

2. Apelant je 11. aprila 2012. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Božić d.o.o. Čitluk, na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj 58 0 Ps 074681 10 Ps od 31. januara 2011. godine. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na transakcijskim računima izvršenika. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju od 5. jula 2013. godine, koje je postalo izvršno i pravosnažno 22. jula 2013. godine, te je navedeno rješenje o izvršenju 23. oktobra 2013. godine dostavio Raiffeisen Bank d.d. radi daljnjeg provođenja.

3. Općinski sud je dopisom od 8. septembra 2014. godine zatražio informaciju o provođenju navedenog rješenja o izvršenju. Iz stanja spisa proizilazi da su Raiffeisen Bank d.d., Intesa Sanpaolo Bank d.d., i Hypo Alpe-Adria Bank d.d. obavijestile sud da nisu u mogućnosti provesti rješenje o izvršenju, jer na izvršenikovim računima nema novčanih sredstava, te da je izvršenikov račun i prije zaprimanja navedenog rješenja o izvršenju blokiran. Banke su obavijestile sud da su izvršile blokadu računa i zavele rješenje o izvršenju u redoslijed prioriteta prinudne naplate do priliva novčanih sredstava.

4. Iz stanja spisa proizilazi da apelant sedam i po godina nakon pokretanja predmetnog izvršenja nije prinudnim putem namirio svoja potraživanja, u predmetu koji je u toku. AP 4786/18

5. Sabelja d.o.o. Novi Travnik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ivan Grubešić, advokat iz Novog Travnika, podnio je 20. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 58 0 I 103295 12 I.

6. Apelant je 11. januara 2012. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje, protiv tuženog Pehar&Co d.o.o. Čitluk, na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda Travnik broj 51 0 Mals 044868 11 Mals od 26. avgusta 2011. godine. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na određenim transakcijskim računima. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio rješenjem o izvršenju od 27. avgusta 2012. godine. Iz stanja spisa proizilazi da je Općinski sud navedeno rješenje o izvršenju, nakon njegove izvršnosti i pravosnažnosti 19. oktobra 2012. godine dostavio Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar na daljnje provođenje. Banka je dopisom od 19. oktobra 2016. godine obavijestila sud da je navedeno rješenje o izvršenju zavedeno u red namirenja.

7. Općinski sud je dopisima od 13. jula 2016. i 28. avgusta 2017. godine pozvao Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar da se izjasni da li je provela navedeno rješenje o izvršenju. Dopisima od 15. jula 2016. i 2. septembra 2017. godine banka je obavijestila sud da na izvršenikovom računu nema novčanih sredstava, te da je izvršenikov račun i dalje blokiran.

8. Iz stanja spisa proizilazi da apelant duže od sedam godina i devet mjeseci nakon pokretanja predmetnog izvršenja nije prinudnim putem namirio svoja potraživanja, u predmetu koji je u toku. Spajanja predmeta

9. S obzirom na to da je navedene apelacije podnio isti apelant, da se u konkretnom slučaju radi o istom pitanju, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 3129/18.

Apelacioni navodi

10. Apelanti su u apelacijama naveli tok predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke, te smatraju da im je zbog njihove dužine trajanja povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3

k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelanti su zbog dužine trajanja predmetnih postupaka zatražili naknadu nematerijalne štete. Odgovor na apelacije

11. Općinski sud je u odgovorima na apelacije naveo hronologiju predmetnih postupka, te je naveo da tokom postupaka nije povrijedio prava apelanata na koja se u predmetnim apelacijama pozivaju.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).

15. U konkretnim slučajevima se radi o izvršnim postupcima koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatraju hitnim i zahtijevaju dodatnu ažurnost suda u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da predmetni izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu, Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnim slučajevima ne može govoriti o složenim predmetima. S obzirom na činjenicu da su apelanti predmetne postupke pokrenuli na osnovu pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka, može se izvesti zaključak da su predmetni postupci za apelante od većeg značaja.

16. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi se na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

17. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetu broj AP 3129/18 predloženo izvršenje dozvolio jednu godinu i tri mjeseca nakon podnošenja prijedloga za izvršenje (prijedlog za izvršenje podnijet je 13. aprila 2012. a rješenje o izvršenju je donijeto 5. jula 2013. godine) koje je tri mjeseca nakon pravosnažnosti dostavio Raiffeisen Bank d.d. na daljnje provođenje, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku F BiH (u daljnjem tekstu: ZIP).

18. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetu broj AP 4786/18 predloženo izvršenje dozvolio sedam mjeseci nakon podnošenja prijedloga za izvršenje (prijedlog za izvršenje je podnijet 11. januara 2012. godine, a rješenje o izvršenju donijeto 27. avgusta 2012. godine) koje je dva mjeseca nakon donošenja dostavio Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar na daljnje provođenje, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. ZIP.

19. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud na početku predmetnih postupaka imao evidentan period pasivnosti, jer po prijedlozima za izvršenje nije postupio u skladu sa članom 15. ZIP. Međutim, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud nakon donošenja navedenih rješenja o izvršenju ponašao u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja u postupku ekonomično i bez nepotrebnog odlaganja, jer je navedena rješenja o izvršenju u razumnim rokovima dostavio bankama na daljnje provođenje, pri čemu nije mogao da utiče na dinamiku namirenja predmetnih potraživanja. Naime, Općinski sud nije mogao da utiče na priliv novca na računima izvršenika, te s tim u vezi nije odgovoran što se predmetna potraživanja u skladu sa novčanim primanjima izvršenika još uvijek nisu namirila.

20. Dakle, Ustavni sud zapaža da su računi izvršenika blokirani, ali da na njima nema novčanih sredstava. Pri tome Ustavnio sud zapaža da apelanti u predmetnim postupcima nisu predlagali neka druga sredstva izvršenja, koja bi eventualno bila podobna za namirenje njihovih potraživanja. Imajući u vidu navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja, Općinski sud se ne može smatrati odgovornim što apelanti nisu namirili svoja potraživanja, jer sud nije odgovoran za stanje novčanih sredstava na izvršenikovim računima. Naime, u skladu sa svojom pozitivnom obavezom Općinski sud je navedena rješenja o izvršenju dostavio bankama na daljnje provođenje, a u cilju namirenja potraživanja apelanata.

21. Dakle, imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnih postupaka u kojem na tok namirenja potraživanja Općinski sud nije mogao uticati, niti je odgovoran za priliv novčanih sredstava na računima izvršenika Ustavni sud, imajući u vidu konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, zaključuje da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3129/18 (Limikom d.o.o. Banjaluka i… | Sudska praksa | Aktio